Očigledno je da Plenković u svojoj misiji zadanoj u Bruxellesu maksimalno izlazi ususret zahtjevima četničkog Beograda preko njihovog agenta Milorada Pupovca u Hrvatskoj. Pri tome mu je savjetnik notorni Mate Granić koji je još 1996. godine, dakle samo godinu dana nakon Oluje u Beogradu kapitulantski potpisao tzv. Sporazum o normalizaciji odnosa s tadašnjom SR Jugoslavijom u kojemu se Hrvatska odrekla žrtve velikosrpske agresije, a Domovinski rat praktično sveden na građanski rat pri čemu nema odgovornosti Srbije za ratnu odštetu.
Svečano obilježavanje 25. obljetnice Vojnoredarstvene operacije Oluja koja je zadala završni udarac velikosrpskoj fašističkoj agresiji na Hrvatsku potvrdilo je odlučnost Andreja Plenkovića da u okviru njegove misije zadane u Bruxellesu promjeni Hrvatsku i relativizira karakter Domovinskog obrambenog rata. Njegova je misija da velikosrpsku agresiju svede u krajnjoj liniji na građanski rat, amnestirajući onaj manji dio hrvatskih Srba od odgovornosti za pobunu protiv domovine Hrvatske.
Ovogodišnja proslava 25. obljetnice Oluje u Kninu predstavljala je po svojim učincima klasičnu izdaju, čak i veleizdaju hrvatskih nacionalnih i državnih interesa, prije svega i prvenstveno u režiji predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića. Izjednačiti veličanstvenu i s vojničke strane čistu pobjedu hrvatske vojske nad velikosrpskim fašističkim agresorom s pojedinačnim i to još do kraja neistraženim zločinom nad srpskim civilima u Gruborima, i to nakon Oluje, predstavlja zdravorazumski klasičan primjer političke izdaje. To je agenda koju postupno i ustrajno otkako je stao na čelo Hrvatske demokratske zajednice provodi briselski činovnik Andrej Plenković. Za njega vrijedi ona klasična izreka genijalnoga Antuna Gustava Matoša:
“U šarmantnoj pozi moderni poganac
Najmio ga stranac, da nam metne lanac
Taj klatež, što o pravdi blebeće
On za tuđu korist laže, kleveče”.
Iz njegovog govora u Kninu nije se očitovala pobjednička poruka kakvu je ta prigoda zaslužila i kakvu je poručio u svojem govoru predsjednik Zoran Milanović, nego sramotno prenemaganje i ulizivanje njegovom koalicijskom partneru prikrivenom četniku u Hrvatskome saboru i čelniku velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj Miloradu Pupovcu.
Kako je nisko spala hrvatska vladajuća kasta, dakle ne samo Andrej Plenković, nego i njegova Vlada kao i društvene institucije na čelu s HAZU, ustvari JAZU, najbolje ilustrira podatak da je onima koji su časno sudjelovali u obrani Domovine, postrojbama HOS-a, bilo onemogućeno da službeno sudjeluju u obilježavanju 25. obljetnice pobjede nad velikosrpskim fašizmom. Najblaže rečeno, apsurd je da se tom velikosrpskom fašizmu kojega politički predstavlja Milorad Pupovac i njegov SDSS, osnovan od osuđenog ratnog zločinca Gorana Hadžića, priklonio HDZ na čelu s Andrejom Plenkovićem. Tako je on bez ustručavanja, zanemarujući pravi sadržaj pobjede u VRO Oluji, mrtav hladan izjavio: “Kao zemlja koja je pobijedila u nametnutom ratu, žalimo zbog svih civilnih žrtava, ne samo Hrvata, nego i Srba. S tugom se prisjećamo stotina tisuća prognanika koji su protjerani sa svojih ognjišta. Žalimo i za žrtvama ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane”.
Kao prvo nije se radilo o nametnutom ratu nego o velikosrpskoj agresiji koja je kao pojam nestala iz Plenkovićevog rječnika po zahtjevu Aleksandra Vučića.
