Promatram kako europski namjesnici i gubernatori po Hrvatskoj utjeruju tuđe interese, javno, jasno i nedvosmisleno protiv nacionalnih, brojim Hrvate koji u četveroredima napuštaju domovinu ne videći ni tračka nade i vjere u promjenu na bolje, i mislim da Hrvatska kronično pati i pada na koljena u nedostatku ljudi kao što je John Šetka.
Na slici je John Šetka, popularni šef australskog radničkog sindikata CFMEU (The Construction, Forestry, Mining and Energy Union). Kao što vam i ime sugerira, Šetka je potomak iz druge generacije hrvatskih doseljenika.
CFMEU je veliki sindikat koji se pod vodstvom dinamičnog Šetke izborio za mnoga povećanja plaća i bolje radne uvjete za svoje radnike, ali ne samo za radnike u njegovom sindikatu građevinara, šumskih radnika, rudara i električara, jer su beneficije razlile i na druga područja industrije, pa je Šetka zaslužan i uživa podršku radnika kroz cijelu industriju.
Ne pišem o njemu radi toga što bi vas htio upoznati s odnosima i politikom u australskoj industriji, nego da vam predstavim čovjeka kakvi rapidno nestaju iz ovog svijeta, a posebno iz Europe i iz Hrvatske.
Njegova fizička građa dobra je refleksija i njegova karaktera. Šetka se ne uklapa u danas poželjni, depilirani “metro-man” profil muškarca, bez dlake na tijelu ali s jezikom punim dlaka. On govori direktno i svojim prodornim dubokim glasom dominira okruženjem, čak i onda kada se oko njega nađu deseci tisuća radnika koje zastupa, stotine novinara i deseci televizijskih kamera.
Šetka nije nije neoliberalni, politički korektni i uštirkani političar koji bira riječi, zaobilazi konkretne odgovore na direktna pitanja, niti je premazan teflonom tako da mu se ništa ne može prilijepiti, jer govori direktno i nedvosmisleno, misli što kaže i kaže što misli.
U njemu je prepoznatljiva ona hrvatska hrabrost, odlučnost i nepopustlivost iz prošlih vremena, nesavitljivost i privrženost svojim uvjerenjima na čemu su Hrvati uspjeli opstati nasuprot svih izazova, a što je u današnjoj Hrvatskoj postala rijetkost.
I samo zato ga želim predstaviti kao čovjeka, a ne radi sindikalnih i antisindikalnih razlika koje postoje u hrvatskoj useljeničkoj zajednici u Australiji, iz koje dolaze mnogi hrvatski teški radnici u graditeljskoj i rudarskoj industriji.
Za razliku od Hrvata u domovini čije jedino iskustvo dolazi iz relativno jednobojne hrvatske sredine, svakodnevno sam suočen i ne mogu izbjeći uspoređivati hrvatsko društveno i političko ozračje s ambijentom koji prevladava drugdje u svjetu, pa i s Hrvatima i njihovim potomcima odraslima i odgojenima izvan Hrvatske, a ima nas hvala Bogu po svim meridijanima.
Jedan od njih je i John Šetka, koji se baš radi toga što se nije dao savijati, našao pod napadom, kako se ovdje kaže “visokih dijelova grada”, onih koji zauzimaju gornje katove zgrada i vladaju svima ispod sebe.
Napadi na njega su došli iz svih uglova političke moći, od vlade, od opozicije i od igrača financijske i gospodarske moći. Stavili su pritisak na sve vezano uz Šetku, pa i na njegovu obitelji, na njegovu ženu i njegovu djecu. Traže od njega da podnese ostavku na svoju poziciju, ali Šetka ne odustaje. “Mene su izbrali članovi moga sindikata, jedino njima odgovaram, jedino me oni mogu postaviti i smijeniti i nitko drugi, ma kako moćan i utjecajan bio”, rekao je Šetka.
