Otkud nervoza trenutnog predsjednika hrvatske Vlade u komunikaciji, a i u dnevnoj praksi, spram (feudalistički “podređenih”) neistomišljeničkih i neistopraktičarskih aktera i čimbenika hrvatske političke i društvene stvarnosti? Metaforički rečeno: tko tu koga čeka u sjedeći i sijedeći u zasjedi, tko nervozno razmišlja je li se neprijatelju (usput, tko je neprijatelj, jel?) nešto dogodilo, tko se kojim putem kreće, kamo ide, čemu stremi, kako se fenomenizira (društveni, nacionalni) duh, a kako (društvena, nacionalna) logika, navlastito (društvena, nacionalna) stvarnost, upitao bi se i hipotetički Georg Wilhelm Friedrich Hegel.

Nervoza (latinski nervus: živac) izraz je za stanje uzrokovano labilnošću odnosno preosjetlivošću živčanog sustava. Nervozim se obično nazivaju osobe koje su nemirne, lako razdražljive, i koje na “normalne” situacije reagiraju pretjerano, naglo, i nesređeno. Nervoze se kasnije izražavaju i somatski: nervozno srce, nervozna crijeva, nervozni stomak, nervozno mokrenje, nervozno povraćanje…. (1) Nervoza (prema lat. nervosus: žilav) je umjerena mentalna nelagoda; razdražljivost, nestrpljivo iščekivanje, nemir; stanje neizvjesnosti i nesigurnosti. Popularan, nestručan naziv za povećanu čuvstvenu uzbuđenost, hiperaktivnost i napetost. Nervoza ne ometa osobu u svagdašnjoj djelatnosti, ali uzrokuje emocionalnu nestabilnost. Nervoza je izraz koji laici često upotrebljavaju umjesto neuroze. (2) Jer je neuroza (neur- + -oza) (psihoneuroza), vrsta duševne bolesti bez vidljivih promjena u živčanom tkivu ili organizmu, kod kojeg se ne javlja gubitak razumijevanja stvarnosti ni veće odstupanje od socijalnih normi. Uzrok su neuroze konflikti potisnuti u nesvjesno, zbog čega se javlja tjeskoba koja se nastoji otkloniti ili ublažiti nizom obrambenih mehanizama, što se očituje različitim simptomima (opsesivno-kompulzivni, fobični, depresivni, konverzivni). Kod neuroze nesvjesno se javlja u simboličnom, tj. skrivenom obliku (npr. fobija od miša smatra se strahom od spolnoga organa) ili regresivnom obliku (vraćanje u djetinjstvo). Po S. Freudu u osnovi je neuroze neriješeni spolni konflikt. On ju smatra inverzijom perverzije (poslije pridaje važnost i agresiji), dok ju drugi smatraju kondicioniranjem neprimjerenih oblika ponašanja. Liječenje se provodi psihoterapijom. (3) Drugim riječima, neuroza označava lakši, funkcionalni oblik duševnog oboljenja, kod kojega nije pronađen organski uzrok. Za neurotične poremećaje specifično je da su psihogeni, pa se neuroze još nazivaju psihoneuroze i neurotični poremećaji. Neurozu karakteriziraju napadi uznemirenosti, određeni oblici depresije, hipohondrija, histerične reakcije, opsesivno-kompulzivni poremećaji, fobije, različite seksualne disfunkcije i neki tikovi. Tradicionalno se smatra da je uzrok neuroze emocionalni konflikt u kojemu se blokirani impuls pokušava iskazati kao maskirani odgovori (reakcije) ili tzv. simptomi, koje pak bihevioristički psiholozi smatraju naučenim, tj. neodgovarajućim odgovorom na stres. (4) Zapravo, moderni, aktualni medicinski naziv za nervozu ili neurozu jest – anksiozno depresivni poremećaj. Psihoterapeutkinja psihijatrica dr. med. Suzana Večerić, objašnjava da se osobe s anksiozno depresivnim poremećajem često podvrgavaju detaljnim pregledima tjelesnih sustava koji ne pokazuju nikakva odstupanja od normale. Međutim, unatoč dobrim rezultatima tih tjelesnih pretraga osoba, za koju “doktori”  kažu da je zdrava, i dalje ima smetnje koje psihijatar u 5 minuta dijagnosticira kao “neurozu” (stari naziv za anksiozno depresivni poremećaj). U ovom slučaju je psihijatar u pravu dok su “doktori”, koji negiraju postojanje onoga nečega subjektivnoga i psihičkoga kod bolesnika, jako u krivu. Temeljem urednih nalaza pregleda organskih sustava i funkcija može se samo zaključiti – da provedenim pretragama nije registrirana nikakva tjelesna bolest. Također, nije uredu reći da je zdrav netko tko ima značajne subjektivne tegobe čak i onda kad liječnici ne znaju o čemu se radi. Neuroza ili anksiozno depresivni poremećaj jest bolest iako se ne može registrirati na rendgenskim, magnetskim i ultrazvučnim nalazima, a krvna slika i biokemijski testovi su uredni. Psihičke smetnje su subjektivne i većim dijelom njihova trajanja se ne može pronaći neki organski defekt i podloga. Postoji slutnja, strah da će se nešto loše dogoditi, osjećaj vrtoglavice i nestabilnosti, osjećaj preskakanja u radu srca i ubrzani rad srca od straha, znojenje, intenzivno disanje-hiperventilacija, trnci u tijelu i glavi te tjeskoba i pritisak u prsima. Terapija anksioznih, neurotskih stanja nije samo ona koja se zasniva na medikamentima, kojih danas ima dosta i koji su odlični. Terapija je i razgovor, komunikacija, podrška te rad na razumijevanju sebe i svijeta. Sami lijekovi ne mogu dovesti do promjene koja će omogućiti buduće zdravo funkcioniranje. (5) Let’s make long story short, za one koje to uopće zanima, uputno je pročitati rad Zrinke Buljan na Odsjeku za psihologiju FF-a u Osijeku pod naslovom “Opsesivno-kompulzivni poremećaj”. (6)

