Srpska pravoslavna crkva pravno ne postoji u Republici Hrvatskoj, pošto nije registrirana, pa praktički djeluje ilegalno. Krajnje je nevjerojatno da Srpska pravoslavna crkva ne priznaje postojanje Republike Hrvatske, ali je apsurd na kvadrat da, iako ne postoji ona uživa punu potporu sadašnje HDZ-ove vlade na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem.
Ništa tako očigledno ne oslikava kontrolu Plenkovićeve Vlade nad hrvatskim sudstvom koje bi po Ustavu trebalo biti neovisno, kao ovih dana odbijanje ministra pravosuđa i uprave Ivana Malenice da prihvati presudu Visokog upravnog suda i registrira Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Registracija Hrvatske pravoslavne crkve je izuzetno važno političko i identitesko i vjersko pitanje jer je status Hrvata pravoslavne vjeroispovjesti grubo narušen djelovanjem tzv. Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj. Ističemo ono “tzv.”, jer ta vjerska zajednica pravno ne postoji u Republici Hrvatskoj, pošto nije registrirana, pa praktički djeluje ilegalno. Nije registrirana jer je krajnje nevjerojatno da Srpska pravoslavna crkva ne priznaje postojanje Republike Hrvatske, ali je apsurd na kvadrat da iako ne postoji ona uživa punu potporu ne samo sadašnje HDZ-ove vlade na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem. Njezin protupravni privilegiran položaj potječe još od vladajuće Kukuriku koalicije na čelu sa SDP-ovim premijerom Ivicom Račanom. Upravo je zastupnik Ante Prkačin (Domovinski pokret) u Hrvatskom saboru razotkrio skandalozan ugovor što ga je prije 19 godina s nepostojećim predsjednikom nepostojećeg Episkopskog savjeta koji je omogućio nelegalno djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Na tu intervenciju premjer Andrej Plenković je izjavio da je to prvi put kako netko u Saboru pokreće to pitanje, ali Ante Prkačin nije dobio odgovor na pitanje premijeru: “Hoćete li revidirati taj ugovor. On je zreo za poništiti”.
Svećenstvo SPC-a u Hrvatskoj izravno plaća hrvatska vlada, ona pokriva sve njihove godišnje troškove. Većina svećenika su državljani Srbije, pa se spominje Jovan Ćulibrk koji je za vrijeme rata bio pripadnik Niške specijalne vojne jedinice.
Takva nelegalna Srpska pravoslavna crkva djeluje u Hrvatskoj više kao parapolitička subverzivna organizacija nego kao vjerska zajednica. Njezinu subverzivnu djelatnost nije razotkrila hrvatska Sigurnosno obavještajna agencija SOA nego američka CIA. U nedavnom izvješću CIA navodi da SOA nema istaknutu ulogu u Hrvatskoj još od 2000. godine, dakle od Račanove koalicije, te da se većinom koristi za unutarstranačka borbe. CIA u tom istom izvješću ističe da Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj djeluje prije svega kao promotor velikosrpske politike a ne kao vjerska institucija koja brine o vjernicima. Svećenstvo takve SPC-a u Hrvatskoj izravno plaća hrvatska vlada, ona pokriva sve njihove godišnje troškove. Većina svećenika su državljani Srbije, pa se spominje Jovan Ćulibrk koji je za vrijeme rata bio pripadnik Niške specijalne vojne jedinice. Što je još skandaloznije takva nelegalna SPC u Hrvatskoj svake godine ubire na milijune eura od nekretnina što ih je dobila spomenutim ugovorom s Ivicom Račanom. Taj novac se šalje u Srbiji za financiranje SPC-e.
Treba podsjetiti da u Hrvatskoj živi značajan broj građana koji se izjašnjavaju kao Hrvati pravoslavne vjere za razliku od pravoslavnih vjernika koji pripadaju Srpskoj nacionalnoj manjini Na popisu stanovništva 2011. godine oko 17.000 Hrvata izjasnilo se kao pravoslavci. Zbog raznih političkih i povjesnih okolnosti nisu bili vjerski organizirani kao što je to bilo za vrijeme NDH kad je postojala Hrvatska pravoslavna crkva na čelu s patrijarhom Germogenom koja je bila priznata od Carigradskog patrijarha i Vaseljenskog sabora pravoslavnih crkava. Porazom NDH partizani su likvidirali Germogena i cijelo svećenstvo dok je svećenstvo Srpske pravoslavne crkve bilo pošteđeno. Pokušaj da se obnovi Hrvatska pravoslavna crkva pokrenuo je kao predstavnik Europske pravoslavne crkve koja ima sjedište u Parizu kao arhiepiskop Aleksandar koji je inače bugarski državljanin. On je 2016. godine od Ministarstva uprave zatražio registraciju Hrvatske pravoslavne crkve. Tek nakon 30 mjeseci, umjesto propisanih 30 dana Ministarstvo uprave odbilo je zahtjev za registraciju Hrvatske pravoslavne crkve.
