Ako  premijeru Plenkoviću nije jasna latinska izreka “vox populi, vox Dei”, morao mu je biti jasan prvi članak Ustava u kojemu stoji da “vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu”.


Post festum dimenzija veličanstvenog uspjeha Vatrenih stvorila je novu političku klimu u Hrvatskoj. Uspjeh nogometaša trebao bi biti poticaj za druge sektore javnog života u državi. Međutim u strogo kontroliranoj dnevnoj politici jednostavno je nemoguće, pored monopola HDZ-a i SDP-a, ponuditi neka rješenja koja bi Hrvatsku na valu tog oduševljenja mogla pokrenuti iz krize. Doduše postoje naznake novih gibanja kao što je to slučaj s dvije referendunske incijative, ali odugovlačenje Sabora da se prihvate legitimni ishodi tih zahtjeva za referndumom samo potvrđuje postojeći duboki raskol između naroda i vlasti.

To se uistinu može dogoditi samo u ovakvoj Hrvatskoj u  kojoj je na vlasti izdajnička garnitura sastavljena od stožerne hrvatske stranke HDZ-a koja je izdala svoja temeljna domoljubna načela i malih satelita uključujući i anacionalni HNS i petokolonaški Pupovčev SDSS. Veličanstveni planetarni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji imao je dvije dimenzije, globalnu i nacionalnu.

Momci Zlatka Dalića plasmanom u samu završnicu Svjetskog prvenstva i osvajanjem srebrene medalje za promociju Hrvatske u svijetu, može se slobodno kazati, učinili su neusporedivo mnogo više nego što je to učinila u proteklih 20 godina uhljebnička hrvatska diplomacija. Za Hrvatsku kao novu malu državu u Europi nastalu u ratu nakon raspada komunističke Jugoslavije malo se izvan Europe zna, pa je dvije milijarde ljudi koji su gledali na TV ekranima finalnu utakmicu imalo prilike saznati više ne samo o hrvatskim sjajnim nogometašima, nego i o samoj Hrvatskoj. Uz nogometaše na nekonvencionalan i spontani način Hrvatsku je promovirala i predsjednica Republike koja je u dresu sa kvadratićima mimo svakog protokola dala sebi oduška da prisnim ponašanjem s nogometašima pozdravi njihov veličanstveni uspjeh. Takvim ponašanjem postala je hit u svjetskim medijima i društvenim mrežama, tako da je i na taj način preko naše ljepuškaste predsjednice države Hrvatska stekla svjetsku pozornost.

Ta globalna euforija višetrukog značenja, prije svega medijski promotivnog, ali u tom slijedu i komercijalnog, na dosad neviđen način, kao što se očekivalo, u samoj Hrvatskoj je eksplodirala ispoljenim jedinstvom nacije. Hrvatski je narod kao nikad dosad dao oduška emotivnom oduševljenju, jer je u državi koja je po mnogim pokazateljima po učincima na dnu Europske unije uspjeh nogomentne reprezenmtacije u Rusiji pokazao da simbolično na svjetskoj sceni, premda se radilo tek o “najvažnijoj sporednoj stvari u svijetu”, još Hrvatska ni propala. Veličanstveni doček Vatrenih koji je na putu od zračne luke Franjo Tuđman do Trga bana Jelaćića privukao po procjeni policije 550.000 ljudi premašio je po brojnosti dočeka sve velike događaje u ovih kratkih 27 godina hrvatske državnosti. Ako se tom broju pridodaju oduševljeni dočeci u gradovima i mjestima odakle su potekli Vatreni, onda tom broju treba pridodati još nekoliko stotina tisuća ljudi. Jednostavno rečeno cijela Hrvatska slavila je svoje vatrene koji su zamalo, da im je sreća bila naklonjena, postali svjetski prvaci, ali za naciju je i srebro zlatnog sjaja.