Novovjeka hrvatska društvena neuroza


U novovjekoj hrvatskoj usmenoj predaji postoje različiti narativi o neurozi, a jedan od meni crnohumornih najdražih govori o tome da su, negdje tamo u vučedolskoj historiji krajem listopada ili početkom studenoga nedavne 1991., dakle u Vukovaru, na Trpinjskoj ili nekoj drugoj cesti koja više nije vodila nikamo ispod sivog neba, hrvatski branitelji postavili čejenima, četnicima i inim slinavim oslobodiocima – zasjedu. I tako, oni čekaju i čekaju, oni čame čekajući, oni sjede u zasjedi, kose im već u zasjedi sijede, a čejena, četnika i inih slinavih oslobodioca, nema pa nema. – Ma, bemti, da im se nije štogod dogodilo? – nervoza u jednom trenutku kolektivno zahvati živčane hrvatske branitelje, a legenda veli da se ta nervoza neravnomjernim tijekom vremena, od 1991. do 2018. pretvorila zbog izgubljenih živaca u neurozu, u kolektivni, društveni, nacionalni anksiozno depresivni poremećaj, a zašto? Naravno, ne zato što se čejenima, četnicima i inim slinavim oslobodiocima “nešto dogodilo” (naime, dobro je ako tomu doista jest tako bilo!), već zato što su, po svemu sudeći, čejeni, četnici i ini oslobodioci krenuli drugim putem, ergo, zbog toga je mali veliki vukovarski gradonačelnik Ivan Penava trećinu stoljeća kasnije samoprisiljen (u ime svoje “izborne baze”, kako to zvuči gordo, zapravo u ime ljudi s kojima živi, među kojima je samo jedan od njih, fizički i psihički, nacionalno i institucionalno) organizirati prosvjed upozorenja na nefunkcionalnost hrvatskoga političko-pravosudnog sustava, onoga koji priječi mir u nervoznom miru, koji priječi gradnju i nadogradnju, razvoj i napredak: što se uostalom i može sagraditi na truleži od neizbrisane krvi i nesahranjenih kostiju, kakav je to temelj?

