Rat nije završio on traje, vodi se i dalje protiv hrvatske samostalnosti i državnosti samo drugačijim sredstvima, kojima se ne može suprotstaviti organizirana vojna sila, ali može znanje, nacionalna svijest i domoljublje. Može mu se suprotstaviti jedinstvo onih koji su se oružanoj agresorskoj vojnoj sili oduprli, porazili ju i doprinijeli postojećem stanju (ne)nasilja.

Auto: Mario Maks Slaviček

Ima li mira u Mojoj Hrvatskoj? Ima li mira među našim živima i mrtvima?

Nema mira, samo je jedan vid rata odsutan, onaj oružani. No agresije protiv nas traju… Traju kao medijska, ekonomska, diplomatska, kulturološka, pravna, druge agresije na Hrvatsku i hrvatski narod nakon provedene oružane agresije tj. rata..koji su izgubili.

Što to političarima znači mir?

Mir se obično definira kao razdoblje bez ratova. Druge definicije mira uključuju slobodu od prepirke, harmoniju i unutarnje zadovoljstvo i vedrinu, jer se značenje riječi mir mijenja s kontekstom.

Mir se može odnositi na dogovor o završetku rata ili prestanak okupacije. Mir se također može općenito odnositi na izostanak napetosti. Na kraju, mir može biti bilo koja kombinacija ovih definicija.

U svojem najfantastičnijem značenju, mir označava stanje potpuna harmonije, bez ikakvih konflikata ne samo između ljudi, nego i između ljudi i prirode, i stvorenja u prirodi (međusobno).

Postoji više teorija i definicija mira, a neke od njih su: mir kao nesebičan čin ljubavi, mir kao odsutnost nasilja i zla s prisutnošću pravde, fantastičan mir, unutarnji mir i dr.

Jednostavna i neopširna definicija mira kaže da je mir odsutnost ratova. (Još su Rimljani mir definirali kao odsutnost ratova; Pax, absentia belli).

Postoji pozitivni i negativni mir


Mir dijeli sudbinu svih društvenih problema koji se ne zanemaruju i ne zaboravljaju, već su izloženi pažnji cjelokupne javnosti. O njemu se stalno govori u politici, u medijima, u javnosti, unutar mirovnih pokreta. U njega se svi zaklinju i ‘reklamiraju’ ga. Na taj način se stječe dojam da je mir potpuno poznato stanje koje se može ostvariti. Ugovor o razoružanju i politički razgovori približavaju nam mir, a naoružavanje i pogoršanje klime između pregovarača ga udaljuju. (…)

U međunarodnom sustavu mir postoji onda kada se konflikti u tom ssistavu kontinuirano rješavaju bez upotrebe organizirane vojne sile.

Na neki način ova odrednica je bliska negativnom pojmu mira koji mir označava kao ne-rat. Ova odrednica mira zadovoljava se činjenicom da ne vlada rat. Pri tome se, doduše, ne misli samo na odsutnost rata nego i na odsutnost drugih nenasilnih radnji koje podržavaju rat. Iz ovog logičnog razmišljanja rodio se tzv. negativni pojam mira. Ako se ovaj pojam shvati ozbiljno, onda to ima za posljedicu da se pozitivnom miru može pripisati čisto nominalistička diskusija. Trajno spriječiti rat znači trajno primjenjivati mirna rješenja konflikata. Ako se ovo ostvari – onda vlada mir. Je li tome uistinu tako?

Nije li oko nas i u nama samima konstantna borba između dobra i zla?

U Hrvatskoj i oko Hrvatske je odsutnost rata ali ne i drugih nenasilnih radnji koje podržavaju i pokreću rat.

Mi hrvatski branitelji smo se založili i žrtvovali za mir i za odsutnost oružanog rata, za Vaš mir i Vaše dobro, iako smo zbog toga što smo se borili za dobro, za bolje, za rod i dom, izgubili svoj unutranji mir, jer  mnogi od Vas danas ne cijene našu žrtvu. Mi nismo krivi za današnje zlo i odsutnost dobra iako nas se za sve okrivljuje, blati i napada. Ne daju nam zasluženi mir oni koji oko sebe ne vide rata.

