Ako nismo spremni ustati u obranu svoga katoličanstva,
pitat će nas Gospodin, kada bez rana dođemo preda nj:
“Zar nisi naišao ni na što vrijedno borbe?”
Tako smo lako postali indoktrinirani, pali bez borbe, nismo se udostojili podići svoj križ i prihvatiti patnju kao dio života. U šutnji dopuštamo uništavanje života. U šutnji dopuštamo da grijeh postane poželjan. Sloboda nije izbor da bismo radili što nas je volja. Sloboda je odgovornost. A mi okrećemo glavu, pravimo se gluhi i slijepi. I sada se ujedinjavamo u licemjernoj brizi za kamenje i drvene grede.
Plameni jezici, oganj i zgarište na katoličkoj katedrali Naše Gospe u Parizu simbolična su slika Europe koja se odriče vjere i sina Božjega, Isusa Krista. Izgorena katedrala je i simbolična slika današnjeg Nerona, europskog briselskog establišmenta, koji svojom neoliberalnom antikršćanskom agendom zatire i progoni kršćanstvo. Izgorjela katedrala Naše Gospe u Parizu simboličan je krik protiv ravnodušnosti, osrednjosti, odsutnosti riječi i djela kršćana, istinskih Kristovih svjedoka, u obrani svoje vjere. Ako simboličko značenje i svojevrsnu poruku shvatimo u njenoj srži, potpuno će biti nevažno je li požar podmetnut ili slučajan, je li djelo zlih ljudi ili splet okolnosti. Jer značenje i poruka su toliko snažni da ih se ne bi smjelo ignorirati. Jesmo li spremni obraniti kršćanstvo?
Prema objavljenim podacima Udruge koja se bavi borbom protiv diskriminacije kršćana (Observatory on Intolerance and Discrimination against Christians), samo u siječnju 2019. godine u Francuskoj je uništeno ili oskvrnuto preko pedeset vjerskih kršćanskih objekata. Oskvrnuta su svetohraništa, križevi, bacane hostije, skidane glave kipovima Isusa Krista. Gorjele su crkve u Dijonu, Houilluesu, Nimesu… U 2018. godini u Francuskoj su zabilježena 1063 antikršćanska napada. Ne tako davno francuski je sud, na temelju zakona o sekularnosti, donio odluku o uklanjanju križa koji je stajao iznad spomenika papi Ivanu Pavlu II. Taj zakon zabranjuje javno isticanje religijskih simbola i znakova. Zapaljena je crkva svetog Sulpicija Pobožnog u Parizu, jedna od najvećih u toj svjetskoj kulturnoj predstojnici. Sve ovo prolazi kao da se ništa ne događa. Zasljepljeni smo lažnim sjajem novog poganstva. Slavi se čovjek koji se suprostavlja Bogu. Izgorjela je katedrala Naše Gospe. Odavno gore naše duše i vjera.
Licemjerno dušebrižništvo, lažna empatija za bližnjega i teatralno pozerstvo prava su slika današnje Europe. Što nam se to događa kad brinemo za kamenje i drvene grede, a na zgarištu ne vidimo križ, duše i patnju naše braće kršćana? Zašto pod izgovorom političke korektnosti i sekularizma, lažne tolerancije i demokracije zatiremo i odbacujemo svoju vjeru, a prihvaćamo nametnute zablude o vrijednostima Boga i njegove ljubavi prema čovjeku? Tako smo lako postali indoktrinirani, pali bez borbe, nismo se udostojili podići svoj križ i prihvatiti patnju kao dio života. U šutnji dopuštamo uništavanje života. U šutnji dopuštamo da grijeh postane poželjan. Sloboda nije izbor da bismo radili što nas je volja. Sloboda je odgovornost. A mi okrećemo glavu, pravimo se gluhi i slijepi. I sada se ujedinjavamo u licemjernoj brizi za kamenje i drvene grede.
Izgorjela katedrala Naše Gospe u Parizu simbolična je slika Francuske koja se odriče Isusa Krista. Francuska je zemlja dubokih društvenih podjela, zemlja kojoj danas prijeti građanski rat. Posljedice ignoriranja duhovnosti, odbacivanja Boga i njegova saveza s čovjekom, postavljanje razuma iznad vrijednosti duha i stvoritelja vidljive su. Neoliberalna, marksistička agenda aktualnog francuskog predsjednika Macrona nameće se kao agenda novog svjetskog poretka u cijeloj Europi. U njemu nema mjesta za savez Boga i čovjeka. U Njemačkoj kancelarka Merkel poziva islamiste na naseljavanje u Europu. Njemački kardinal Reinhard Marks inpresioniran je Komunističkim manifestom, a za Karla Marxa ističe kako je utjecao na socijalni nauk katoličke crkve. O tempora, o mores! Kao da nije riječ o čovjeku čija su doktrina i revolucionarna borba izazvale najveće žrtve ljudskoga roda koje pamti čovječanstvo, a riječ je o totalitarnom i zločinačkom komunizmu. I sama Crkva načeta je iznutra, poganska ideologija i nastranost razaraju je. Papa Benedikt XVI. progovorio je o tome u svom novom eseju i jasno upozorio da i Crkva sve više ostaje bez Boga. Svi kršćani, svi katolici bez iznimke danas su pozvani, više nego ikada, javno i hrabro svjedočiti svoju vjeru, odbaciti sotonu i prihvaćati Isusa Krista. Jer samo po Isusu Kristu idemo k Bogu.
