Na Gripama u Splitu održan je humanitarni koncert duhovne glazbe “Srce za Ugandu”. Našim ljevičarima za sada je promaklo pa nisu stigli dovoljno lamentirati u medijima kako je predsjednik Ugande Yowerij Musevenij potpisao zakon kojim se istospolni seksualni odnosi u Ugandi kažnjavaju smrtnom kaznom.
U velikoj dvorani na Gripama u Splitu održan je humanitarni koncert duhovne glazbe “Srce za Ugandu”, a novčana će sredstva biti usmjerena za izgradnju novog misijskog centra u Ugandi. Nitko ne spori potrebu brige za one kojima je misionarska pomoć u Africi neophodna.
Međutim, našim ljevičarima za sada je promaklo pa nisu stigli dovoljno lamentirati u medijima kako je predsjednik Ugande Yowerij Musevenij potpisao zakon kojim se istospolni seksualni odnosi u Ugandi kažnjavaju smrtnom kaznom. Prema tom zakonu, u Ugandi se promicanje homoseksualnosti kažnjava zatvorom i do dvadeset godina. Kako smo brzo zaboravili na Zambiju i Kongo te trgovinu djecom tako ni ovaj koncert neće izazvati veći interes naših lijevih medija. Inače smo kao narod skloni teti “rozi”, odnosno sklerozi.
Evo na brzinu jedan dobar vic. Kažu da je jedan od najtužnijih: “Iz Hrvatske je, od kada je postala ‘nezavisna’ 1991. godine, iseljeno 500.000 Srba i 800.000 Hrvata. Srbi su barem pružili otpor!”. Koji im se na kraju krajeva isplatio.
Hrvati će od sada brže odlaziti u raj. Naime, Vili Beroš je najavio novo i pravednije plaćanje lijekova. Dakle, pravednici među Hrvatekima će od sada puno brže u raj.
Nemojte se više nigdje pohvaliti sudjelovanjem u Domovinskom ratu
Kad je nedavno Hamas okrutno i ritualno pobio 1300 Židova u Izraelu, predstavnici Izraela rekli su da je za njih, kojih je ‘samo’ devet milijuna, to golem gubitak”. Toliko o Židovima. A što je s Hrvatima kojih je tri milijuna i osamsto tisuća, a kojima je samo u Domovinskom ratu ubijeno oko petnaest tisuća ljudi? Usporedite 1300 s 15.000.
Hrvatski tjednik je ovaj tjedan hladno analitičan. Vrijedi citirati: “Židovi strašno mnogo drže do svojih žrtava. Kad je nedavno Hamas okrutno i ritualno pobio 1300 Židova u Izraelu, predstavnici Izraela rekli su da je za njih, kojih je ‘samo’ devet milijuna, to golem gubitak”. Toliko o Židovima. A što je s Hrvatima kojih je tri milijuna i osamsto tisuća, a kojima je samo u Domovinskom ratu ubijeno oko petnaest tisuća ljudi? Usporedite 1300 s 15.000.
Masovni pokolji Hrvata imaju čudnu sudbinu. U Srbiji su obično slavljeni od četnika, a u Hrvatskoj su marginalizirani. Štoviše, nakon slučaja Turudić na scenu su stupili novi kriteriji. Nemojte se više nigdje pohvaliti sudjelovanjem u Domovinskom ratu. To vam može samo odmoći. Ne spominjite genocid Hrvata nakon 8. svibnja 1945. g. jer će odmah skočiti na svoje jugo-noge Klasić, Jakovina, Markovina i slični. To je po njima bila samo “osveta pravednika i pobjednika”.
Nakon Drugog svjetskog rata je oko pola milijuna Hrvata smaknuto “filmskom brzinom”. Osim Bleiburga, jeste li ikada čuli za komemoraciju svih tih žrtava? Logično je da je o tome šutio Tito jer je taj genocid on isplanirao i proveo. Ali mračna šutnja traje sve do Plenkovića. Dokle i zašto? Tito je sve rekao kad u četrdeset i pet godina svoje vladavine nije ni jednom posjetio mitski Jasenovac. Tamo je prema krivotvoriteljima povijesti navodno “pogubljeno” oko milijun Srba, Židova, Roma i drugih nacionalnosti. To je zapravo medicinski fenomen.
