Marko Ljubić ima onu bitnu vrlinu jednoga publicista: govori istinu, navodi imena i prezimena zločinaca i žrtava i nalazi ipak nade za spas Hrvatske iako smo sve puniji ruševina. On kleči na svakoj razvalini i dostojno opisuje graditelje, ali i krivce rušenja države što nam sjede u tragikomičnome najvišem tijelu – Hrvatskom Državnom Saboru. Mnogo je karikatura u njemu koje se kreću po mekim crvenim sagovima dok se nad njima ovješene slike prošlih velikana gibaju kao valovi – evo jednoga koji je zaslužio ime Oca Domovine, evo jednoga koji je bio i ostao ništarija. I tako redom.

AUTOR: NEVENKA NEKIĆ

Netko se može bit ruga gangama, ali narodna mudrost pamti u njima sve do najdublje prošlosti kad ne bijaše pismenih ljudi ili vrlo malo i usmena predaja bila je jedina čuvarica svih epskih i lirskih tema, svega bogoljubnoga i svakodnevnoga života ljudi na ljutom kršu. Ganga je zapis i o povijesti koja se ponavljala iz stoljeća u stoljeće, pa se i danas stvara, jer vremenitost čovjeka ostaje kao genius loci za svagda. A čini se da je i UNESCO zapazio čudesnost gangi.

Pa kad se netko rodi u Ljutom Docu kao Marko Ljubić, sigurno je slušao u svom životu gange koje su opjevale baš svaki događaj, svojim čudesnim dvoglasjem s jaukovnim tonovima valovito se ehom odbijale od polja i planina Hercegovine, Imotske krajine, Duvna, Livna i Kupresa. Takav je insan pjevač gangi morao nekada za onoga turskoga vakta orati posno polje držeći u jednoj ruci plug, a u drugoj pušku ili sablju. Akteri zla bili su poznati, zabilježeni u takvim gangama imenom i prezimenom. Znao si tko si i tko je tvoj, a tko neprijatelj ili njegov jatak.

Aktualna dokumentarno-publicistička knjiga


Zašto jednu novu i vrlo aktualnu dokumentarno-publicističku knjigu vrsnoga kolumnista Marka Ljubića započeti ovakvim arhaičnim tekstom o gangama? Zašto nekoga u njegovim promišljanjima najnovijih političkih analiza povezivati s prostorom rođenja, davninom i reskim stilom koji nema zadrške u procjenama kao što ni ganga nije imala u sebi laž? Ima li gimnazija u Širokom Brijegu koju je pohađao ikakve veze s habitusom Marka Ljubića? Imaju li svi oni mrtvi fratri i znani i neznani žrtvovani kroz vrijeme od pametara do ovih dana utjecaj na razmišljanje današnjih stanovnika i đaka te slavne Gimnazije? Je li Marko proživio sva ta stoljeća Ljutoga Doca nedodirnut ili nosi ožiljke koji su genetski neizbrisivi?

Ima li gimnazija u Širokom Brijegu koju je pohađao ikakve veze s habitusom Marka Ljubića? Imaju li svi oni mrtvi fratri i znani i neznani žrtvovani kroz vrijeme od pametara do ovih dana utjecaj na razmišljanje današnjih stanovnika i đaka te slavne Gimnazije? Je li Marko proživio sva ta stoljeća Ljutoga Doca nedodirnut ili nosi ožiljke koji su genetski neizbrisivi? Je li njegovo mjesto rođenja determiniralo i snagu kojom se hvata u koštac s temama u svojoj prosudbenoj knjizi o hrvatskoj državnosti?

Je li njegovo mjesto rođenja determiniralo i snagu kojom se hvata u koštac s temama u svojoj prosudbenoj knjizi o hrvatskoj državnosti? Jer on obuhvaća golemo područje vidljivih i nevidljivih silnica koje demonstriraju hrvatsku državnost, njezinu ugrozu i imenuje svako zloćudno nastojanje urušavanja iste osobnim imenima i prezimenima: oblike neoliberalnoga kapitalizma koji uništava ljudsku egzistenciju ali i dušu; demografske tragične pustoši koje ostavlja suvremena politika globalizma; opstojnost dugoročne samostalnosti hrvatske države; nedostatak državnika i strategije u vlastima i politikama nove Republike Hrvatske; pravne regulacije ljudskih prava i nakaznost sudbene vlasti; gubitak vlastitih korijena i jezičnih izobličenja importom anglizama i bauljanja poput zombija za tzv. globalizmima; domovinskim temama o obitelji koja je na meti lgbt i ostalim svjetskim nasiljima pred kojima padaju i velike države poput Kanade; izdajničke poteze pete kolone protiv hrvatske državnosti koju sačinjavaju jugonostalgičari i ostatci pobunjenih četničkih hordi; plaćeničke takozvane artističke uratke koje financira naše Ministarstvo kulture; iseljavanje mladih i čitavih obitelji te nestanak onakveHrvatske kakvu smo zamišljali krvareći po poljima i planinama u Domovinskom oslobodilačkom ratu.