Kad je u pitanju položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Andrej Plenković, odnosno HDZ sustavno marginaliziraju većinski lojalni dio te manjinske zajednice i oslanjaju se isključivo na minornu Pupovčevu skupinu u toj zajednici. Milorad Pupovac uzima sebi za pravo govoriti u ime cijele srpske manjinske zajednice, iako ima podršku od samo 7 posto pripadnika te nacionalne manjine. Treba podsjetiti da je oko 10.000 hrvatskih Srba borbeno sudjelovalo u obrani Domovine, što su sve hrvatske vlade dosad, a posebice Plenkovićeva, potpuno ignorirale.
Kao drugo ne mogu se staviti u istu ravninu hrvatske civilne žrtve kojih je u velikosrpskoj agresiji bilo preko 8.000 s pojedinačnim žrtvama srpske nacionalne manjine a ne Srba, jer takvi u Hrvatskoj ne postoje. I kao treće nekoliko stotina tisuća prognanika, iako je mislio na hrvatske Srbe iz tzv. Krajine, odnosi se na Hrvate koji su okupatori potjerali iz njihovih domova, a ne na pripadnike srpske manjine koje su njihove vlasti etnički očistile prije Oluje s područja tzv. Krajine.
Kad je u pitanju položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Andrej Plenković, odnosno HDZ sustavno marginaliziraju većinski lojalni dio te manjinske zajednice i oslanjaju se isključivo na minornu Pupovčevu skupinu u toj zajednici. Milorad Pupovac uzima sebi za pravo govoriti u ime cijele srpske manjinske zajednice, iako ima podršku od samo 7 posto pripadnika te nacionalne manjine. Treba podsjetiti da je oko 10.000 hrvatskih Srba borbeno sudjelovalo u obrani Domovine, što su sve hrvatske vlade dosad, a posebice Plenkovićeva, potpuno ignorirale. I konačno prema odluci Ustavnog suda iz 2011. godine Milorad Pupovac je protuustavni zastupnik u Hrvatskome saboru, jer je Ustavni sud ocijenio da su XI. i XII. izborne jedinice protuustavne. Prema tome Milorad Pupovac ne samo da nema legimitet da zastupa cijelu Srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, nego čak nema ni legalitet. I takav samozvani predstavnik hrvatskih Srba uzima sebi za pravo da diktira Hrvatskoj kako se problem nestalih, ratnih zločina i promjena načina na koji se slave neki dani moraju diskutirati između Hrvatske i Srbije, drugim riječima da se Beograd miješa u unutarnje stvari Republike Hrvatske.
Što je manje poznato Andrej Plenković je u zbog pandemije neostvarenom a najavljenom posjetu Srbiji već bio pristao da u Beogradu problem nestalih ne bude na dnevnom redu. Od toga nije čak odustajala ni Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova. Očigledno je da Plenković u svojoj misiji zadanoj u Bruxellesu maksimalno izlazi ususret zahtjevima četničkog Beograda preko njihovog agenta Milorada Pupovca u Hrvatskoj. Pri tome mu je savjetnik notorni Mate Granić koji je još 1996. godine, dakle samo godinu dana nakon Oluje u Beogradu kapitulantski potpisao tzv. Sporazum o normalizaciji odnosa s tadašnjom SR Jugoslavijom u kojemu se Hrvatska odrekla žrtve velikosrpske agresije, a Domovinski rat praktično sveden na građanski rat pri čemu nema odgovornosti Srbije za ratnu odštetu. Kad se sve okolnosti uzmu u obzir onda je jasno da je na djelu uistinu prekretnica u hrvatsko-srpskim odnosima Ta, kako su je neki u drukčijem kontekstu “bratstva i jedinstva” nazvali, povijesna prekretnica ne temelji se na istini i pravdi nego, kao što je to nažalost bilo u hrvatskoj povijesti, na podaničkom odnosu prema Beogradu. Ključ je dakle u prihvaćanju podjednake odgovornosti za “neke sukobe”, kako se svojedobno na jednom međunarodnom skupu u Dubrovniku izjasnio “šarmantni poganac” Andrej Plenković kao poslušni suradnik nelegitimnog predstavnika Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i beogradskog agenta Milorada Pupovca.