Protiv Šetke su se u Parlamentu udružili i šef vlade i šef opozicije, uz punu podršku onih lobija koje se može usporediti onim notornim antihvatskim udrugama u domovini.
Da bi prikazali Šetku, predstavnici australskog sindikata eletričara su iz filma “The Wolf of Wall Street” (2013.) s Leonadrom DiCapriom u glavnoj ulozi, objavili scenu poznatu kao “I’m not leaving” (Ja ne odlazim).
Gledajući političke, industrijske, financijske i druge moćnike koji harače Hrvatskom i ruše sve koji im stoje na putu, i gledajući neke ljude u politici, u braniteljskoj zajednici, radničko predstavništvo u Uljaniku i sindikalne vođe u Hrvatskoj, mnoge od kojih sam očekivao da će se licem u lice u lice, bez treptanja suočiti s korumpiranom hrvatskom stvarnošću, ukopati se i braniti temelje istine i pravde, nalazim se razočaran.
Promatram kako europski namjesnici i gubernatori po Hrvatskoj utjeruju tuđe interese, javno, jasno i nedvosmisleno protiv nacionalnih, brojim Hrvate koji u četveroredima napuštaju domovinu ne videći ni tračka nade i vjere u promjenu na bolje, i mislim da Hrvatska kronično pati i pada na koljena u nedostatku ljudi kao što je John Šetka.
Pod najvećim napadom konformatora novoga vremena, pod napadom globalističkog programa multinacionalnih kompanija i financijskih magnata poput Soroša, nalazi se baš Europa i jedini otpor tom trendu denaturalizacije, dehumanizacije i denacionalizacije pružaju neke zemlje bivšeg komunističkog bloka poput Mađarske i Poljske, a među njima nema Hrvatske. Hrvatska se toliko utopila u bruxelleski program modifikacije i same prirode čovjeka, da njene lidere, Kolindu Grabar Kitarović i Andreja Plenkovića pozivaju da se kao najpodobniji stave na vrh te europske piramide kojoj niti malo ne smeta da je deindustrijalizirana, deagrificirana i demoralizirana Hrvatska postala opskrbiljvačem ničega drugoga nego jeftine radne snage za podkpacitiranu industriju zapadne Europe.
Hrvatskomu narodu danas na braniku njihovih najosnovnijih interesa trebaju ljudi koji će se ukopati i braniti interese onih što su im dali povjerenje i izabrali ih na zastupničke funkcije. Umjesto toga, Hrvatima je ostalo hvatati se za iluzije, polagati nadu u nove izbore svakih nekoliko godina, za koje iz iskustva znadu da im neće donijeti ništa, pa se svaki puta tokom predizborne kampanje svima podigne moral, svi se dignu na slabašnim krilima iako u naprijed znaju da će uskoro tresnuti o zemlju, jer su se oni koji obitavaju na vrhu grada osigurali protiv slabe, partikularizirane i neorganizirane, očite ali neadekvatno predstavljenje volje naroda.
To što se događa u Hrvatskoj davno je prešlo granicu za koju bi pritajeno gunđanje i još gore, verbalno, prostačko iživljavanje na društvenim mrežama, bez ikakava temelja u realnosti i bez primjera u stvarnosti, predstavljalo adekvatnu reakciju na stanje materijalne i moralne dezintegracije, koja je Hrvatsku stavila na samo europsko dno. Samo organiziran narod s jasno definiranim ciljevima i sa puzdanim, nepotkupljivim, postojanim, čvrstim i neustrašivim liderima, može se izvuči iz ovog blata.
Evo samo radi toga sam predstavio Johna Šetku, jer Hrvatskoj trebaju ljudi koji će imati hrabrosti stati i reći onima u poziciji moći: “Ja predstavljam interese naroda koji me izabrao i od njih ne odustajem, pa da upravo kompletna vlast i opozicija udruženi ustanu protiv mene”.