Naime, nikako da se pronađu sve te kosti. Forenzičkih dokaza nema, ali ima “živih svjedoka” kao što su Goldstein, Kraus, Pupovac, Klasić i ostali koji se uporno drže te laži o broju jasenovačkih žrtava. Lijepo se kaže u Zagorju: “Ak’ je do svedoka, krava je naša”. Narod koji ne cijeni svoju povijest i svoje žrtve osuđen je na ponavljanje povijesti…
Hrvati se drže ugovora sklopljenih sa Slovenijom k’o pijani plota. Slovenci se u tom pogledu drže puno treznije…
Oporba se bori rukama i nogama kako bi osujetila dolazak Turudića
Ljevičari poručuju – Turudić “non pasaran”. Oni bi valjda bili za povratak Mladena Bajića. Bila su to za njih zlatna vremena. Tada su se za dolazak svjedoka iz Beograda u slučaju Lora rezervirale hotelske sobe da bi im bilo što udobnije. Oporba se bori rukama i nogama kako bi osujetila dolazak na to mjesto Turudića i isforsirala Plenkovića da predloži nekog beskrvnog lika kojeg se nitko ne bi pribojavao i koji ne bi ništa ozbiljno radio.
U Hrvatskom saboru je izbio “rat”. Progresivna ljevica i rigidna desnica su se međusobno prekomjerno verbalno granatirali. Ljevičari poručuju – Turudić “non pasaran”. Oni bi valjda bili za povratak Mladena Bajića. Bila su to za njih zlatna vremena. Tada su se za dolazak svjedoka iz Beograda u slučaju Lora rezervirale hotelske sobe da bi im bilo što udobnije. Uglavnom, u Saboru je bila prava makljaža riječima. Očito su izbori blizu, ali i funkcija glavnog državnog odvjetnika je toliko važna da se oporba bori rukama i nogama kako bi osujetila dolazak na to mjesto Turudića i isforsirala Plenkovića da predloži nekog beskrvnog lika kojeg se nitko ne bi pribojavao i koji ne bi ništa ozbiljno radio.
Mogu pričati što hoće jer zastupnike čuva zastupnički imunitet! Naš nezaboravni Stipe Mesić također se neki dan očešao o Turudića: “Turudić je imao dosta lutanja te nepotrebnih i sumnjivih druženja”. Mada to nije baš potpuno neistinito, ipak, koliko ja znam, s Mesićem se nije družio.
Uglavnom dolaze “uzbudljiva” vremena. Dobro da je HDZ s partnerima uspio na vrijeme izglasati Zakon o hrvatskom jeziku. Naši dragi ljevičari, čak njih sedamnaest, glasovali su protiv tog Zakona. Sliče onima koji su 1991.g. napustili Sabor kad se glasovalo o samostalnosti Hrvatske. Pazite, u Republici Hrvatskoj, u članici EU-a, NATO-saveza itd. postoji ekipa, ne Srba, manjinaca ili imigranata, nego Hrvata koja je žestoko protiv Zakona o hrvatskom jeziku.
Oni koji su za Zakon dobili su od njih u raspravi o Zakonu “jezikovu juhu”. Šteta što je predlagatelj pristao na truli kompromis da za nepoštivanje Zakona nema sankcija. Po tome smo jedinstveni poltroni na “ceo svet”. Kad bi se novčano kažnjavali oni koji namjerno zaobilaze Zakon ili koji nemaju pojma o hrvatskom jeziku, iznosi bi nas mogli iznenaditi.
Mirela Ahmetović, Arsen Bauk, AnkaTaritaš-Mrak, Katarina Peović, Domagoj Hajduković, Dalija Orešković itd. podsjećaju na onu staru: “Politika je kao rijeka, jednog izbaci, a drugog odnese…”.
Ni jedne riječi o tome koliko je puta Zoki upao u mjere praćenja Dragana Kovačevića
Na novinarima krcatoj konferenciji Zorana Milanovića saznali smo koliko je puta Ivan Turudić upao u mjere praćenja Zdravka Mamića, ali ni jedne riječi o tome koliko je puta on, Zoki, upao u te mjere praćenja Dragana Kovačevića u aferi JANAF u Slovenskoj ulici u Zagrebu.
Predsjednik Milanović je iznenada u Predsjedničkim dvorima sazvao konferenciju za tisak. Odmah me obuzeo loš osjećaj. Je li Vučić opet u Glini, jel’ se Savo Štrbac vratio na Vrhovni sud RH ili je možda Crna Gora vratila školski brod “Jadran” Hrvatskoj pun njenih naoružanih mornara? Je l’ nam Monaco objavio rat ili se napokon Predsjednik usuglasio s Premijerom i slična crnila? No sve su ovo samo granule obične kamilice prema “strahotama” koje je na zadnjoj konferenciji za tisak prošli tjedan iznio naš predsjednik.