Istina


Razmatra Marko Ljubić i obećanja socijalne države koja nestaje u raljama neoliberalnoga kapitalizma; zlobnih udruga tzv. nevladinoga sektora koje gutaju enormne novce za protuhrvatsku djelatnost; boli ga što Hrvatska gubi rijeke krvi koja otječe u dojčlandske i irske, albionske i američke razglednice obećanih kruhova i igara.

Sjećam se kako je moj dragi prijatelj Ivan Raos govorio: “Nije svejedno kažemo li gut Morgen ili dobro jutro. Onaj koji govori gut Morgen misli na Siegfrieda, a ja sa svojim dobro jutro, na naše Zrinske i jadnoga Prpu…“.

Marko Ljubić ima onu bitnu vrlinu jednoga publicista: govori istinu, navodi imena i prezimena zločinaca i žrtava i nalazi ipak nade za spas Hrvatske iako smo sve puniji ruševina. On kleči na svakoj razvalini i dostojno opisuje graditelje, ali i krivce rušenja države što nam sjede u tragikomičnome najvišem tijelu – Hrvatskom Državnom Saboru. Mnogo je karikatura u njemu koje se kreću po mekim crvenim sagovima dok se nad njima ovješene slike prošlih velikana gibaju kao valovi – evo jednoga koji je zaslužio ime Oca Domovine, evo jednoga koji je bio i ostao ništarija. I tako redom.

Jedino država može sačuvati narod


Prolaze mnogi podli šetači crvenim sagovima, a među njima ima i običnih uličnih razbojnika i pljačkaša koji su skrivali šrafencigere u džepovima dok su razvaljivali brave na automobilima. Čovjek ponekad zaželi onu čizmicu slavnoga Gržetića koja je imala hrabrosti udariti u stražnjicu jednoga bana, mrzitelja hrvatskoga naroda.

Prolazi Marko Ljubić pouzdanim datumima, imenima i događajima kroz gustu šumu tamne i svijetle prošlosti i sadašnjosti u Hrvatskoj, ne zavarava sebe ni druge jer istina je samo jedna, a on je obaviješten u okvirima svojega zvanja istraživačkoga novinara. Hrvatska država je krovna institucija koja jedina može sačuvati narod. U svim europski državama , kao i u mnogim svjetskim, postoji ljevica i desnica, ali nigdje se ne radi podzemnim ili čak otvorenim načinima na uništenju vlastite države. Kod nas je to slučaj i u njemu su javnosti poznata imena koja nedodirljiva sjede na vrhu najviše vlasti. To su kreature koje isisavaju novac iz naših trezora, dobro su plaćene, ne rade ništa ili ponekad nešto, ali gotovo uvijek s namjerom rušenja njima nevoljene Hrvatske. Čak i sinovi onih koji su pali za Hrvatsku, priklanjaju se ponekad petoj koloni.

O svemu tome i daleko širem obzorju hrvatske zbilje piše Marko Ljubić u svojoj knjizi i zna: sic transit gloria mundi! Tako prolazi slava svijeta! Da, prolaze mnogi podli šetači crvenim sagovima, a među njima ima i običnih uličnih razbojnika i pljačkaša koji su skrivali šrafencigere u džepovima dok su razvaljivali brave na automobilima. Čovjek ponekad zaželi onu čizmicu slavnoga Gržetića koja je imala hrabrosti udariti u stražnjicu jednoga bana, mrzitelja hrvatskoga naroda.

Nedostatak je knjige što nema imenskoga kazala. To je za ovakvu publicističko-dokumentarnu knjigu potrebno.

Izvor: hkv.hr
Foto: Prezentacija Ljubićeve knjige “Rasudbe hrvatske državnosti” u Hercegovini.

Prethodni članakPODCAST VELEBIT – Hrvoje Marušić (HSP):
Osnovati ćemo četiri HDZ-a!
Sljedeći članakTemeljne zablude izbornog sustava