Dakle, zbog neuroze! Koja proizvodi neurozu, i vice versa! (7) Međutim, otkud nervoza suprotiva ovoj upravo opisanoj? Otkud nervoza suprotiva hrvatskoj društvenoj, nacionalnoj frustraciji i nervozi? Jednostavnije, otkud nervoza trenutnog predsjednika hrvatske Vlade u komunikaciji, a i u dnevnoj praksi, spram (feudalistički “podređenih”) neistomišljeničkih i neistopraktičarskih aktera i čimbenika hrvatske političke i društvene stvarnosti? Metaforički rečeno: tko tu koga čeka u sjedeći i sijedeći u zasjedi, tko nervozno razmišlja je li se neprijatelju (usput, tko je neprijatelj, jel?) nešto dogodilo, tko se kojim putem kreće, kamo ide, čemu stremi, kako se fenomenizira (društveni, nacionalni) duh, a kako (društvena, nacionalna) logika, navlastito (društvena, nacionalna) stvarnost, upitao bi se i hipotetički Georg Wilhelm Friedrich Hegel.

Neuroza novovjekih hrvatskih vladara


Primjerce, neurozu trenutnog predsjednika hrvatske Vlade Andreja Plenkovića (a i njegova priručnoga veseložalobnog saborskog šegrta ishlapića G. Jandrokovića) doista su karakterizirali – per definitionem – napadi uznemirenosti, određeni oblici depresije, histerične reakcije, opsesivno-kompulzivni poremećaji i fobije (u odnosu na Bulja, Grmoju, Marasa)(8)(9), različite seksualne “disfunkcije” (politički a i ne samo politički mizoginizam, u odnosu na Brunu Esih) (10), te neki očiti tikovi, njih da ne nabrajamo.

– Imamo od jutros jako nervoznog premijera koji je odmah nakon istupa Mire Bulja dobacivao i govorio da ćemo platiti, sada ovdje proziva zastupnike da čitaju, a on je došao s knjigom – rekao je Grmoja u Saboru. Plenković je Grmoji dobacio da “daj sjedno”, na što je mostovac bijesno uzvratio riječima: – Ti ćeš mi reći da sjednem? Ti ćeš meni reći da sjednem?! Vi mi nećete govoriti, i to u Hrvatskom Saboru, da sjednem! (11)

– “Danas je premijer Plenković izrazito nervozno odgovarao, iako je htio ostaviti dojam nadmenosti. Svaki se dan breca na svoje zastupnike i gradonačelnike”, rekao je G. Maras u HRT-ovoj zabavnoj emisiji Otvoreno 19. rujna, gdje je potkraj emisije Grmoja poentirao, otprilike ovako: – Sjedio sam desetak metara u Saboru nasuprot Plenkovića, bio je on više nego nervozan! (12)

