Umro je veliki sin hrvatskoga naroda,
prof. Kazimir Katalinić

Dne 31. prosinca 2018., u Buenos Airesu je preminuo prof. Kazimir Katalinić.

Po mom dolasku u emigraciju 1972., kao pripadnik posljednje značajne skupine, one proljetne, koja je 1972. zatrpala redove već tako i tako brojne hrvatske emigracije, najviše sam naučio sam kroz pisanje prof. Katalinića i drugih Republikanaca, čitajući “Rakovicu” i “Republiku Hrvatsku” i družeći se s pripadnicima Hrvatske republikanske stranke (HRS), intelektualno najjače skupine u redovima borbene linije u hrvatskoj emigraciji.

Bila mi je čast upoznati se prof. Katalinićem tokom njegove posjete Australiji, a razvojem događaja nakon što je Bruno Bušić stigao u emigraciju, na djelu se pokazala srodnost u pogledima između moje, proljetne generacije Hrvata i HRS-a, čiji su osnivači i predstavnici, prof. Ivo Oršanić, dr. Ivo Korsky i prof. Kazimir Katalnić, vukli korijenje iz vremena najveće tragedije u povijesti hrvatskoga naroda, one iz 1945. godine.

Bruno Bušić, ujedinitelj onih hrvatskih snaga u “slobodnom” svijetu, koje su vjerovale da se Jugoslaviju ne može demokratizirati, nego ju je potrebno srušiti i na njenim ruševima samostalnu hrvatsku državu sagraditi, u profesoru Kataliniću je pronašao srodna suradnika i na političkom planu su, preuzimanjem tadašnje krovne organizacije državotvornih Hrvata, Hrvatskoga narodnog vijeća, ostvarili najveću političku transformaciju i modernizaciju u povijesti hrvatske političke emigracije.

Proljećarsko-republikanskom savezu se priključio i Hrvatski narodni otpor, pa je ostvarena koalicija nazvana “Hrvatsko borbeno zajedništvo”, s potencijalom s kakavim se Jugoslavija nije suočila od njena nastanka.

Bio je to poziv na uzbunu s više strana, kako s jugoslavenske, tako i sa zapadne koja je bila odlučna sačuvati Jugoslaviju u jednom komadu i takvom ostala sve do duboko u Domovinski rat, dok i njima nije jasno postalo da se despocije ne mogu transformirati, nego ih treba rasformirati. Iseljenom Hrvatskom je polovinom 70ih počela dominirati parola “Jugoslaviju treba srušiti i na njenom zgarištu samostalnu hrvatsku državu uspostaviti”.

Nikada ranije po zatvorima zapadnih država nije bilo više hrvatskih političkih zatvorenika i nikada ranije po pločnicima zapadnih država nije više Hrvata izgubilo život od ruke zloglasne jugoslavenske službe udbe.

Rezultiralo je to, između ostalih, i ubojstvom Brune Bušića i atentatom na Nikolu Štedula nakon osnutka Hrvatskoga državotvornog pokreta.

S prof. Katalinićem sam ostao u povremenom kontaktu, sve do pred kraj njegova života, kada je pisao svoje životno djelo “Od poraza do pobjede – Povijest hrvatske političke emigacije 1945. – 1990”, za koje su mu trebali neki podaci s kojima sam raspolagao.

Prva tri sveska knjige objavljena su u Hrvatskoj a četvrti je ostao u rukopisu nedovršen i nadam se da će biti objavljen posthumno.

Brunu Bušića mogu nazvati svojim idejnim vođom, Nikolu Štedula organizacijskim, a prof. Katalinića slobodno mogu nazvati svojim učiteljem, jer sam preko njega i drugih njemu sličnih uspio napraviti i idejnu i faktorgafsku korekciju svega što sam tokom školovanja u Jugoslaviji naučio.

Bio je to moj proces revizije i povijesti i stvarnosti, koji se danas u hrvatskoj zabranjuje i osuđuje, samo zato da Hrvati ne bi doživjeli tu nužnu transformaciju od laži do istine, od stida do ponosa, od formalno državne do stvarne nacionalne samostalnosti i svekolike emancipacije.

U program Projekta Velebit također je utkan nacionalni nauk prof. Katalinića.

Neka je vječna slava i hvala profesoru Katalniću za životnu borbu na uspostavi hrvatske samostalnosti, koja još do danas nije potpuno ostvarena.

Povodom smrti prof. Katalinića HRS je objavila slijedeće pripoćenje:

Prof. Kazimir Katalinić, dugogodišnji dužnosnik Hrvatske republikanske stranke i osoba koja je, uz dr. Ivu Korskog i Brunu Bušića, najzaslužnija za uspostavu koalicije između hrvatskih proljećara i hrvatskih republikanaca, što je naposljetku dovelo i do obnove hrvatske državnosti, umro je u ponedjeljak u Buenos Airesu.

