Duboko u pravu predsjednik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček kad je zatražio ostavku Davora Božinovića. Znakovito je da su na osuđujući postupak policije na ovaj incident reagirale samo samo stranke desnice, Suverenisti, Domovinski pokret, HSP i Most, a stranke centra i ljevice, dakle HDZ, SDP, Socijaldemokrati i Možemo ostale su bez prigovora. Čak je i tzv. Generalski zbor na čelu s generalom Marinkom Krešićem ostao nijem, iako je ovo bila prilika da ustanu u obranu dostojanstva hosovaca kao branitelja Knina.
Kao što se moglo pretpostaviti ovogodišnja središnja proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u Kninu po događajima oko nje imala je veći značaj nego po protokolarnom strogo kontroliranom programu iza kojeg naravno stoji potpis predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Središnji događaj ovogodišnje obilježavanja “Oluje” nije bio u Kninu nego u Biskupiji kod Knina gdje su intervencijom policije zaustavljeni branitelji iz “Oluje” pripadnici HOS-a koji su bili s propusnicama službeno pozvani na proslavu. To je bila kulminacija svih manipulacija koje je u ovih posljednjih nekoliko godina režirao oko kninske proslave glavom i bradom sam predsjednik Vlade Andrej Plenković pod utjecajem vođe velikosrpske “pete kolone” Miloradom Pupovcem. On koji nema nikakve veze s Domovinskim ratom i Operacijom “Oluja”, dozvolio je blokadom hosovaca pred Kninom izvršiti diverziju protiv pobjedničke Hrvatske vojske, protiv domovinske zahvalnosti i protiv hrvatskih branitelja.
Za ovaj skandalozan inscenirani incident odgovoran je naravno ministar unutarnjih poslova Davor Božinović koji kao ni Plenković, nema nikakav domoljubni legitimitet donositi takve odluke. U tu ekipu pored Plenkovića i Božinovića spadaju ravnatelj SOA Danijel Markić, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i savjetnik premijera Zvonimir Frka Petešić.
Kad je u pitanju Davor Božinović, treba podsjetiti da je uoči raspada Jugoslavije bio uposlen u Republičkom sekretarijatu narodne obrane, dakle morao je biti KOS-ov pouzdanik, pa je kao takav ostvario bogatu politički karijeru nakon što se kao i mnogi drugi članovi SKH/SKJ priključio 1990. godine HDZ-u. Pored nekoliko veleposlaničkih dužnosti, između ostalog je bio i ministar obrane u Vladi Jadranke Kosor Vlaisavljević iako nije bio član HDZ-a iz kojega je ranije istupio, ali se zajedno s Andrejom Plenkovićem ponovno učlanio 2011. godine. Na izborima 2016. godine kao prvi na izbornoj listi u Zagrebu dobio je samo 475 preferencijalnih glasova, pa nije ušao u Sabor, ali ga je premijer instalirao za šefa kabineta. Tako instalirani političar bez narodskog legitimiteta je beskrupulozno pred Kninom dao zaustaviti hosovce koji su dali 800 života za Hrvatsku. Zato je duboko u pravu predsjednik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček kad je zatražio njegovu ostavku. Znakovito je da su na osuđujući postupak policije na ovaj incident reagirale samo samo stranke desnice, Suverenisti, Domovinski pokret, HSP i Most, a stranke centra i ljevice, dakle HDZ, SDP, Socijaldemokrati i Možemo ostale su bez prigovora. Čak je i tzv. Generalski zbor na čelu sa sumnjivim generalom Marinkom Krešićem ostao nijem, iako je ovo bila prilika da ustanu u obranu dostojanstva hosovaca kao branitelja Knina.
U takvim okolnostima licemjerno je zvučala izjava premijera Andreja Plenkovića koji je osvrćući se na velikosrpsko obilježavanje “Oluje” u Prijedoru uz učešće Aleksandra Vučića, Milorada Dodika i patrijarha Porfirija, da je Oluja temelj hrvatske slobode i da Hrvatska nikada i nikome ne će dopustiti na Oluju, na hrvatske branitelje, na vojnike, na policajce, a sam je preko ministra unutarnjih poslova poslao svoje policajce na branitelje hosovce. Licemjerno je izjavio kako “ne ćemo nikada prihvatiti optužnice koje dolaze od tužiteljstva u Beogradu, od Srbije koja pretendira biti regionalni tužitelj i sudac”, a njegova Vlada još uvijek nije otkazala izdajnički Bajićev sporazum DORH-a i srbijanskog tužiteljstva koji to Beogradu omogućava, premda ga se može otkazati.
Da hosovci nisu sami i da postoji narodska snaga koja stoji u obranu dostojanstva branitelja i “Oluje” pokazali su dva događaja. Opet su se javili nogometni navijači kao što to rade u Vukovaru u “Koloni sjećanja” pa je u Knin sa zastavama HOS-a došla veća skupina navijača splitske “Torcide” i zadarskog “Tornada” te riječke “Armade” a porukom se pridružila i osječka “Kohorta”, ali znakovito nije bilo zagrebačkih “Bad Blue Boysa”. Navijači su prošli kninskim ulicama, a prije toga uputili su na društvenim mrežama poruku protokolarnoj Vladinoj proslavi: “Pobjeda koju su izvojevali zaslužuje vječnu zahvalnost svih nas kao i svih generacija koje dolaze. Stati u obranu Domovine kada je to trebalo, nepokolebljivo i beskompromisno, junaštvo je na koje smo svi ponosni i za koje im dugujemo poštovanje, uvijek i svugdje! Hrvatska se krvlju brani!” te na kraju odlučno dodali “Probajte ovo zaustaviti ako se usudite?!”
Drugi događaj koji je svratio pozornost javnosti bio je na Svetoj misi istup gvardijana kninskog franjevačkog samostana fra Josipa Gotovca. On je između ostalog rekao: “Hrvatska nije slijednica ni ustaškog nacizma ni partizanskog antifašizma, nego je stvorena u Domovinskom ratu. Vjerujem da je naša pobjeda izvojevana uz Božju pomoć i zajedništvo naroda. Nije lijepo što se događa na proslavi današnjeg dana. Svake godine dolazi sve manje branitelja, posjetitelja. Mnogo je onih koji dođu ali moraju ostati iza prepreke. Molim sve da prekinemo takvu praksu, jer upravo su u prvom redu branitelji omogućili da slavimo taj dan. Imamo svoju vlast, vojsku policiju, imamo sve institucije…Uništeni su domovi i ekonomija, cijena je to naše slobode. Zbog toga nemamo pravo biti nemarni, pa molim predstavnike Vlasti da u strateškim odlukama slušaju volju naroda kroz instituciju referenduma.” Fra Gotovac dobio spontani pljesak s ustajanjem, pa je na kraju nevoljko morao ustati i sam premijer Andrej Plenković. Pitanje je samo jesu poruke nogometnih navijača i fra Gotovca prodrle u svijest predsjednika hrvatske Vlade ili će on i dalje nastaviti po starome arogantno ignorirati volju naroda, što je suprotno volji naroda i interesima demokratske Hrvatske za koju je položeno 15.000 života.