Po nekim procjenama u Hrvatskoj ima oko 40.000 stanovnika koji se izjašnjavaju kao Hrvati pravoslavne vjeroispovjesti, ali sve vlade pod utjecajem velikosrpskog agenta i k tome saborsakog zastupnika Milorada Pupovca uporno ignoriraju i spriječavaju tim građanima da imaju vlastitu Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Da se službena hrvatska politika, a to se posebno odnosi na sadašnju vladu Andreja Plenkovića protivi uspostavi Hrvatska pravoslavne crkve dokazao je i posljednji popis stanovništva 2021. godine kad je Hrvatima pravoslavne vjere bilo uskraćeno pravo da iskažu svoju vjeroispovijest, što je naravno gruba povreda Ustava. Iza toga naravno stoji zastupnik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskome saboru Milorad Pupovac koji je po svojim protuhrvatskom djelovanju vođa subverzivne velikosrpske “pete kolone” u Hrvatskoj. Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve i uspostava njezine autokefalnosti jednostavno bi poništilo protuzakonito postojanje i djelovanje tzv. Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj koja čak državu u kojoj djeluje na način kako je to opisano u izvješću CIA-e ne priznaje. Nevolja je u tome što Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti nisu dobro samoorganizirani da bi se izborili za svoje ustavno pravo. Postoji doduše Udruga hrvatskih branitelja pravoslavne vjere koja je proistekla iz Domovinskog rata. Njoj je na čelu umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske Ranko Despot, ali ta se udruga, iako poduzima neke poteze, još nije profilirala kao snaga koja će se izboriti za legitimnu uspostavu autokefalne Hrvatske pravoslavne crkve. Ona ne podržava sadašnjeg arhiepiskopa Aleksandra s obzirom da je on predstavnik Europske pravoslavne crkve iz Pariza, a ne Carigradskog patrijarha koji okuplja pravoslavne crkve u svijetu. Po nekim procjenama u Hrvatskoj ima oko 40.000 stanovnika koji se izjašnjavaju kao Hrvati pravoslavne vjeroispovjesti, ali sve vlade pod utjecajem velikosrpskog agenta i k tome saborsakog zastupnika Milorada Pupovca uporno ignoriraju i spriječavaju tim građanima da imaju vlastitu Hrvatsku pravoslavnu crkvu.
Visoki upravni sud je potvrdio zahtjev za registraciju Hrvatske pravoslavne crkve, ali se Ministarstvo pravosuđa i uprave oglušilo na presudu Visokog upravnog suda i 22. ožujka 2023. donijelo rješenje što ga je potpisao ministar Ivan Malenica kojim je ponovno odbijen zahtjev hrvatskog arhiepiskopa Aleksandra za upis u Registar vjerskih zajednica pod nazivom Hrvatska pravoslavna crkva.
Ovih dana problem registracije Hrvatske pravoslavne crkve koji je pokrenuo arhiepiskop Aleksandar dobio je novi pravosudni nastavak jer je Visoki upravni sud u sastavu Sanja Štefan, predsjednica te Ante Galić i Ljiljana Karlovčan-Đurović presudio da se poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu od 15. listopada 2020. godine i rješenje Ministarstva uprave od 16. siječnja 2019. godine i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak. Praktički time je Visoki upravni sud potvrdio zahtjev za registraciju Hrvatske pravoslavne crkve, ali se Ministarstvo pravosuđa i uprave oglušilo na presudu Visokog upravnog suda i 22. ožujka 2023. donijelo rješenje što ga je potpisao ministar Ivan Malenica kojim je ponovno odbijen zahtjev hrvatskog arhiepiskopa Aleksandra za upis u Registar vjerskih zajednica pod nazivom Hrvatska pravoslavna crkva.
Sve u svemu politilčko-pravosudn bitka za osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve se nastavlja s jedne strane djelatnošću arhiepiskopa Aleksandra a s duge strane nastojanjem još uvijek nedovoljno snažne udruge Hrvata pravoslavne vjeroispovjesti da Hrvatska konačno dobije autokefalnu Hrvatsku pravoslavnu crkvu priznatu od Carigradskog patrijarha i Vaseljenskog sabora pravoslavnih crkava. Izazov je i te kako velik, jer je djelovanje nelegalne tzv. Srpske pravoslavne crkve pod izdajničkom zaštitom hrvatskih vlasti uzelo toliko maha da će za pravedno ustavno rješenje položaja Hrvata pravoslavne vjeroispovjesti trebati uložiti dosta truda i napora, pa se tom pravednom rješenju u postojećim okolnostima zasad ne vidi kraja.