-Prijateljima i političkim suradnicima, te sveukupnoj hrvatskoj javnosti, javljamo tužnu vijest, da je 31. prosinca 2018. godine, nakon kratke bolesti, smiren u Gospodinu, u Buenos Airesu preminuo naš prijatelj, poznati hrvatski javni politički djelatnik, dugogodišnji član i čelnik Hrvatske republikanske stranke (HRS-a), te prvi predsjednik Hrvatske republikanske zajednice, domovinskog nastavka stranke, politički pisac i publicist, prof. Kazimir Katalinić.

Prof. Kazimir Katalinić je rođen 4. ožujka 1927. godine na Sušaku (Rijeka). Državotvornu ideju oca domovine Ante Starčevića o važnosti hrvatske države spoznao je i prihvatio u najranijim godinama i zato je proglašenje Nezavisne Države Hrvatske (NDH), 10. travnja 1941. godine, poput velike većine Hrvata, dočekao s velikom radošću i nadom.

Nažalost, nakon propasti NDH-a 1945. godine, u svojoj 18. godini prof. Katalinić je napustio domovinu i otišao u političku emigraciju, najprije u Italiju, gdje je završio gimnaziju, a odatle 1948. u Argentinu. U Buenos Airesu je 1960. godine diplomirao kemiju, a nakon toga ubrzo je postao magister znanosti. Oženio se mladom Argentinkom, Emom Miranda, koja je zahvaljujući njemu brzo upoznala hrvatski narod i za vrijeme cijeloga života bila mu desna ruka u borbi za slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku.

Godine 1954. prof. Katalinić je postao član Hrvatske republikanske stranke (HRS), koju je, tri godine ranije, 9. siječnja 1951. godine u Buenos Airesu, osnovao hrvatski filozof, politički mislilac i pisac prof. Ivan Oršanić.

Nakon učlanjivanja u stranku, prof. Katalinić je brzo postao član Glavnog odbora stranke, a 1958. godine je izabran za tajnika Stranke.

Nakon smrti prof. Ivana Oršanića, osnivača i prvog predsjednika HRS-a, prof. Katalinić je zajedno s dr. Ivom Korskym, novim predsjednkom HRS-a, bio postojani i čvrsti stup Stranke. Zahvaljujući njihovoj upornosti i njihovu javnom i intelektualnom prezentiranju idejne važnosti Stranke , u nju su se učlanjivali novodošli i mladi Hrvati iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Prof. Katalinić je 1975. godine u Torontu u ime Hrvatske republikanske stranke sudjelovao u osnivanju Hrvatskog narodnog vijeća, a nakon toga tri puta je bio biran u Sabor Hrvatskog narodnog vijeća. Dugi niz godina bio je tajnik Stranke, a u Hrvatskom narodnom vijeću obavljao je različite dužnosti, kao što su tajnik Sabora i predsjednik Nadzornog odbora.

Na II. Saboru HNV-a u Bruxellesu 1977., uz dr. Ivu Korskoga i Brunu Bušića, prof. Katalinić je zaslužan za uspostavu koalicije između hrvatskih proljećara i hrvatskih republikanaca, te nekoliko nezavisnih sabornika HNV-a. Bio je to jedan od najpozitivnijih pokušaja u povezivanju tzv. mlade generacije sa starom generacijom. Nažalost, taj pokušaj godinu dana kasnije, Bruno Bušić je platio svojim životom.

Kao istaknuti predstavnik HRS-a i HNV-a, prof. Katalinić je posjećivao Hrvate izvan Hrvatske, koji su živjeli na različitim kontinentima i održao im više od stotinu političkih govora i predavanja.

No osim ovih govora i predavanja, on je također i pisac brojnih političkih, povijesnih i socioloških rasprava, koje su objavljene u emigrantskom i domovinskom tisku. Neke od njih su bile prevedene na strane jezike, engleski, francuski, njemački, ruski i španjolski.

Napisao je i priredio preko 15 knjiga i priručnika,  kao npr.  “Organizacijski priručnik HRS” (2 izdanja), “Vizija slobode” (3 izdanja), “Rađanje države” (2 izdanja), “Argumenti” (2 izdanja), te 3 sveska knjige “Od poraza do pobjede, 1945-1990. ”

U zadnjih nekoliko mjeseci svoga života neumorno je radio na četvrtom svesku knjige, “Od poraza do pobjede, 1945-1990”, ali uslijed iznenadne bolesti, koja je, nažalost, uslijedila smrću, nije mu uspjelo dovršiti četvrti dio knjige.

Neka je vječna slava i hvala našem prijatelju, neumornom hrvatskom političkom djelatniku, Hrvatima u domovini i u svijetu dobro poznatom prof. Kazimiru Kataliniću – priopćeno je iz vodstva Hrvatske republikanske stranke.

R.H.