Najnoviji izvještaj State Departmenta o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj za 2016. godinu izgleda kao da su ga pisali Milorad Pupovac, Vesna Teršelić i Dragan Markovina. A tko zna, možda i jesu. Sadržaj tog, blago je reći, antihrvatskog pamfleta izgleda kao da je iskočio iz političkih radionica notorne velikosrpske manufakture. Informacije o stanju u pojedinim državama State Deparmentu tokom godine šalju njihova veleposlanstva. Sudeći po navodima tog izvještaja o Hrvatskoj ispada da američka ekipa u Buzinu čita isključivo srpske Novosti i ni jedan drugi medij u Hrvatskoj.
Kako bilo, to je još jedan dobar pokazatelj domaćoj javnosti kako u politici ne postoje prijatelji, nego isključivo trgovina raznim ucjenama. Ovaj je izvještaj sačinjen za vrijeme Obamine administracije koja je svjetonazorski istovjetna svojim hrvatskim klonovima iz te tzv. lijevo-liberalne scene. A to onda znači da nas je ta administracija vidjela kao nekakve urođenike koje treba odviknuti ili izliječiti od ideje nacionalne države, ponosa, identiteta. Morali bi se klonirati prema njihovom modelu i pjevati na taktove lakih nota tog komičnog izvještaja prema kojemu ispada da se Hrvati ne bave ničim drugim osim što kinje razne manjine i gledaju kako će gdje koju mrziti, diskriminirati, šikanirati ili tko zna što još.
Međutim, hrvatska javnost je dovoljno sazrela da znade prepoznati ovakve jeftine fore i više ne pada na takve političke driblinge. Izvještaj je prepun toliko prozirnih i površnih kvalifikacija o nedefiniranim socijalnim diskriminacijama, nasilju prema pripadnicima etničkih, manjina, pripadnicima LGBT zajednice, ženama itd. Toliko je sve to napisano napamet u stilu Pupovčevih Novosti da je nemoguće s tim navodima polemizirati, osim zapitati ih jel i taj izvještaj neki novi oblik satire?
Primjerice u izvještaju se kaže kako je i u Hrvatskoj dalje problem povrat imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Koordinaciji židovskih općina u Hrvatskoj. Zanimljivo kako su u State Departemntu zabrinuti samo za te skupine u Hrvatskoj. O povratu 150 tisuća stanova, seoskih imanja, tvornica koje su jugoslavenske vlasti otele nakon Drugog svjetskog rata, ni slova. Što je s povratom imovine drugih vjerskih zajednica? Ali bez veze je ići u takvo propitkivanje pojedinih dijelova izvještaja kada je očito o čemu se radi.
Očito je da se ovakav izvještaj piše kako bi se moglo ucjenjivati državu i na konto malo boljeg izvještaja slijedeće godine, iskamčiti neke koncesije za određene američke interese. Dakle, ovakvi su izvještaji najobičnija trgovina u kojoj se na jednoj strani nudi slovo na papiru, a zauzvrat se traži koncesija na zemlju, šume, vodna bogatstva, telekomunikacije, javni radovi, turistički kapaciteti itd. Primjerice, kad je SDP-ova koalicija pobijedila na na izborima 2000-te godine uz snažnu potporu tadašnje američke administracije, Hrvatska je to morala platiti dodjeljivanjem koncesija velikim američkim kompanijama poput Bechtela, propalog Enrona i drugih.
Kod pripreme ovakvih izvještaja nezaobilazan je Josip Paro, hrvatski veleposlanik u Washingtonu, o kojemu je nedavno bilo riječi prilikom predsjedničine posjete Americi. Ako je imao ili ako nije imao utjecaja ili makar saznanja o pripremi ovog izvještaja, njega ne može zaobići izvjesna odgovornost za dokument koji je Hrvatsku pogodio kao grom iz vedra neba, a njemu je prije objave, makar jednim dijelom morao biti poznat njegov sadržaj.
Foto: Hrvatski veleposlanik u Americi Josip Paro sa Ivom Josipovićem koji ga je postavio na tu funkciju.