Ponovno idemo u susret izbornom procesu koji će uspostaviti političke odnose na način koji nije ni približno ustanovljen Ustavom kao najvišim normativnim i političkim aktom svake državne tvorevine. Međutim, u koliko se žele promjene u društvu, svaki izbori su mjesto pokretanja novih inicijativa.
Povećani izlazak na izbore u svakom slučaju može poništiti negativne učinke lošeg izbornog sustava. Pokažimo društvenu odgovornost i krenimo mijenjati društvo svjesni kako i naš glas vrijedi. Pokažimo da demokracija u svim svojim konzekvencama mora kod odlučivanja o sadržaju društvenih odnosa primat davati volji naroda, a ne nakaradnom izbornom inženjeringu.
U svibnju će se održati još jedan festival demokracije, koji će kao i svi prethodni održani u ovom mileniju u Republici Hrvatskoj biti ustavnopravno gledano, najblaže rečeno, suspektni. Pri tome se mora imati na umu da se u proračunima jedinica lokalne samouprave nalaze u svome zbiru bitna sredstva poreznih obveznika, koja se realno i nerijetko troše prema osobnim afinitetima lokalnih moćnika.
Iako se radi o lokalnim izborima, korijeni njihove neustavnosti su istovjetni kao i oni koji su postojeći na državnoj razini kod izbora za XII. izbornu jedinicu.
Preambulom Ustava Republike Hrvatske utvrđeno je postojanje volje hrvatskog naroda, izražene kroz tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, koja je potvrđena tijekom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost. Ujedno se njome Republika Hrvatska definirana kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina.
Člankom 1. Ustava Republika Hrvatska se utvrđuje kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana, pri čemu narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Međutim izborno zakonodavstvo kod nas ne prati bit utvrđenog ustroja Republike Hrvatske, niti se njime uvažava ostvarivanje demokracije kroz institut jednakosti biračkog prava na aktivnoj i pasivnoj strani. U prkos ustavne zabrane diskriminacije ili dovođenja u privilegirani položaj osoba prema etničkoj pripadnosti, naš zakonodavac uporno ustrajava na rješenjima u izbornom zakonodavstvu koja omogućavaju izigravanje biračke volje.
Člankom 20. quasi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina propisano je da ako u predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude izabran bar jedan član pripadnik neke od nacionalnih manjina koje u stanovništvu jedinice lokalne samouprave sudjeluju s više od 5%, a s manje od 15%, broj članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave povećat će se za jednog člana, a izabranim će se smatrati onaj pripadnik nacionalne manjine koji nije izabran prvi po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije drugačije određeno. Također, ako u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude osigurana zastupljenost onoliko članova pripadnika nacionalne manjine koja u stanovništvu jedinice lokalne samouprave sudjeluje s najmanje 15%, koliko osigurava zastupljenost pripadnika te nacionalne manjine razmjerno njenom udjelu u stanovništvu jedinice lokalne samouprave, broj članova predstavničkog tijela jedinice povećat će se do broja koji je potreban da bi zastupljenost bila ostvarena, a izabranim će se smatrati oni pripadnici određene manjine koji nisu izabrani, po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije drugačije određeno. Ujedno, ako u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave na temelju općeg biračkog prava ne bude osigurana zastupljenost onoliko članova pripadnika nacionalne manjine koja u stanovništvu te jedinice sudjeluje s više od 5%, koliko im osigurava zastupljenost razmjerno njihovom udjelu u stanovništvu jedinice lokalne samouprave, broj članova predstavničkog tijela jedinice povećat će se do broja koji je potreban da bi zastupljenost bila ostvarena, a izabranim će se smatrati oni pripadnici određene manjine koji nisu izabrani po redu prema razmjernom uspjehu svake liste na izborima, ako zakonom kojim se uređuje izbor članova predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave nije drugačije određeno.
S druge strane, ako se ni primjenom navedenih odredbi ne postigne zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave, raspisat će se dopunski izbori. Za određivanje broja pripadnika nacionalne manjine mjerodavni su službeni rezultati popisa stanovništva.