– Iskreno rečeno, zabavljao sam se jer mi uopće nije bila jasna pozadina toga nastupa i njegove političke nervoze. To da je nervozan, to je potpuno jasno, to mogu vidjeti svi sudionici javnoga života, a posebice novinari – kazao je dan kasnije, 20. rujna, iznenašujuće pozvan na zapadnobalkansku televiziju N1 u Zagrebu, dr. Zlatko Hasanbegović. – Stvarno ne znam boji li se mene Plenković, no strah je u politici izraz nesigurnosti. S druge strane nije bitan strah, mislim da iz gospodina Plenkovića progovara podsvijest. Bez obzira koju on sliku ima o sebi, kad se pogleda u zrcalu, uključajući i medijskom zrcalu njemu je potpuno jasno da se nalazi u ulozi svojevrsnog političkog uzurpatora, osobe koja vodi politiku sasvim suprotnu od platforme s kojom je izašao na izbore i očekivanja ljudi. To pokazuje da je u hrvatskoj politici došlo do svojevrsne travestije. Birači koji su doveli njegovu stranku u poziciju moći sada su nezadovoljni, a oni birači koji su glasali za potpuno drugu političku platformu, ne samo birači, već i medijski, politički, parapolitički i interesni krugovi u njemu vide svoga autentičnoga predstavnika. Zapravo osobu koja treba biti brana dolasku ili utjecaju one političke volje koja je izabrala gospodina Plenkovića. To je razlog i raspada oporbe. Unatoč unutarnjim problemima u SDP-u i uopće krize smisla postojanja te stranke, Plenković je doveo do toga da ta stranka nija potrebna. Interese krugova koji su nekada stajali iza SDP-a sada realizira gospodin Plenković. (…) Sjedio sam jučer 19. 09. u Hrvatskom saboru. A da pojačam paranoju gospodina Plenkovića, sjedio sam s nekoliko zastupnika, inače mojih prijatelja, iz njegove stranke. On očito barata s teorijama urote. Usprkos briselskoj pozlati iz nejga progovara mladi Andrej Plenković iz vremena maturalnog rada, kada se u godini pada Berlinskog zida nadahnjivao mišlju i djelom Karla Marxa i Edvarda Kardelja. Mene i gospođu Esih nije stvorio gospodin Plenković, već je preko nas i naših glasova on upravo došao u ovu poziciju moći u kojoj se sada nalazi. Ako već govori o pogreškama, taj osjećaj je obostran. I ja imam osjećaj da sam počinio pogrešku kada sam u jednom trenutku pridonio njegovu dolasku na vlast. Zaboravio je notornu činjenicu, mi nismo odmetnuti elementi njegove stranke. Da smo željeli biti podanici njega, njegovih tajnica i stranačkih paževa, ostali bismo u HDZ-u i pridružili se salonskim urotnicima koji čekaju trenutak njegova obaranja po istom obrascu kao što su dolazili i odlazili ostali predsjednici HDZ-a. Nema urote. Ako ima probleme u nadzoru i vođenju svoje stranke, to nisu naši problemi. Nema potrebe za mistifikaciju i navođenje nekakvih krugova koji žele srušiti njegovu većinu. Mi smo oporbeni klub, želimo srušiti tu većinu, ali ne putem državnog udara, već redovitim demokratskim putem na idućim izborima. (13)

No, u izdvojenom trenutku raščlambe neuroze novovjekih – srca gore, trenutnih! – hrvatskih vladara nikako se ne smije zanemariti i tzv. press-konferenciju dr. Milorada Pupovca, višedesetljetnog manjinskoga zastupnika hrvatskih Srba u Saboru, sazvanu namjesto rasprave o njegovu djelovanju u tom hrvatskom državnom tijelu “iznad kojega stoji samo Bog”, kada je dr. Pupovac – avaj! – uglavnom manipulirao činjenicama, pomalo lagao (kažimo to otvoreno, lagao je, najviše o sebi, makar intimno sigurno znade da je jedna od glavnih odlika neurotičnog ponašanja, laganje sebe samoga!), te se služio retoričko-oratorskm – pa ipak je on negdašnji amaterski glumac blizak Kugli, ako se ičega sjećamo, ipak je on doktor lingvistike, zna što je to metoda “protunapada kao najbolje obrane” – u pozadini s licem i muškobanjastim nogama, rekao bi pokojni Gibbonijev ćaća “ka kolone”, Dragane Jeckov, onom curom koja se hektički trudi u Hrvatskom Saboru govoriti srpskim neknjiževnim, usmenim jezikom, nekada često zvanim jugoslavenski. (14) Naravno, Pupovčeva nervoza nije istovjetna s Plenkovićevom, no svakako ima žarkih dodirnih točaka – zanemarimo sada staro neprijateljstvo iz 2016. kada je Pupovac uvjetovao Plenkoviću da je “spreman ući u vladu sa HDZ-om, ali ne ako u njoj sjedi Hasanbegović” (15) – jer je Miloradova neuroza zapravo autentična pribičevićevska nervoza autohtonih hrvatskih Srba koji ne žele biti to što jesu, već bi radije bili to što nisu, odnosno htjeli bi biti Srbi u Hrvatskoj čija je (?!) matica-zemlja-država Srbija, bez obzira što ona to nikada nije bila.

