Zašto dron TU-141 nije završio u Cluju, Budimpešti ili Beogradu, nego baš u sred Zagreba? Postoji teorija da je sve samo puka slučajnost, no previše je toga u cjelokupnom scenariju da bi bila slučajnost i previše nelogičnosti u pričama onih koji daju objašnjenja.
Vezano uz pad drona TU-141 veličine vojnog zrakolplova koji bi završio velikom tragedijom da je pao na studentski dom, ili okolni niz kafića prepunih tih istih studenata, valja primjetiti nekoliko podataka:
- Tupoljev TU-141 Striž dužine je 14,33 metra. Za usporedbu, Mig 21 dugačak je 14,7 metara. Jedino je širina krila je gotovo dvostruko manja i radarski odraz je nešto manji, ali ipak se tu radi o popriličnom odrazu koji ne može proći ispod radara, odnosno ne može proći neprimjećen, a kako vidimo iz prvih reakcija raznih zemalja, niti nije prošao nezamijećen. Jedino što je do Zagreba došao nezamijećen. Malo paradoksalno, zar ne? S obzirom na sve to, može se izvesti nekoliko teorija.
- Ovakav tip dronova proizvodio se u Ukrajini i zadnji korisnik je Ukrajina koja ih je čak i nadogradila, a svi ukrajinski Tu-141 nose ukrajinske oznake. Dakle, pitanje je kako je na ovom koji je pao na Zagreb navodno crvena zvijezda petokraka, kako tvrde mediji, a zanimljivo će biti vidjeti i je li navodni natpis ruski ili ukrajinski?
- Prema najnovijim izjavama dron je došao preko Rumunjske i Mađarske. Preko Mađarske je letio 40 minuta i Mađarska je svakako imala vremena oboriti taj, u tom trenutku navodno neidentificirani leteći objekt. Ako ga je namjerno propustila, onda je svakako imala vremena upozoriti Hrvatsku da se prema nama kreće leteći objekt veličine zrakoplova, a Hrvatska se pripremiti za eventualno dizanje Migova i obaranje te letjelice, uopće ako posjeduju opremu za noćno letenje. Umirovljeni pilot gosp. Selak tvrdi da posjeduju. Sudeći po iznenađenju koje je pokazalo hrvatsko političko vodstvo, Mađarska Hrvatsku očigledno nije upozorila. No sad se i ta priča mijenja, od one prve izjave u kojoj nitko ništa nije znao, do ove novije da su znali.
- Dron veličine zrakoplova koji nosi obilježja Ruske federacije i izaziva razaranje u glavnom gradu jedne NATO članice makar i one najslabije, trebao bi značiti napad na cjelokupni NATO pakt, prema njegovim važećim načelima. Odgovara li ovaj scenarij Rusiji u ovom trenutku? Naravno da ne odgovara. Komu odogovara?
- Postoji teorija da je nad dronom izgubljena kontrola i da je sasvim slučajno završio u sred Zagreba. Nema podataka odakle je drom poletio, ali ako je krenuo iz zapadne Ukrajine teško da ga je Rusija mogla lansirati. Ako ga je lansirala Ukrajina, a oni to poriču, onda je pitanje odakle i zašto su na njemu ruske oznake, a već rekosmo da Ukrajinski dronovi ovoga tipa nose ukrajinske oznake. Također je veliko pitanje zašto ga dvije članice NATO pakta koje raspolažu moćnim protuzračnim sustavima i moćnim zrakoplovstvom nisu srušile na svom teritoriju, jer mogao je isto tako pasti ili namjerno biti navođen na Budimpeštu, primjerice?
Gotovo svi “stručljaci i odgovorne stručne osobe” govore o mitskih 7 minuta koliko je Tu-141 letio kroz hrvatski zračni prostor, navodeći taj kratki period kao glavni problem zašto “Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i svemirske snage” nisu uspjele zaustaviti dron dugačak 14,33 metra i težak 6 tona. No, je li tomu baš tako? Od Zagreba do Budimpešte je 300 kilometara zračne linije, do krajnjeg istoka Mađarske ima oko 600 kilometara iz Zagreba, a sa Papuka još manje. Zašto je to bitno?
