Vladajući svoje razlike rješavaju na zatvorenim sjednicama i u javnost izlaze usaglašeni i jedinstveni, a suverenisti svoje razlike uvećavaju i svoje frustracije ventiliraju u javnom prostoru.
Svaki puta kada s vrha, od onih po kojima bi zaključio da Hrvatski ustav ima samo jednu točku, onu koja se odnosi na ZAVNOH, krene akcija protiv suverenista, u roku od 24 sata u hajku stupaju koordinirane antifašističke udruge, političko prestavništvo srpske manjine, povijesničari – provoditelji jugoslavenske teorije kolektivne krivnje, televizijski kanali i režimski tisak, po leđima razbijene, razjedinjene i međusobno posvađane tzv. desnice.
Radi osobnih ambicija i visoka mišljenja o sebi samima, liderima tih razbijenih suverenističkih skupina, herojima svoje vlastite svijesti i garantorima svoje genijalnosti, strasti se rasplamsaju tek kada netko njima blizak ugrozi njihov primat, njihovo prvenstvo, egocetrično prijestolje njihova gubitničkog kraljevstva. Pod ovakvim pravilima to je sasvim razumljivo, jer status toga samoproglašenoga gubitničkoga kralja neće ugroziti oni sa suprotne strane – dapače, oni će ga podržati.
Najvažnije saznanje za suverenističke snage hrvatskoga naroda sa nedavnih izbora za Europski parlament nije u tome koliko možemo ostvariti svaki za sebe, nego koliko možemo polučiti zajedno.
Sve ono što nas zbližava može se svrstati u nekoliko najvažnijih načelnih i temeljnih točaka. Ono što nas dijeli je milijun malih i sekundarnih razlika koje bi se mogle izglačati uspostavom jednoga suverenističkog koordinacionog odbora svih faktora na suverenističkoj platformi. Usaglašavanje onih čiji su ciljevi toliko bliski znači da se uz mala odricanja mogu polučiti veliki rezultati od povijesnog značaja i trajne vrijednost za hrvatski narod i državu.
Vladajući svoje razlike rješavaju na zatvorenim sjednicama i u javnost izlaze usaglašeni i jedinstveni, a suverenisti svoje razlike uvećavaju i svoje frustracije ventiliraju u javnom prostoru.
To je jedno lako rješivo taktičko i tehničko pitanje a potreba njegova riješenja je očita i samoobjašnjiva. Čitav svijet funkcionira primjenom koordinacije.
Ovoga časa u Osaki G20 usaglašavaju svoje stavove kako bi došli sa zajedničkim planom.
Svuda oko nas usaglašavanjem funkcioniraju koordinirane skupine, čak i onih koji su fundamentalno svjetonazorski i ideološki suprotstavljeni jedni drugima.
Oko Jasenovca se nastoje usaglasiti oni čije razlike u procjeni broja žrtava idu i do milijuna, a da im zajednički cilj paradoksalno postane antirevizionizam, kako se stvarne brojke nikada ne bi saznale, kako bi svi zajedno mogli uživati plodove svojih razlika.
Radi zajedničkog cilja u rastakanju hrvatskoga identiteta usaglašavaju se i zajednički djeluju oni koje ništa na ovom svijetu ne može povezati osim što ne mogu smisliti suverenu i jedinstvenu hrvatsku naciju, poput konzervativnih svetosavskih velikosrpskih struktura i multi-gender zajednice u Hrvatskoj. Gay@Lesbian grupe nalaze zajednički interese s titoistima i jugoslavenima, pod simbolom čovjeka koji ih je proganjao i zatvarao.
Svuda oko nas stvaraju se koalicije, zajednički jezik nalaze oni koji su se u prošlosti znali međusobno ubijati, radi toga što im se neki planovi za budućnost poklapaju ili se manji neprijatelji udružuju da bi se suprotstavili većemu zajedničkom, poput jugo-ateiasta i zakletih sljedbenika svetosavlja koji su u svoje vjerovanje ugradili đihadističe ekstremno-islamističe principe, po kojima oružje posvećeno vodom srpskog popa sije božju pravdu oko sebe, a ruke natopljene krvlju hrvatskih infidela i krivovjernika, donosiocu garantiraju vječni život u rajskom obilju.
Ako takvi mogu pronalaziti zajednčki jezik, surađivati i koordinirati svoj rad, pa kako onda ne bi mogli suverenisti kojima je na srcu hrvatski nacionalni interes iznad svega što bi ih eventualno dijelilo.
Svaki puta kada s vrha, od onih po kojima bi zaključio da Hrvatski ustav ima samo jednu točku, onu koja se odnosi na ZAVNOH, krene akcija protiv suverenista, u roku od 24 sata u hajku stupaju koordinirane antifašističke udruge, političko prestavništvo srpske manjine, povijesničari – provoditelji jugoslavenske teorije kolektivne krivnje, televizijski kanali i režimski tisak, po leđima razbijene, razjedinjene i međusobno posvađane tzv. desnice.
Radi osobnih ambicija i visoka mišljenja o sebi samima, liderima tih razbijenih suverenističkih skupina, herojima svoje vlastite svijesti i garantorima svoje genijalnosti, strasti se rasplamsaju tek kada netko njima blizak ugrozi njihov primat, njihovo prvenstvo, egocetrično prijestolje njihova gubitničkog kraljevstva. Pod ovakvim pravilima to je sasvim razumljivo, jer status toga samoproglašenoga gubitničkoga kralja neće ugroziti oni sa suprotne strane – dapače, oni će ga podržati.
Uspostavu jednog takvog koordinacionog odbora u kojemu bi surađivali i usaglašavali stavove prestavnici svih suverenističkih stranaka, udruga, medija, institucija i organizacija, moguće je osmisliti do parlamentarnih izbora ali će se to teško ostvariti do predsjedničkih, za koje bi značajno bilo podržati onog kandidata koji je po svojim stavovima najbliži suverenističkima, jer ako suverenisti pred narod ne izađu s pozivom na podršku jednom kandidatu, dobro su izgledi da će uz ispodpolovičnu izlaznost, za predsjednika dobiti onoga koga su najmanje htjeli.
Stanje kakvo se zateče na suverenističkoj strani politike, odlučiti će hoće li suverenistička hrvatska većina izaći na izbore ili neće. Čemu izlaziti ako nemaš za koga glasovati? Ljudima je očito dosta biranja između dva zla. Nema nikakva smisla kriviti narod za neizlazak, nego ga treba motivirati da izađe, a to može ostvariti koordinirana i usaglašena hrvatska suverenistička alternativa.
Iznad svega treba se ostaviti one molitve kojom se od Boga traži besplatna sloboda – Bog nije mačka. Treba se ostaviti mitlogije, mitomanije i priželjkivanja da se povijest ponovi – bolje da se ne ponavlja. Nikakav vođa neće stići sa 400 sljedbenika preko granice i nikakav general s neprijateljske strane neće ugledati svjetlo i doći na bijelom konju povesti narod. Veći su izgledi da dođe samo konj. Što je tu je!
Završiti ću parolom koju već skoro dvije godine guram preko Projekta Velebit, a koju nitko ne primjećuje: “Samo složni su jaki – Samo jaki su slobodni”.