Ovakva odrednica ne diskriminira svaku formu sile, već samo organizirano vojno uništavanje fizičke egzistencije čovjeka. Takva odrednica mira se nikada nije – niti se sad – usmjeravala prema ostvarivanju nenasilnog društva ili, teološki rečeno, razrješenju ljudi. Tom odrednicom je samo jasno dano do znanja što se podrazumijeva pod pojmom mir, naime nepostojanje rata.

A što je drugo nepostojanje rata do stalna odsutnost upotrebe organizirane vojne moći? Međutim, to ne uključuje i pripremanje za rat i spremnost da se već u sljedećoj minuti otpočne rat, jer biti spreman na rat i pripremati se za njega ne znači da je rat prisutan. Političke posljedice takve odrednice mira su i više nego vidljive u današnjem društvu. Posebice u okruženju u kojem se nalazi Hrvatska.

Kažu rat nije objavljen no ako je definicaja rata organizirana oružane sile, oružane sile koja je vršila agresiju u liku JNA, srbo-četnički Paravojnih postrojbi je li to dokaz kako je rata bilo?

Kao mir se označava proces unutar međunarodnog sustava vrijednosti a čija je karakteristika da teži prema mirnom i ne nasilnom rješavanju sukoba i konflikata. Pojam bi se mogao zadovoljiti i sljedećom definicijom: Mir postoji ako se konflikti u internacionalnom sustavu pokušavaju riješiti mirnim putem umjesto upotrebom organizirane vojne sile.

Ono što može stajati nasuprot negativnom i pozitivnom pojmu mira, dade se predstaviti u stupnjevima. Taj proces počinje odstranjivanjem organizirane upotrebe vojne sile, a nastavlja se kao proces razgradnje nasilja i pravedne podjele.

Polazna točka je tzv. negativni pojam mira: mir je odsutnost rata, a rat se može definirati relativno točno kao “organizirana upotreba vojne sile”. Bitno je razlikovati pojedinačne faze i stupnjave mira koji nastupaju nakon toga, pri čemu se granična stanja, kao na primjer hladni rat, ubrajaju u područje mira, ali s izuzetno malim stupnjem mira.

Sljedeća razlika u odnosu na slijed koji već poznajemo je u tome što se uz stupanj (ne)nasilja uvodi još jedan kriterij, a to je stupanj pravednosti, te se i po tom kriteriju određuju faze mira. Time se ukazuje na usku vezu koja postoji između mira i pravde, što je kod nas potpuno izostavljeno jer se izjednačuje uzrok i posljedicu, žrtvua i agresora.

Nema pravde ni pravice, dakle nema niti mira


Rat nije završio on traje, vodi se i dalje protiv hrvatske samostalnosti i državnosti samo drugačijim sredstvima, kojima se ne može suprotstaviti organizirana vojna sila, ali može znanje, nacionalna svijest i domoljublje. Može mu se suprotstaviti jedinstvo onih koji su se oružanoj agresorskoj vojnoj sili oduprli, porazili ju i doprinijeli postojećem stanju (ne)nasilja.

No predajući to stanje u ruke političkih elita i ne sudjelujući u daljnjem ostvarivanju mira i pravednosti, političke su nas elite svojim potezima dovele i dovode u stanje nepravde, nesigurnosti i straha od gubitka slobode jer nisu spremne i sposobne odgovoriti na nastavak agresije koje se provode onim drugim sredstvima koje sam naveo.

Mogu  Vam samo poželjeti mir u sebi i oko sebe.

Mi hrvatski branitelji smo se založili i žrtvovali za mir i za odsutnost oružanog rata, za Vaš mir i Vaše dobro, iako smo zbog toga što smo se borili za dobro, za bolje, za rod i dom, izgubili svoj unutranji mir, jer  mnogi od Vas danas ne cijene našu žrtvu. Mi nismo krivi za današnje zlo i odsutnost dobra iako nas se za sve okrivljuje, blati i napada. Ne daju nam zasluženi mir oni koji oko sebe ne vide rata.

I što na kraju što reći u ova bremenita vremena u kojem manjka pravednosti kao jednog od stupa mira osim:

“ Na kraju sve mora biti dobro, ako nije dobro nije kraj!”

U ime  Hrvatskog Vojničkog Reda
Čuvari Domovine
Mario Maks Slaviček

Prethodni članakPolitički program dekristijanizacije
hrvatskoga društva
Sljedeći članakMate Granić kao simbol politike
koja je stvorila vladajuću kastu