Izvrtanje pravila o općem i jednakom pasivnom biračkom pravu kod pitanja sudjelovanja u vlasti osoba prema kriteriju krvnih zrnaca, u Europi se smatra izuzetnom, vremenski ograničenom, odnosno tranzicijskom mjerom. Prema stajalištima Komisije za demokraciju putem prava (Venecijanske komisije), savjetodavnog tijela Vijeća Europe za ustavna pitanja, politička prava nacionalnih manjina trebaju se odvijati na način da se strankama koje predstavljaju nacionalne manjine omogući sudjelovati u izborima utemeljenim na općem i jednakom biračkom pravu. Kao izvanredne mjere mogu se propisati posebni izborni prag za političke stranke koje predstavljaju nacionalne manjine u odnosu na propisani opći izborni prag ili definirati izborne jedinice kod razmjernog izbornog sustava na način koji povećava mogućnost sudjelovanja pripadnika nacionalnih manjina u zakonodavnom tijelu. Međutim, prema mišljenju Venecijanske komisije dugoročni interesi manjina i društava u cjelini u načelu se bolje ostvaruju kroz zastupljenost unutar ‘općeg izbornog sustava’ koji jamči jednaka prava građana, neovisno o skupini kojoj oni inicijalno pripadaju. Ovo načelo ne isključuje posebne mjere tranzicijske prirode kada su one potrebne s ciljem da se osigura prikladna zastupljenost manjina. (Venice Commission Report on electoral rules and affirmative action for national minorities participation in decision-making process in European countries, CDL-AD(2005)009, 62th Plenary Session, Venice, 11-12 March 2005, § 68).
Iako je problematika manjinskih prava kod izbornog prava već notorna stvar, treba uporno ponavljati kako manjinska prava nisu temeljna ljudska prava.
Na međunarodnoj razini, nacionalnim manjinama priznaju se kao dodatna prava pravo na uporabu svog jezika i pisma u privatnoj i službenoj uporabi, pravo na obrazovanje na temelju svoje kulturne tradicije i na osnivanje obrazovnih ustanova, pravo na pristup i na organizaciju medija te pravo na miroljubivu i neštetnu suradnju s matičnom državom svoje nacije. Ova prava su kondicionalna i ovise o postojanju poveznice državljanstva, iskazivanju lojalnosti domicilnoj državi, autohtonosti ili brojnosti na određenom teritoriju, zahtijevanju pripadajućih prava, te postojanju potrebe i mogućnosti ostvarivanja tih prava.
Jednakost biračkog prava znači da zakonodavac treba kroz odgovarajući izborni sustav osigurati svim hrvatskim državljanima s biračkim pravom jednakost jakosti izbornog glasa i jednakost biračke potpore potrebne za obnašanje funkcija. Ustav ne poznaje prava na posebnu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina na lokalnim izborima.
Stoga svaka privilegija unutar instituta biračkog prava, pa makar ona bila propisana zakonom ili ustavom, a koja nema uporište u izbornim rezultatima dobivenima na izborima provedenima u skladu s načelom jednake izborne moći glasača, nije u skladu s načelom jednakosti koje je prema članku 3. Ustava najviša vrednota našeg ustavnog poretka i temelj za tumačenje Ustava.
Ustav čini jedinstvenu cjelinu. Njemu se ne može pristupati na način da se iz cjeline odnosa koji se njime ustrojavaju izvlači jedna odredba, pa se ona onda tumači zasebno i mehanički, neovisno o svim ostalim vrijednostima koje su Ustavom zaštićene. Svaka pojedina ustavna odredba uvijek se mora tumačiti u skladu s najvišim vrednotama ustavnog poretka koje su temelj za tumačenje samog Ustava, a to su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Jednakost biračkog prava znači da zakonodavac treba kroz odgovarajući izborni sustav osigurati svim hrvatskim državljanima s biračkim pravom jednakost jakosti izbornog glasa i jednakost biračke potpore potrebne za obnašanje funkcija.