Hrvatska posjeduje 5 FPS-117 najmodernijih AESA radara, kojima je krajnji domet oko 470 kilometara, dva od njih smještena su na Sljemenu i na Papuku. Dakle, dva hrvatska radara FPS-117 pokrivaju gotovo cijelu Mađarsku i ne postoji mod u kojem se radarska pretraga i slika zračnog prostora prekida na granici s Mađarskom kod Goričana i Donjeg Miholjca, primjerice, već se vidi sve do krajnjih mogućnosti radara koje su, kako rekosmo, gotovo do istočnih granica Mađarske.
Hrvatska je, dakle, i bez Mađarskog upozorenja mogla uočiti nepoznati leteći objekt veličine Mig 21, ali nije mogla identificirati objekt, jer nije imao transponder. Kao što nije ni Mađarska kontrola leta znala što leti preko njenog teritorija i gotovo preko nuklearne elektrane, a veličine je rakete, leti kao raketa i ponaša se kao raketa. To što je leteći objekt bez transpondera, nenajavljen, i sa svim osobinama rakete nije razlog da se prema njemu ponaša krajnje obazrivo, nego sasvim suprotno, takav leteći objekt nemilosrdno se ruši, osobito u svjetlu činjenice da dolazi iz ratne zone i ne zna se tko ga je ispalio.
Također je čudnovato, blago rečeno, da je NATO, prema njihovim šturim izjavama, pratio taj neidentificirani objekt veličine i ponašanja najsličnijeg raketi koji dolazi iz ratne zone te ga označio kao zanemarivu opasnost i nije svoje članice obavijestio ni na koji način. No opasnost je bila stvarna i za par desetaka metara razlike, Hrvatska je mogla ostati bez nekoliko desetaka mladića i djevojaka, ako to nekomu nešto uopće znači?
Dakle, puno je pitanja i puno je nelogičnosti u ovoj priči, a posljedice će također biti raznovrsne. Jedna od posljedica je mogući ulazak NATO pakta u rat i uspostavljanje zabrane letova nad Ukrajinom. Druga je da će hrvatska Vlada sad lakše (ili hitno) krenuti u nabavku protuzračnog sustava srednjeg ili velikog dometa. Pitanje je samo hoćemo li odmah nabaviti sustav Patriot ili dvostruko jeftinije i bolje sustave, Aster 30 ili David’s Sling, nešto malo manjeg dometa ali precizniji Barak 8, NASAMS 2 ili Spyder. Kladio bih se da će biti Patriot.
Što god da se dalje odigra odigrati će se preko leđa Hrvatske i Hrvata, a ovo do sada je pukom srećom završilo je bez ljudskih žrtava, jer taj dron je postao raketa koja nema nikakav sustav navođenja i nije birao gdje će pasti. Pretpostavljam da hrvatska Vlada nema puno izbora niti opcija, nego bespogovorno slijediti sve “preporuke saveznika”. Potiho bi ipak trebali reagirati i ukazati onima kojima treba, da znamo kako nije slučajno i da nije u redu baš preko naših leđa igrati smrtonosne igrice.
Zašto dron nije završio u Cluju, Budimpešti ili Beogradu, nego baš u sred Zagreba? Zato što bi da je završio u Beogradu cilj bo promašen u svakom pogledu, a da je završio u sred nekog rumunjskog ili mađarskog grada, otpor rumunjskih i mađarskih vlasti bio bi daleko opasniji po naručitelja incidenta, ako takav postoji? Postoji i teorija da je sve samo puka slučajnost, no previše je toga u cjelokupnom scenariju da bi bila slučajnost i previše nelogičnosti u pričama onih koji daju objašnjenja.
Bilo kako bilo, mi znamo na kojoj smo strani i to nije sporno, sporno je zašto baš uvijek mi imamo istaknutu ulogu u eskalaciji konfrontacije s Rusijom? I najvažnije: kakvu mi imamo korist od svega toga? A trebali bi imati, s obzirom na angažman i s obzirom da trpimo veliku štetu u raznim segmentima i na raznim nivoima.