Predsjednik je cijelu konferenciju posvetio Turudiću, k’o da je neki strani državnik koji mu dolazi u posjetu s punom torbom bombi. Ukratko, Ivan Turudić, kandidat Vlade za Glavnog državnog odvjetnika, pun je po Milanoviću ozbiljnih afera druženja s osobama protiv kojih se vode kazneni postupci. A ustavna je obveza predsjednika RH da na to upozori javnost i demaskira Ivana. E moj Ivane… Na novinarima krcatoj konferenciji saznali smo koliko je puta Ivan Turudić upao u mjere praćenja Zdravka Mamića, ali ni jedne riječi o tome koliko je puta on, Zoki, upao u te mjere praćenja Dragana Kovačevića u aferi JANAF u Slovenskoj ulici u Zagrebu.
Legendarni klub sa svježom ribom koja se Zokiju sviđala, s bankarskim brojačem novaca gdje se elita malo odmarala za razliku od plebejaca koji ni ne sanjaju o transakcijama u kojima sudjeluju naše elite. Bila je to konferencija za tiskovine nakon koje će “gorit’ nebo i zemlja”. U uvodu je odmah Predsjednik podigao temperaturu rekavši: “Nadam se da hrvatska javnost nije lobotomirana i da će se suprotstaviti ovome. Nema sanitarne inspekcije koja bi ovo raščistila”.
Na pitanje zašto Plenković inzistira da Turudić bude imenovan glavnim državnim odvjetnikom, dobili smo “pravnički” odgovor našeg Predsjednika: “K’o luda Mara…”. Na pitanje oko praćenja Turudića i što je on osobno u tom smislu učinio dok je bio premijer, dobili smo “zanimljiv” odgovor: “Ništa, jer bih kršio svoje ovlasti”. Pa ako je tako, onda me brine nije li i konferencija za tisak od 3. veljače ove godine također kršenje predsjedničkih ovlasti? Zaključite sami.
Malo o Mamiću
Turudić je iskusni pravni profesionalac te ima sve što treba imati glavni državni odvjetnik. Naravno, u ovoj našoj današnjoj izluđenoj i psihički sve bolesnijoj Hrvatskoj veliki je feler kad na to mjesto želi doći dragovoljac Domovinskog rata.
Malo “povijesnog prisjećanja”. Zdravko Mamić je bio uhićen 3. srpnja 2015. g. Protiv njega je bila pokrenuta istraga pred Županijskim sudom u Zagrebu čiji predsjednik je tada bio Ivan Turudić. Mamić je skupio za jamčevinu onoliko koliko je DORH tražio i izašao na slobodu. Tada sam zastupao sutkinju Ustavnog suda koja je također bila pod mjerama tajnog nadzora. To je bila “velika tajna”. Svi su znali tko se nadzire, osobito Mamić i Turudić. Ogromna smo zemlja, k’o jedan kvart Londona, Pariza ili Pekinga, pa svi znaju sve.
U to vrijeme dobio sam poziv DORH-a da dođem na razgovor. Uredno sam se odazvao. Ljubazna zamjenica državnog odvjetnika mi je kazala da pričam po gradu kako je sudac Turudić pod mjerama tajnog nadzora. Odgovorio sam da se tu radi o famoznoj “općepoznatoj tajni”.
Po mojoj procjeni Turudić je iskusni pravni profesionalac te ima sve što treba imati glavni državni odvjetnik. Naravno, u ovoj našoj današnjoj izluđenoj i psihički sve bolesnijoj Hrvatskoj veliki je feler kad na to mjesto želi doći dragovoljac Domovinskog rata.
Tip je druželjubiv, voli se sa svakime družiti, što poslovno, što privatno, nije u tome baš izbirljiv ni oprezan, ali ljudski je griješiti. Međutim, nitko ne iznosi bilo kakav dokaz da je u tim druženjima ikome pravno pogodovao ili iznosio okrivljenicima neke nedopuštene informacije. Ljevičari se nisu bunili kad je na čelo DORH-a došao mason koji je prije toga već bio položio (uz vatru i maske) masonsku zakletvu svojoj braći da će im t(r)ajno uvijek pomagati. I na kraju balade, da je u tri susreta Turudića i Mamića snimljeno bilo što sporno to bi već davno naša 6. lička rastrubila na “ceo svet”. Uglavnom, premijer je već dao do znanja da prije izbora Turudića ide nova provjera. Je li to povlačenje ili priprema za protunapad? Brzo ćemo doznati…
Tuđman nije dospio preslušati vlastite vrpce jer je imao važnijeg posla. Milanović očito nema važnijeg posla pa kopa po starim izvješćima SOA-e.