– Gospodin Pupovac ima tugaljiv pristup, no to je prazna puška. Mi smo već 15 godina taoci nametanja potrebe da komentiramo što je rekao gospodin Pupovac. Jedino pravo pitanje nije gospodin Pupovac, nego hrvatske vlade, u pravilu, HDZ-ove koje su prihvatile igrati političku ulogu korisnog idiota gospodina Pupovca, izuzev vlade Tihomira Oreškovića. Gospodin Pupovac, i zbog naravi svoje politike, kao niti bilo koji manjinski zastupnik, ne može i ne treba biti dio parlamentarne većine, uloga manjinskoga zastupnika je drugačija. Problem gospodina Pupovca u hrvatskoj politici jest što je on vrsta jednog političkog hermafrodita i homoduplexa. On mora donijeti odluku želi li biti srpski politički vođa ili vođa i ideolog hrvatske neojugoslavenske pseudoljevice. Ja sam već više puta kolegama iz SDP-a sugerirao da je on idealno rješenje, po svojim političkim vrlinama i intelektualnim sposobnostima najbolji ujedinitelj svih SDP-ovih frakcija. (16)

Lijek za novovjeke hrvatske neuroze


Dakle, tako nabrojani i pobrojeni samo dio glavnih hrvatskih društvenih i političkih – definitivno suprotivih! – hrvatskih neuroza, pogani je, gadni, depresivni zbir psihosocijalnih činjenica, ubitačna i suicidalna začarana kružnica u čijemu se duhovnom i tvarnom prostornom krugu akteri moraju opredijeliti, u ovom trenutku, vrlo banalno, za prohrvatsku ili za protuhrvatsku neurozu, kad su nas do nervoze već doveli. Primjerice: PROJEKT VELEBIT, kao građansku udrugu, utemeljuju hrvatski domoljubi koji se osjećaju pripadnicima hrvatskoga nacionalnoga bića, bez obzira na trenutno mjesto boravka, te bez obzira na trenutni socijalni, politički, religiozni, dobni ili spolni status, zainteresirani za promicanje istinskih humanističkih, nacionalnih i civilizacijskih stečevina i potreba hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana, s ciljem promicanja, nacionalne, kulturne, ideološke i gospodarske sigurnosti i slobode. PROJEKT VELEBIT svoja uvjerenja temelji na sintezi povijesnih, kulturnih i političkih iskustava svih hrvatskih naraštaja, uzimajući je kao polazišnu osnovu za razumijevanje društvenih procesa i potreba hrvatskog naroda, te za pristup suradnji s domaćim i međunarodnim subjektima kada god su u pitanju hrvatski nacionalni interesi, vodeći računa o specifičnom trenutku suvremene hrvatske države, kao jamca nacionalnoga, političkoga, kulturnoga, gospodarskoga i narodnosnog opstanka. (17)

BILJEŠKE

(1) https://hr.wikipedia.org/wiki/Nervoza

(2) http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43473

(3) http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=43567

(4) https://sh.wikipedia.org/wiki/Neuroza

(5) http://ordinacija.vecernji.hr/halo-doktore/pitanja/neuroza-ili-anksiozno-depresivni-poremecaj/

(6) https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos:42/preview

(7) https://www.youtube.com/watch?v=8fHu-HUmJyw&t=69s

(8) https://www.youtube.com/watch?v=rDVJTzfXxNw

(9) https://www.youtube.com/watch?v=twUDm4Gt5J4

(10) https://www.youtube.com/watch?v=jZW6hn6XFWQ

(11) https://www.index.hr/vijesti/clanak/grmoja-se-izderao-na-plenkovica-ti-ces-meni-govoriti-da-sjednem/2024863.aspx

(12) https://www.youtube.com/watch?v=iuoknRxF608&t=238s

(13) https://www.youtube.com/watch?v=r7XI44B79Ls&t=140s

(14) https://www.youtube.com/watch?v=k5WYl7r7QL8

(15) http://rs.n1info.com/a193633/Svet/Region/Hasanbegovic-odgovorio-Pupovcu.html

(16) vidi (13)

(17) https://projektvelebit.com/programska-nacela/