Ovogodišnjom Kolonom sjećanja, u kojoj je sudjelovalo 150 tisuća Hrvata, većinska hrvatska domoljubna javnost uputila je svojevrsnu poruku vladajućoj kasti i praktički stala na stranu vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave koji je nekoliko dana uoči 18. studenoga jasno stao na stranu HOS-a i protiv Pupovčevog performansa kojemu je cilj izjednačavanje višestruko brojnije žrtve vukovarskih branitelja i civila sa žrtvama velikosrpskog agresora.
Ovogodišnja Kolona sjećanja u znak herojskog otpora grada Vukovara već po samoj činjenici da je u njoj sudjelovalo 150.000 ljudi, po čemu je dosad najveći politički javni skup u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj ima višestruki značaj jer je službenoj politici uputila nekoliko snažnih poruka i pouka.
Prije svega treba utvrditi zašto je ovogodišnja Kolona sjećanja privukla dosad najveći broj ljudi na jednom politički važnom događaju. Veći odaziv građana bio je samo na dočeku hrvatske nogometne reprezentacije nakon Svjetskih prvenstava u Rusiji i Kataru. Činjenica da ove godine nije bila okrugla obljetnica pada Vukovara koja je mogla biti povod masovnom dolasku u Vukovar, ali isto tako sličnih povorka i manifestacija i u drugim gradovima, poput Splita, Rijeke, Osijeka, Dubrovnika, Požege Zaprešića, Crikvenice, Pule, Poreča, Samobora… Taj motiv nije bio samo odavanje počasti hrabrim braniteljima grada koji su svojom žrtvom spriječili prodor velikosrpskog agresora prema središnjoj Hrvatskoj. Kroz odavanje počasti na ovaj način većinska hrvatska domoljubna javnost uputila je svojevrsnu poruku vladajućoj kasti i praktički stala na stranu vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave koji je nekoliko dana uoči 18. studenoga jasno stao na stranu HOS-a i protiv Pupovčevog performansa kojemu je cilj izjednačavanje višestruko brojnije žrtve vukovarskih branitelja i civila sa žrtvama velikosrpskog agresora. Nikakva verbalna akrobatika premijera Plenkovića i njegovi pokušaji nametanja Vlade kao organizatora Kolone sjećanja nisu uspjeli osujetiti najavljeni program vukovarskog gradonačelnika, pa je Kolona sjećanja uz manje, možda čak provokatorski ubačene incidente, protekla u dostojanstvenom ozračju.
Poslije ovakve veličanstvene Kolone sjećanja u svakom slučaju dva su glavna dobitnika na političkoj sceni. Prije svega to su hosovci koji su zbog pozdrava “Za dom spremni” izvrgnuti upornom i dugotrajnom progonu protuhrvatskih medija na čelu s “Jutarnjim listom” i “Večernjim listom”, te indexom.hr među brojnim društvenim mrežama, ali nažalost i Hrvatske radiotelevizije, novog “Yutela”, koja sustavno, kršeći zakon, jer pristrano informira javnost, sudjeluje u toj višegodišnjoj kampanji. Ovom zgodom treba podsjetiti prvo da pozdrav “Za dom spremni” nije ustaški jer je taj glasio “Za poglavnika i dom spremni”, a drugo praksa prekršajnih sudova nije jedinstvena u ovom slučaju. Činjenica je da taj pozdrav ni u jednom zakonskom aktu nije zabranjen, jer bi to suštinski bilo protuustavno, a još je važnija činjenica da je HOS s tim pozdravom postao sastavni dio Hrvatske vojske, a sama udruga registrirana dok je na vlasti bila SDP-ova koalicija. Osim toga zahtjev za zakonsku zabranu jednog pozdrava je opasan presedan, jer su zabrane slobode izražavanja kao što je to bilo u komunističkoj Jugoslaviji karakteristične za totalitarne režime, a ne za demokratske države.
Drugi dobitnik nakon ovogodišnje Kolone sjećanja je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava a s njime i Domovinski pokret kojemu samim tim raste rejting uoči idućih saborskih izbora iduće godine. U cjelini dobitnik je i domoljubna hrvatska javnost koja osim nekih društvenih mreža i ponekih televizijskih kanala nema svoj utjecajan mikrofon. To pada na dušu liberalnoj ministrici kulture zaduženoj i za medije Nini Obuljen Koržinek koja praktički ne vodi nikakvu politiku zaštite medijskog suvereniteta jer je on većinski prepušten stranim vlasnicima, dok je javni servis HRT-a po uređivačkoj politici novi “Yutel”.
Najveći gubitnik ovogodišnje Kolone sjećanja je državni neprijatelj br. 1 saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac koji je doživio težak udarac njegovoj ustrajnoj politici pretvaranja Domovinskog rata u “građanski rat”, iako je to po presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu bio međudržavni sukob, odnosno Srpsko-hrvatski rat u kojemu je Srbija pretrpjela težak poraz.