U takvom slavljeničkom ambijentu u kojemu su na izvjestan način posebni heroji bili i svi oni na glavnom zagrebačkom trgu, jer su izdržali čak šest i po sati da bi dočekali svoje nogometne velikane, vladajuća kasta na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem zabila je sama sebi neviđeni autogol. Iako je i dosad premijer na čelu Vlade sa svojim ministrima vodio politiku koja ga je prije svega okarakterizirala kao briselskog hladnog birokrata s autokratskim ponašanjem, slučaj s osporenim i čak prekinutim nastupom Marka Perkovića Thompsona s Vatrenima na Trgu bana Jelačića definitivno je pokazao da se narod nalazi na jednoj domoljubnoj strani, a aktualna vlast na drugoj antinarodnoj strani. Ako  premijeru Plenkoviću nije jasna latinska izreka “vox populi, vox Dei”, morao mu je biti jasan prvi članak Ustava u kojemu stoji da “vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu”. Primijenjeno na doček hrvatskih nogometaša s titulom viceprvaka svijeta, to bi svakom normalnom političaru trebalo značiti da se treba ponašati u skladu s ponašanjem naroda, a ne provoditi politiku protivnu osjećajima naroda i nacije. Nažalost orkestrirani mediji na čelu sa politički strogo kontroliranom Hrvatskom televizijom stvorili su od nastupa Thompsona s vatrenima na pozornici potpuno isforsirani slučaj, jer su se htjeli-ne htjeli uključili u subverzivni psihološki rat koji se vodi protiv Hrvatske iz Srbije uz asistenciju domaće “pete kolone”.

Između ostaloga da bi se stvorio razdor u jedinstvenom javnom mnijenju ni 24 sata nakon finalne utakmice u Moskvi jedan portal lansirao je tobožnje otvoreno pismo izbornika Zlatka Dalića Vladi s obećanjem da će nogometaši zarađen novac uplatiti u fond za ljetovanje hrvatske siromašne djece. Iako lažno pismo nije imalo većeg medijskog odjeka, ono je klasična ilustracija kako se u Hrvatskoj vodi unutarnji psihološki rat. Ne treba stoga čuditi da je kontrolirani HTV cenzurirao izbornika Zlatka Dalića koji je na Jelačić trgu  poručio oduševljanoj masi i gledateljima pred malim ekranima: “Igrali smo za nas i naše obitelji, prijatelje, za naš Hrvatski narod za naše branitelje jer da nije bilo njih, pri čemu je prstima potegao svoj dres, ne bi bilo ni ovih kockica“. U kasnije cenzuriranoj verziji HTV-a izrezano je “za naše branitelje jer da nije bilo njih ne bi bilo ni ovih kockica“.

Upravo ta post festum dimenzija veličanstvenog uspjeha Vatrenih stvorila je novu političku klimu u Hrvatskoj. Uspjeh nogometaša trebao bi biti poticaj za druge sektore javnog života u državi. Međutim u strogo kontroliranoj dnevnoj politici jednostavno je nemoguće, pored monopola HDZ-a i SDP-a, ponuditi neka rješenja koja bi Hrvatsku na valu tog oduševljenja mogla pokrenuti iz krize. Doduše postoje naznake novih gibanja kao što je to slučaj s dvije referendunske incijative, ali odugovlačenje Sabora da se prihvate legitimni ishodi tih zahtjeva za referndumom samo potvrđuje postojeći duboki raskol između naroda i vlasti. Sasvim je sigurno da će se nova epizoda tog raskola dogoditi na skorašnjem Danu pobjede i domovinske zahvalnosti i Danu hrvatskih branitelja 5. kolovoza u Kninu, ali i narodskim okupljanjem u Thompsonovim Čavoglavama potenciranim ove godine Plenkovićevom zabranom Thompsonovog nastupa s vatrenima u Zagrebu. Nogometanim rječnikom rečeno Vlada Andreja Plenkovića doživjela je dočekom vatrenih težak poraz: 550.000:0.