Macelj – Zločin koji se ponavlja ne smije u zaborav

Danas u Mariboru leže posmrtni ostaci 26 000 ekshumiranih osoba, žrtava partizansko-komunističkog terora, uglavnom Hrvatica i Hrvata, pobijenih nakon Blajburške tragedije, te žrtava Križnih puteva po Sloveniji. No, hrvatske vlasti ne pokazuju nikakav interes za njihovo preuzimanje, moguće identificiranje i dostojan ukop. Prestrašno! Zašto?

Danas, na Europski dan sjećanja na žrtve svih protuljudskih i protubožjih totalitarizama, nacizma, fašizma i komunizma, odali smo počast, molili se za sve nevino pogubljene žrtve partizansko-komunističkog terora na najvećem takvom stratištu u Maclju. Na tom mjestu je po osobnom odobrenju Tita, a u izvedbi mladih pripadnika  OZNE, uglavnom hrvatske nacionalnosti, u organizaciji Steve Krajačića, lokalnog Hrsaka i nekog Fizira, početkom lipnja 1945. pobijeno više od 13 000 hrvatskih  ratnih zarobljenika, svećenika, bogoslova, maturanata, žena i staraca, zakopanih u čak 130 masovnih grobnica, od kojih je do danas ekshumirano, identificirano i primjerno pokopano tek 1267 žrtava. 

O cijelom tom počinjenom i dosad nekažnjenom zlu se javno počelo pričati i razotkrivati, tek 1990. godine. Do tog doba u taj kraj, u tu šumu je Tito osobno dolazio čak 3 puta, tobože u lov, i to u društvu svog “operativca” Steve Krajačića. Sve se razotkrilo pokajničkim iskazom jednog partizanskog krvnika, i jednog preživjelog svjedoka tih mega zločina, po Božjoj volji gospodina Frana Živičnjaka, uz druge pismene tragove, dokaze i druga svjedočenja.

Tamo sam se danas  sreo i sa gospodinom Romanom Leljakom, koji mi je rekao da danas u Mariboru leže posmrtni ostaci 26 000 ekshumiranih osoba, žrtava partizansko-komunističkog terora, uglavnom Hrvatica i Hrvata, pobijenih nakon Blajburške tragedije, te žrtava Križnih puteva po Sloveniji. No, hrvatske vlasti ne pokazuju nikakav interes za njihovo preuzimanje, moguće identificiranje i dostojan ukop. Prestrašno! Zašto?

Raznorazni Mesići, Pusići, Josipovići, Habulinci, Goldštajni, Grbini, Pupovci, Tomaševići i drugi, odijevaju danas u “antifasističko” ruho i zazivaju uskršnjenje dokazanog zločinca Tita, otvoreno, necivilizirano i protueuropski odobravajući sve te masovne mega-zločine nad hrvatskim i drugim narodima na ovom području, unatoč jasnoj osudi te ideologije i tih režima, kako Rezolucijama Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, tako i Deklaracijom našega Hrvatskog sabora, od 2006. godine.

Zašto naše vlasti, naš Ustavni sud i naše zakonodavstvo, još uvijek dozvoljavaju političko djelovanje, čak i u Hrvatskom saboru, političkim strankama u RH, koje i danas nastavljaju s propagiranjem zločinačke, nedemokratske i totalitarističke političke tradicije bivših komunističkih partija koje negiraju zločinački karakter fašističko-komunističkih dikatatura, zapečaćenih čak i pismenim Sporazumom Ribentrop Molotov, sklopljenim na današnji dan 1939. godine u Moskvi, kojim su podjednako Hitler i Staljin podijelili svoj plijen, i donijeli Plan za porobljavanje europskih država. Unatoč tome, i sada se tolerira otvoreno veličanje komunističke ideologije. Čak se raznorazni Mesići, Pusići, Josipovići, Habulinci, Goldštajni, Grbini, Pupovci, Tomaševići i drugi, odijevaju danas u “antifasističko” ruho i zazivaju uskršnjenje dokazanog zločinca Tita, otvoreno, necivilizirano i protueuropski odobravajući sve te masovne mega-zločine nad hrvatskim i drugim narodima na ovom području, unatoč jasnoj osudi te ideologije i tih režima, kako Rezolucijama Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, tako i Deklaracijom našega Hrvatskog sabora, od 2006. godine.

Zašto naša djeca i naša mladež ne uče ništa u našim školama o tim masovnim, genocidnim, ideološki i politički motiviranim zlodjelima nad našim precima, od strane korifeja zločinačke, neljudske, komunističke ideologije. Dakle, čak niti danas u Hrvatskoj, nazvanom demokratskom i europskom. 

Zašto još uvijek nije donešen, godinama ranije predloženi Zakon o Spomen području Macelj, po ugledu na zakonski regulirana spomen područja žrtvama drugih totalitarističkih režima na ovoj našoj hrvatskoj zemlji? 

Sve su to i mnoštvo drugih, pitanja na koje mi, cijeli hrvatski narod, moramo što prije dobiti konkretne odgovore od vladajućih, kako nam se takva povijest više nikad ne bi ponovila, jer, sva ta zvjerstva su, pod istom “zvijezdom”, uz pomoć kokarde ponovili i ranih devedesetih, tijekom Domovinskog obrambenog rata! 

Hvala Udruzi “Macelj 1945” i Zakladi “Predziđe kršćanstva” te crkvenim velikodostojnicima koji su i danas pripremili, organizirali i proveli ovu dostojanstvenu komemoraciju i Svetu Misu, u spomen na sve maceljske  žrtve, i sve  žrtve komunističkog terora na području Hrvatske.