Kad je riječ o gubitnicima, onda je tu na prvom mjestu predsjednik Vlade Andrej Plenković koji ne samo nije uspio uvjeriti vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu da odustane od svojeg programa obilježavana Dana sjećanja i prihvati Vladin program, nego je masovnim dolaskom u Vukovar i u drugim mjestima dobio jasnu poruku naroda da ne prihvaća Plenkovićevu manipulaciju sa žrtvom Vukovara. Gubitnik je i sama Hrvatska demokratska zajednica koja poput Radničke partije u Sjevernoj Koreji slijedi put svojeg predsjednika i praktički podržava njegove napore da nakon što je uspio promijeniti HDZ koji nema nikakve veze s Tuđmanovim HDZ-om, promijeni i samu Hrvatsku.
Ipak najveći gubitnik je državni neprijatelj br. 1 saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac koji je doživio težak udarac njegovoj ustrajnoj politici pretvaranja Domovinskog rata u “građanski rat”, iako je to po presudi Međunarodnog suda pravde u Haagu bio međudržavni sukob, odnosno Srpsko-hrvatski rat u kojemu je Srbija pretrpjela težak poraz. Dosad je Milorad Pupovac izvodio performans na Dunavu bacajući vijenac za žrtve njegovog velikosrpskog agresorskog stroja, što je pokušala kompenzirati ni manje ni više samozvana kandidatkinja za novu premijerku “možemovka” Sandra Benčić, čime se ta stranka još jednog ideološki suprotstavila hrvatskom domoljublju.
Svoj bijes zbog pretrpljenog poraza Milorad Pupovac je ovako razotkrio: “Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava vodi stranku s elementima desnog ekstremizma. Očito je odlučio otvoriti prostor za ekstremiste, a vlast i vlasti nisu našli načina da to stave pod kontrolu. Sva je sreća da se nije pretvorilo u još gore stanje. Političko korištenje stradanja u Vukovaru 1991. godine u stranačko-političke svrhe i poticanje na mržnju i nasilje nad predstavnicima Srba u Hrvatskoj i samim Srbima, bilo kroz političke govore, bilo kroz natpise, pjesme i pozdrave s repertoara ustaške desnice, nešto je što se ne smije tolerirati, ne tolerira nikako na taj dan, ali ni na bilo koje druge dane u Hrvatskoj”.
Milorad Pupovac ustrajno pokušava, a sluganski mediji u Hrvatskoj (jer to nisu hrvatski mediji) idu mu na ruku kad s četničkih pozicija dijeli lekcije u Hrvatskoj. Njemu smeta Ivan Penava, jer vodi politiku “desnog ekstremizma”, dok istodobno Milorad Pupovac kao saborski zastupnik bez ustezanja provodi politiku “četničkog ekstremizma” u Republici Hrvatskoj. On optužuje vlast da nije našla načina da to “stavi pod kontrolu”. Ako što treba staviti pod kontrolu to je četnički ekstremizam koji otvoreno zastupa ovaj saborski zastupnik ne Srba u Hrvatskoj, jer takvi politički ne postoje, nego jednog zanemarivog dijela Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj On naravno ne priznaje da je Vukovar bio žrtva velikosrpske agresije pa ne govori o žrtvama nego o “stradanjima u Vukovaru 1991. godine”. On drži da natpisi, pjesme i pozdravi s repertoara ustaške desnice su nešto “što se ne smije tolerirati”, drugim riječima zalaže se za uvođenje verbalnog delikta iz komunističkog vremena.
“Novosti” su kolonu u Vukovaru nazvale “Kolona mraka”, dakle čista mržnja na koju se Milorad Pupovac često poziva kritizirajuću hrvatsku politiku.
Naravno, Milorad Pupovac u svojim četničkim lamentacijama nije sam. Tu je njegovo glasilo “Novosti” koje obilato financiraju zahvaljujući podaničkom odnosu premijerta Plenkovića prema saborskom zastupniku Srpske nacionalne manjine hrvatski porezni obveznici. “Novosti” su kolonu u Vukovaru nazvale “Kolona mraka”, dakle čista mržnja na koju se često poziva kritizirajuću hrvatsku politiku Milorad Pupovac. Naravno srbijanski tabloidi koje kontrolira predsjednik Srbije Aleksandar Vučić puni su opisa o ustaškoj Koloni sjećanja i navodne ugroženosti njihovih “Srba” u Hrvatskoj koja je za njih nasljednica NDH. Prema tome od Vučićve četničke Srbije i državnog neprijatelja br. 1 u Hrvatskoj ništa se nije moglo drugoga ni očekivati, ali je za hrvatsku političku scenu najvažnije da se narodska svijest probudila makar to bilo samo 18. studenoga U svakom slučaju to je dobra najava za iduću izbornu godinu.