Kršćani doživljavaju isti progon i u Hrvatskoj. Izvrgnuti smo pritisku sekularizma i sve je prisutniji militantni ateizam. Bivši predsjednik Ivo Josipović izjavljuje kako su katolički svećenici, franjevci Širokog Brijega, bili legitimni vojni cilj. Jesmo li spremni lažnog kršćanina, Andreja Plenkovića, odbaciti? Taj farizej i namješteni lutak bez srama nameće neprihvatljive ideologije kroz Istanbulsku konvenciju i Marakeški sporazum. Jesmo li mi kršćani spremni pokazati da on nije dostojan biti vođa hrvatske nacije?
Europsko društvo je redefinirano stvaranjem izopačenog svijeta koji se nameće jedinim ispravnim. Sve se radi u ime slobode, a čovjek je više nego ikada zarobljen i usamljen. Čovjek danas postaje objekt materijalne dimenzije, bez svoje duhovnosti. Postaje rob bez duše. Sve je svedeno na zadovoljavanje nagona i materijalnu potrošnju. Svako isticanje religije, a to se posebno odnosi na kršćanstvo, na katoličanstvo, smatra se neprihvatljivim i nepoželjnim dok je pogansko i okultno postalo poželjno svima, svugdje i u svako vrijeme pa čak i djeci najranije dobi. Današnji Neron Europe je briselski establišment koji svojom neoliberalnom antikršćanskom agendom zatire dušu čovjeku i kršćanstvo u Europi. Predsjednik europske Komisije Jean-Claude Juncker, održao je počasni govor povodom obilježavanja 200. godišnjice rođenja Karla Marxa. U čije ime? U čiju slavu? U slavu nasilnog, militatnog ateizma i zločinačkog komunizma čija ideologija izvire iz Marxove doktrine. Odakle vam pogani to pravo? Prisjetimo se kako su, ne tako davno, pogubni totalitarizmi, fašizam, nacional-socijalizam i komunizam jednako kao i današnji neoliberalni marksizam odbacivali savez Boga i čovjeka, stvarali bezbožna društva koja su branila vjeru, a zagovarali poganske kulteve. Posljedice su bile strašne. Samo komunizam ostavio je preko 100 milijuna žrtava. Današnja neoliberalna, marksistička politička oligarhija na vlasti u Bruxellesu, ali isto tako i u Parizu, Berlinu jednako je opasna za narode i nacije Europe. Veliki Viktor Orban hrabro i glasno već duže vrijeme upozorava na ovu vertikalu novog totalitarizma na tlu Europe. Od nametanja protukršćanske rodne ideologije do razbijanja obitelji kao temeljne ljudske zajednice. Od redefiniranja braka kao saveza muškarca i žene, temelja za bračni život i ljubav. Od strašne indoktrinacije zbog koje smo dopustili ubojstvo nevinog ljudskog bića, nerođenog djeteta kojem oduzimamo pravo na život od njegova začeća do prirodnog skončanja. Razaranje obitelji, pedofilija, ubojstva nerođene djece postaju opće prihvaćene i pozitivne društvene norme.
Kršćani doživljavaju isti progon i u Hrvatskoj. Izvrgnuti smo pritisku sekularizma i sve je prisutniji militantni ateizam. Bivši predsjednik Ivo Josipović izjavljuje kako su katolički svećenici, franjevci Širokog Brijega, bili legitimni vojni cilj. Jesmo li spremni lažnog kršćanina, Andreja Plenkovića, odbaciti? Taj farizej i namješteni lutak bez srama nameće neprihvatljive ideologije kroz Istanbulsku konvenciju i Marakeški sporazum. Jesmo li mi kršćani spremni pokazati da on nije dostojan biti vođa hrvatske nacije? Jesmo li spremni nakon svih uništenih crkvi, sakralnih spomenika i groblja za vrijeme Domovinskoga rata reći dosta tim ideologijama zla i suprostaviti se tom fašističkom svetosavlju i četništvu? Borba protiv ove tiranije u Hrvatskoj i Europi ima smisla samo ako smo spremni svjedočiti o sebi, svojim narodima, svjedočiti istinu bez ravnodušnosti sa štitom duha svetoga i mačem Isusa Krista. Ako otkrijemo kako je savjest mjesto slušanja istine i dobra, mjesto odgovornosti pred Bogom i ljudima onda diktatura ne će uspjeti i imamo šansu suprostaviti se zlu. Tada rat ne možemo izgubiti. Jednog dana kada dođemo k Gospodinu, a rana ne budemo imali, pitat će nas: „Zar nisi naišao ni na što vrijedno borbe?”(A. B.)