Na skupu “Srbi u Hrvatskoj – aktualni položaj i glavne programske aktivnosti”, koji je održan u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu, glavnu riječ imao je predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac koji je sudjelovanjem na njemu samo potvrdio svojedobno iznesenu tvrdnju da je za njegove Srbe u Hrvatskoj, a to je manji broj srpske nacionalne manjine, glavni grad Beograd, što je samo po sebi za Milorada Pupovca flagrantno kršenje saborske prisege.
Samo krajnje naivni Hrvateki kojih nažalost nema malo, mogu prihvatiti tvrdnju da su posljednji velikosrpski ili čak četnički incidenti koji su se dogodili u raznim dijelovima Hrvatske bili slučajni. U te incidente prije svega spada skidanje hrvatske zastave kod Knina, čin koji je populariziran na društvenim mrežama, zatim četnički istup jednog profesora koji predaje u Drvodjelskoj školi u Zagrebu, pa pokušaj da se u Karlovcu organizira tribina o Srbima u Drugom svjetskom ratu, uz sudjelovanje jedne prosvjetne djelatnice iz Vukovara, poznate po četničkoj ideologiji i konačno, ali ne ni najmanje važno, skup održan u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu pod naslovom “Srbi u Hrvatskoj – aktualni položaj i glavne programske aktivnosti”, koji je, ne slučajno, u vodećim medijima u Hrvatskoj gotovo prešućen.
Na tom skupu naravno glavnu riječ imao je predsjednik Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac koji je sudjelovanjem na njemu samo potvrdio svojedobno iznesenu tvrdnju da je za njegove Srbe u Hrvatskoj, a to je manji broj srpske nacionalne manjine, glavni grad Beograd, što je samo po sebi za Milorada Pupovca flagrantno kršenje saborske prisege koja u cijelosti glasi: “Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno i da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak te da ću se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”. Već sama činjenica da Milorad Pupovac smatra da je za njega i njegove Srbe glavni grad Beograd a ne Zagreb je grubo kršenje Ustava Republike Hrvatske. Isto tako njegova uloga kao političara i predstavnika manjeg dijela srpske nacionalne manjine u ovih tridesetak godina nije bila u skladu s poštivanjem pravnog poretka i zauzimanja za “svekoliki napredak Republike Hrvatske”, nego upravo suprotno jer uporno i dosljedno predstavlja vođu subverzivne “pete kolone” koja potkopava stabilnost države u kojoj je on član parlamenta, pa čak i na taj način što za Republiku Hrvatsku kaže “ova zemlja”. Konačno i sama činjenica da je sudjelovao u organizaciji spomenutog okruglog stola u beogradskoj akademiji nije u skladu s njegovom zastupničkom, prisegom.
Vodeća srpska i srbijanska znanstvena institucija kad je u pitanju Hrvatska ima jedan značajan nedostak s obzirom da je jedna uz Srpsku pravoslavnu crkvu i Udruženje književnika Srbije od glavnih zagovornika velikosrpske politike prema Hrvatskoj i hrvatskome narodu. Njezinu temeljnu nacionalnu zadaću najbolje je svojedobno opisao nekadašnji akademik SANU Dobrica Ćosić rječima: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Laž je srpski državni interes…Laž je u samom biću Srbina…U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina…Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž”. Ako tako kaže njezin nekadašnji akademik Dobrica Ćosić, onda na temelju te karakteristike toj najvišoj srpskoj znanstvenoj ustanovi u kratici nedostaje jedno slovo, pa bi se trebala zvati Srpska akademija nauka, umetnosti i laži (SANUL). Uostalom i njezin najnoviji projekt o “srpskom svetu” u temelju je zasnovan na laži.
U takvom SANUL-u saboraki zastupnik u Republici Hrvatskoj i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac branio je velikosrpsku tezu o Srbima u Hrvatskoj, iako takvi politički ne postoje jer se radi politički korektnim jezikom o Srpskoj nacionalnoj manjini ili u najboljem slučaju o hrvatskim Srbima, kao što se u Republici Srbiji ne može govoriti o Hrvatima nego o Hrvatskoj nacionalnoj manjini. U duhu svoje petokolonaške politike koju već tridesetak godina sustavno provodi u Hrvatskoj Milorad Pupovac je u izlaganju naveo kako se radi o “otežanoj ili etnički motiviranoj nesuradnji sa srpskim institucijama”, o “retorici određenih zastupnika u Saboru koja je često na granici govora mržnje ili je prelazi kada govore o SPC-u, SDSS-u, srpskim zastupnicima ili zajednici u cjelini”, o “politički motivirana netolerancija vezana uz sudjelovanje SDSS-a u vlasti”, o “važnosti političke participacije kao sredstva za rješavanje problema poput depolitizacije ćirilice i položaja SPC-a”. O kakvoj je to etnički motiviranoj ne suradnji sa srpskim institucijama kad njegova SDSS ima tri zastupnika u Hrvatskome saboru, a njegovo SNV prima godišnje izdašna sredstva za “Novosti” koje iz broja u broj šire govor mrženje prem Hrvatima i hrvatskoj državi. O kakvom to govoru mržnje nekih saborskih zastupnika govori Milorad Pupovac kad je govor mržnje često umotan u celofanu sadržan u svakom njegovom istupu. On brani SPC iako ta navodno vjerska organizacija nelegalno djeluje u Hrvatskoj koju čak službeno ne priznaje, ili o SDSS-u kao stranci koju je osnovo osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić. On govori o depolitizaciji ćirilice i položaju SPC-a, drugim riječima o priznavanju ćirilice kao službenog pisma, a SPC-a kao vjerske organizacije koja već ima privilegirani status u Hrvatskoj iako ne priznaje hrvatsku državu iz koje godišnje izvlači milijune eura kojima se financira SPC u samoj Srbiji. Dakle od vođe “pete Kolone” u Hrvatskoj nije se ništa moglo ni očekivati na tom skupu u SANUL-a koji je u vodećim hrvatskim medijima prošao gotovo nezapažen, a što je još značajnije Milorad Pupovac na tom skupu nije bio sam. Suidjelovali su vodeći velikosrbi u Hrvatskoj poput, Siniše Tatalovića, Borisa Miloševića, Dejana Jovića, Dejana Drakulića, Mile Tatović Ramljak, Saše Miloševića i Davorke Perić.
Sve se to dogodilo, opet ne slučajno, uoči najavljenog boravka premijera Andreja Plenkovića u Subotici prigodom otvaranje Hrvatske kuće. Znakovito je da se premijer Plenković nije izjasnio o svim tim velikosrpskim odnosno četničkim incidentima, dokazujući još jednom da je pod kontrolom vođe velikosrpske “pete kolone” Miloradom Pupovcem. To je u stvari njegov prvi iako ne službeni posjet Srbiji nakon što je zbog pandemije otpao najavljen službeni posjet Beogradu u kojemu je u najavljenoj agendi bilo ispušteno pitanje nestalih branitelja i civila, kao ključnog neriješenog problema izmeđi dvije zemlje. Ovaj put u ovom radnom posjetu predviđen je susret sa srbijanskom premijerkom Anom Brnabić koja je svojedobno izjavila da je Hrvatska neprijateljska zemlja. Pitanje je hoće li se Andrej Plenković sresti i s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem koji je ozbiljno uzdrman snažnim pokretom javnosti da siđe s vlasti.