Ivana Pernara bi se lako moglo prepoznati u engleskoj izreci “Jack of all trades, master of none”, koja bi se mogla slobodno prevesti kao “šegrt svih zanata a majstor niti jednoga”. On putuje po “regionu” fizički, i po društvenim mrežama virtualno, nije sramežljiv i nije škrt na riječima, radi čega mu imamo biti zahvalni da i bez jasno definiranog nacionalnog programa čak i o osnovnim vrjednotama hrvatskog naroda, iz njegovih izjava i komentara možemo lako pronaći odgovore.
Isprva, politički neartikulirana aktivistička skupina Živi zid, popularizirala se organiziranjem simbolične zaštite deložiranih u Hrvatskoj, na taj način što su svojim tijelima gradili barikade u procesu izbacivanja ljudi iz njihovih ovršenih kuća i stanova.
Kažem, simbolično, jer ti prosvjedi nisu mogli zaustaviti zakonski sankcionirane deložacije, koje su unatoč barikada redovno provedene, ali su postigli propagandni učinak tako što su dramatičnim snimcima tih ružnih prizora, pred javnost iznosili to posljedicu hrvatske gospodarske katastrofe, a na drugi način što su u procesu popularizirali tu aktivističku skupinu Živi zid i pretvorili ga u politički faktor, koji je radi toga u narodu stekao podršku i doveo ga na razinu stranke sa nezanemarivih 12% podrške.
Živom zidu međutim, da bi mogao biti politička stranka, nedostajao je politički program i unatoč zastupništva u Hrvatskom saboru, ostao je neartikuliranom skupinom s jednom točkom programa.
Strankama koje se nadmeću za vlast u parlamentarnim izborima, nužnost je imati razrađen svjetonazorski, ideološki, gospodarski i općenio prepoznatljiv nacionalni i socijalni program, jer problem s ovišnim zakonom tek je kap u moru svekolikog kompleksa pitanja na kojima počiva vladavina hrvatskom državom.
Da bi popunili veliku rupu svojih stanačkih nedostataka, Živi zid je u dvorani Vatroslav Lisinski priredio svoj prvi kongres, s ambicioznim mottom preuzimanja vlasti, sadržanog u naglašenim Sinčićevim riječima “kad dođemo na vlast”, na što ga je većina predstavnika praktično proglasila budućim hrvatskim premijerom. Čak su i tim prisutnih djelatnika predstavili kao svoje buduće ministre.
Pored Sinčića, glasniji pa i popularniji od njega, najveća zvijezda Živog zida, Ivan Pernar, prisutnima je kao jednu od glavnih točaka programa najavio izlazak iz EU i NATO saveza. Svakako da ima smisla uspoređuvati pro i kon argumente o tome što je Hrvatska dobila a što izgubila članstvom u EU, ali u ovom političkom ozračju govoriti o demilitarizaciji Hrvatske nije samo štetno nego je krajnje opasno.
Pored svega iznešenoga ipak, Živi zid ostaje nedorečen a jedini način da bi se prepoznala njegova načela, preostaje u interpretaciji izjava njegovih čelnika, među kojima Ivan Pernar kotira kao prvi ili drugi čovjek u neformalno prepoznatljivoj “budućoj vladajućoj hijerarhiji”.
Na svu sreću, posebno što se to ekstrovertnog Pernara tiče, ne oskudijevamo u materijalu koji bi bio dovoljan za donošenje solidnih zaključaka o tome što je Živi zid.
Pernara bi se lako moglo prepoznati u engleskoj izreci “Jack of all trades, master of none”, koja bi se mogla slobodno prevesti kao “šegrt svih zanata a majstor niti jednoga”. On putuje po “regionu” fizički, i po društvenim mrežama virtualno, nije sramežljiv i nije škrt na riječima, radi čega mu imamo biti zahvalni da i bez jasno definiranog nacionalnog programa čak i o osnovnim vrjednotama hrvatskog naroda, iz njegovih izjava i komentara možemo lako pronaći odgovore na suštinsko pitanje: “Što je Živi zid kao politička stranka s pretenzijom na vlast?”
Ovaj, ovdje objavljeni direktni odgovor na direktno pitanje saborskoga zastupnika Pernara, siguno će značajano pomoći pri formiranju stavova o tome kako će se Živi zid odnositi prema Hrvatskoj i Hrvatima, “kada dođe na vlast”.
Kao aktivistički pokret protiv deložacije, Živi zid je opravdao svoje postojanje. Kao stranka na vlasti mogao bi postati faktor u deložaciji Hrvatske “iz humanih razoga”.