Izazov staroj i umornoj Europi i njenom trulom liberalizmu
Nordijske zemlje hvataju zadnji vlak za NATO savez, a mi razmišljamo o vojnom roku od 60 dana dočim peta kolona pokazuje snagu rasprodanim Arenama u Zagrebu i Osijeku. Kad veliki ulete u sukob nadam se da će se naći tako veliki stol pod koji ćemo se uvući, kako je to davno zamislio Vladko Maček.
Dok se mi iscrpljujemo međusobnim prekomjernim granatiranjem što stižu s Markova trga i Pantovčaka, svijet ima druge probleme. Hoće li pobjeda Trumpa biti spas ili propast zapadne civilizacije? Za sada sve prognoze govore da će Trump pobijediti na predstojećim izborima u SAD-u. Naravno, ako mu dozvole odnosno ako mu demokrati opet ne ukradu pobjedu. Ako se pak sastajao s ljudima koji su pod “mjerama” FBI-a, onda je u gabuli.
No Ameri, za razliku od nas, još ne zamjeraju svojim kandidatima razna poznanstva. U prvom mandatu Donald je otvorio više od šest milijuna radnih mjesta. To još i danas zvoni u ušima birača. Kod nas je drugo stanje – blago-stanje. Lajtmotiv Trumpove kampanje je da je u slučaju pobjede najavio radikalni obračun s lijevim ideologijama. To bi mogao biti izazov staroj i umornoj Europi i njenom trulom liberalizmu.
Srpski svet i njihove ideje i dalje su pod snažnim utjecajem Rusije. SPC i dalje djeluje kao parapolitička organizacija i zanima je jačanje srpske vojske i vraćanje navodno “srpskih” zemalja…. Polarizacija koja se polako širi s Istoka prema Zapadu ne stagnira. Nordijske zemlje hvataju zadnji vlak za NATO savez, a mi razmišljamo o vojnom roku od 60 dana dočim peta kolona pokazuje snagu rasprodanim Arenama u Zagrebu i Osijeku.
U nedavnoj božićnoj poruci patrijarh Kiril veliča vojsku velikog stratega Putina zagovarajući bratstvo vojske i pravoslavlja, a u Hrvatskoj se spava. Glavna tema su samo izbori, Plenković, Turudić s jedne strane, a Milanović s druge strane. Vrijeme ide, selo gori, a naše babe se češkaju. Kad veliki ulete u sukob nadam se da će se naći tako veliki stol pod koji ćemo se uvući, kako je to davno zamislio Vladko Maček.
Toma Akvinski je napisao: “Kad bi najviši cilj kapetana bio sačuvati svoj brod, onda bi ga ostavio u luci za sva vremena”. Previše hrvatskih kapetana drže svoje brodove u lukama da tamo trunu.
Jedino kod nas je situacija skoro pastoralna
Možda u ovoj kolumni ima previše crnila. Međutim, globalna situacija u svijetu nije idilična. Jedino je kod nas skoro pastoralna. Hrvateke čuva Mate Granić koji daje relevantne informacije A.P-u o onom što se već dugo valja s Istoka i Bliskog istoka.
Neki povjesničari su mišljenja da kad jednom ode Stipe Mesić, sve što će ostati iza njega su Tuđmanovi transkripti i vrpce, što je u stvari jako puno. Kad razmišljam o Stipi i Mati sjetim se zajedljivog Oscara Wildea koji je jednom prilikom napisao: “Ponekad pomislim kako je Bog stvarajući čovjeka pomalo precijenio svoje sposobnosti”.
Tri tisuće i sto branitelja si je oduzelo život. Među njima nije niti jedan političar.
Završavam u ovoj kolumni s mojim političkim depresivnim mislima. Humor vas ponovno čeka u idućoj kolumni. Ili kako bi Albert Einstein rekao: “Ne treba razmišljati o budućnosti jer ona ionako stiže prerano”.
Diljem Hrvatske izbila je prvo epidemija gripe, a potom sad velika epidemija reklamiranja sredstava protiv gripe….