Ustav ne poznaje prava na posebnu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina na lokalnim izborima.
To je i logično jer se lokalna samouprava gradi samostalno na temelju smjernica sadržanih u Ustavu. Lokalna samouprava, za razliku od decentralizacije i dekoncentracije, jest model izvornoga ovlaštenja za uređenje određenih odnosa na određenom teritoriju. Međutim, ovo ovlaštenje ne može mijenjati načela ustavnih instituta, kao što je to biračko pravo. To se ne može raditi niti quasi ustavnim zakonom, jer je Zakon o pravima nacionalnih manjina ispod pravne snage Ustava.
Za stjecanje svojstva biti pripadnik manjine, nije dovoljno biti popisan kao pripadnik manjine. Uz to se treba artikulirati koja prava i u kojem opsegu pripadnici nacionalnih manjina žele prakticirati. Takav registar u Hrvatskoj nikada nije napisan. Ostvarivanje manjinskih prava u Republici Hrvatskoj može biti samo objekt uređenja unutar jedinica lokalne samouprave u skladu sa zakonom, pri čemu možebitna prava koja proizlaze iz izbornog procesa moraju biti utemeljena na jednakom aktivnom i pasivnom biračkom pravu.
U izbornom procesu i kod ostvarivanja političkih prava čak ni zakonodavac mimo Ustava nema mogućnosti rukopolaganja predstavnika u tijelima jedinice lokalne samouprave, bilo da se radi o predstavničkim ili izvršnim tijelima.
U članku 14. stavku 1. Ustav kao okolnost u svezi s kojom ne može nastati diskriminirajuća situacija navodi nacionalno podrijetlo, pri čemu se misli na etničku pripadnost. Zabrana diskriminacije za sobom povlači i zabranu svake privilegije isključivo na temelju pravne osnove opisane u članku 14. stavku 1. Stoga propisivanje prava nacionalnih manjina ne mogu biti propisivana na način koji bi u nejednak položaj dovodio sve druge državljane Republike Hrvatske.
Obavljanje izvršne funkcije, samo iz razloga etničkog podrijetla, u suprotnosti je i sa načelom jednake dostupnosti svake dužnosti svakome pod jednakim uvjetima.
Uz izrečeno valja konstatirati i kako Republika Hrvatska već odavno nije tranzicijska zemlja. Međutim, njezin zastarjeli tranzicijski izborni sustav se i nadalje provodi iako je na svim izbornim razinama, osim one kod izbora Predsjednika Republike, realno neustavan. Poražavajuća činjenica jest da se opisani sustav održava na snazi, ne iz razloga zaštite prava nacionalnih manjina, već iz razloga podizanja koalicijskog potencijala vladajućih i održavanja “stabilnosti” vlasti na lokalnim razinama.
Dodavanjem u vijeća jedinica lokalne samouprave zastupnika bez izborne legitimacije, isključivo na temelju njegovog etničkog podrijetla, a poglavito u situacijama propisivanja malog broja vijećnika, bez razumnog obrazloženja mijenja se biračka volja izbornog tijela. Također, dodavanje u izvršnim tijelima dodatnih zamjenika nositelju izvršne vlasti, objektivno se vrši samo uhljebljivanje i šteta za proračun jedinice lokalne samouprave. Obije pojave sa sustavom demokracije nemaju dodirnih točki.
Ponovno idemo u susret izbornom procesu koji će uspostaviti političke odnose na način koji nije ni približno ustanovljen Ustavom kao najvišim normativnim i političkim aktom svake državne tvorevine. Međutim, u koliko se žele promjene u društvu, svaki izbori su mjesto pokretanja novih inicijativa.
Povećani izlazak na izbore u svakom slučaju može poništiti negativne učinke lošeg izbornog sustava. Pokažimo društvenu odgovornost i krenimo mijenjati društvo svjesni kako i naš glas vrijedi. Pokažimo da demokracija u svim svojim konzekvencama mora kod odlučivanja o sadržaju društvenih odnosa primat davati volji naroda, a ne nakaradnom izbornom inženjeringu.