Pismo hrvatskih biskupa patrijarhu Irineju izašlo je na svjetlo i lažljivci ga više ne mogu skrivati u tami. U prvim najavama možemo naslutiti da i dalje žele ostati u vlasti tame, te prijete i prozivaju hrvatske biskupe. Unatoč “laži koja je potvrda njihove urođene inteligencije” (D. Ćosić), prava je istina da su u laži kratke noge, te da svaka laž na kraju mora biti poražena. Do nogu!
Kao grom iz vedra neba odjeknulo je pismo HBK upućeno “njegovoj svetosti Irineju, partijarhu Srpske pravoslavne crkve”. U pismu hrvatski biskupi ukazuju na sustavne laži koje u javnim nastupima šire njihovi najviši predstavnici, posebno nakon prestanka rada Mješovite komisije HBK i SPC “čija je zadaća bila zajednički razmotriti lik bl. Alojzija Stepinca prije, tijekom i nakon II. svjetskog rata”.
Iako u zajedničkom priopćenju Mješovite komisije, objavljenom 13. srpnja 2017. stoji “da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja”, SPC nije uspjela pronaći niti jedan argument koji bi doveo u pitanje svetački lik bl. Alojzija Stepinca.
Upravo ta činjenica kao da je razjarila najviše predstavnike SPC, te su još žešće krenuli u sustavno sijanje kukolja protiv Katoličke crkve u Hrvatskoj, protiv hrvatskih biskupa, pa i čitavog hrvatskog naroda.
Držeći se evanđeoskog načela “Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.” (Mt 18,15), hrvatski biskupi uputili su 18. studenoga 2018. Pismo srpskom patrijarhu Irineju. Umjesto da dobrohotno prihvati pruženu ruku, srpski patrijarh radije je ostao u tami laži, baš onako kako piše sv. Ivan Apostol: “Oni mrze svjetlo jer žele griješiti u tami. Klone se svjetla da se njihovi grijesi ne razotkriju i da ne budu kažnjeni.” (Ivan 3,20).
Kako bi se izbjegla nagađanja, pogrešna tumačenja ili neistine, HBK 6. veljače 2019. objavljuje Pismo u cijelosti. U Pismu hrvatski biskupi odmjereno, ali vrlo precizno nabrajaju se sve laži i klevete koje su sijali najviši predstavnici SPC. Nevjerojatna lakoća laganja i izvrtanja činjenica, kao da je izvučena iz najdubljeg legla “Oca laži”. To treba jasno i otvoreno reći, baš onako kako je Isus odgovorio licemjerima i lažovima: “Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga.” (Ivan 8,44).
Umjesto da budu sijači pšenice po božjoj njivi, oni siju kukolj. I umjesto da se pokaju i obrate, oni upravo sotonskom inverzijom svoje laži i svoje zlo podmeću drugima: “Naša Crkva toliko godina očekuje da čuje reč kajanja i izvinjenja naše braće rimokatolika, nikada nismo tu reč čuli” (Patrijarh Irinej na 62. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, 24. listopada 2017.). Slijedi kulminacija đavolske perverzije, koju je tada izrekao patrijarh Irinej: “Narod koji stvara istoriju na zločinu, na krvi drugoga naroda, taj narod nema budućnosti”. Time je zapravo izrekao i najstrašniju samooptužbu protiv njih samih. Naime, iz njegovih riječi jasno je da je njemu i njima posve jasno da lažu i da upravo oni guraju svoj narod u zločin i time ga lišavaju budućnosti. S obzirom da to vide, i za njih vrijedi Isusova presuda: “Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha, a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje.” (Iv, 41).
“Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”, priznao je Dobrica Ćosić. Tako Irinej “inventivno” optužuju hrvatske biskupe zbog zla koje je donijela velikosrpska agresija početkom 90-ih godina. Hrvatski biskupi mu odlučno odgovaraju: “Posebnu težinu ima izjava Vaše Svetosti da je nedavni rat mogla spriječiti Katolička Crkva u Hrvatskoj. Nije ona imala nikakva utjecaja na srpskoga predsjednika Slobodana Miloševića, na Jugoslavensku narodnu armiju, na paravojne postrojbe iz Srbije, niti na druge koji su pokrenuli i vodili rat na hrvatskome tlu”. U nastavku pisma biskupi citiraju ratnohuškačko pismo koje je patrijarh Pavle uputio lordu Peteru Carringtonu, predsjedatelju Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji.
Nasuprot patrijarhu Pavlu imamo evanđeoski poziv kardinala Kuharića: “Za najtežih progona hrvatskoga stanovništva i rušenja njihovih kuća i svetinja, kardinal Kuharić je u svojoj propovijedi u Petrinji, na blagdan sv. Lovre 10. kolovoza 1991., pozvao: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njega! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!” Nažalost, ovakve riječi nismo čuli od predstavnika Srpske Pravoslavne Crkve. Od Kuharićeva evanđeoskoga stava posve se razlikuje izjava pakračkoga episkopa Lukijana Pantelića, koji je u to isto vrijeme uvjeravao svoje sunarodnjake da djeluju po načelu “Sada ćemo opet uzeti Stari zavet u kome piše ‘Oko za oko, zub za zub, mladić za mladića’…”.
Pismo hrvatskih biskupa patrijarhu Irineju izašlo je na svjetlo i lažljivci ga više ne mogu skrivati u tami. U prvim najavama možemo naslutiti da i dalje žele ostati u vlasti tame, te prijete i prozivaju hrvatske biskupe. Unatoč “laži koja je potvrda njihove urođene inteligencije” (D. Ćosić), prava je istina da su u laži kratke noge, te da svaka laž na kraju mora biti poražena. Do nogu!