BBC je početkom svibnja 2024. u svom podcastu od 7 epizoda objavio analizu događaja vezanu uz organizaciju, izvedbu i posljedice atentata na predsjednika Hrvatskoga državotvornog pokreta Nikolu Štedula u škotskom gradu Kirkcaldyju 20/10/1988. Pod imenom “Zločin u susjedstvu – Ubojica je stigao u grad”, škotska novinarka Kaye Adams opsežno je obradila podatke iz britanskih arhiva, vezane uz udbinu akciju pokušaja ubojstva iz revolvera njihova atentatora Vinka Sindičića, mnogi od kojih su do sada ostali sakriveni.
BBC je objavio opsežnu dokumentaciju o atentatu na hrvatskog emigranta Nikolu Štedula u listopadu 1988. u Škotskoj, u kojoj se opisuje i način na koji atentator Vinko Sindičić uporno nastoji manipulirati činjenicama.
Zločin u susjedstvu – Ubojica je stigao u grad
Novinarka BBC-a Kaye Adams, kojoj je atentat na Štedula bio prvi ozbiljan novinarski zadatak, rekonstruirala je okolnosti atentata u podcastu koji je u šest nastavaka objavljen početkom svibnja 2024.
Vinko Sindičić, profesionalni ubojica po nalogu jugoslavenske tajne službe ustrijelio je u četvrtak 20. listopada 1988. predsjednika Hrvatskog državotvornog pokreta Nikolu Štedula. Atentat se dogodio nedaleko od Štedulove kuće u Kirkcaldyju u blizini Edinburgha u Škotskoj.
Štedul je preživio atentat sa šest metaka u tijelu
Štedul je preživio atentat iako je u njega ispaljeno šest metaka. Ubojica je otkriven zahvaljujući pozornosti susjeda žrtve i uhićen istoga dana u londonskoj zračnoj luci Heathrow.
Tadašnja britanska premijerka Margaret Thatcher za to vrijeme neuobičajeno oštro osudila je atentat. Izjavila je kako se treba obračunati s jugoslavenskim državnim terorizmom. Thatcher je javno osudila ubojstva Udbe iako ju je, kako je nedavno otkriveno, njezin osobni tajnik Charles Powell upozorio da slučaj ne spominje jugoslavenskom ministru vanjskih poslova Budimiru Lončaru s kojim se trebala sastati.
Novinarka BBC-a Kaye Adams rekonstruirala je slučaj opisujući detalje toga događaja i razgovarajući sa svjedocima, uključujući susjede, policijske djelatnike, istražitelje i članove Štedulove obitelji.
U podcastu je emitirana i ranije snimljena Štedulova izjava u kojoj govori kako je, šetajući psa, vidio kako se zaustavlja crni automobil i zaključio je kako ga vozač želi nešto pitati. Kad se sagnuo, vido je bljesak i shvatio da je pogođen.
Neizvjesnost zbog okolnosti u trenutcima dok su se liječnici borili za život žrtve
Štedulova supruga, njihove dvije kćeri, susjedi i policijski dužnosnici opisuju trenutke neposredno nakon atentata. Štedul je bio pri svijesti, iako je u tijelu imao 6 metaka, od kojih su dva bila u glavi.
Ubrzo je prevezen u bolnicu u kojoj su se liječnici borili za njegov život dok su obitelj, policija i susjedi pokušavali odgonetnuti što se zapravo dogodilo.
Susjedi nisu znali za Štedulovo političko djelovanje, dok je policija znala da je čelnik emigrantske organizacije. No nitko u prvim trenutcima nije shvaćao okolnosti napada.
Ubojica uhvaćen zahvaljujući budnosti susjeda
Slučaj je međutim razriješen vrlo brzo, istog dana, zahvaljujući susjedu koji je zapisao registarski broj ubojičinog automobila, jer mu je bio sumnjiv budući ga je u nekoliko navrata vidio kako prolazi ulicom.
Štedul je preminuo ne dočekavši pravdu do kraja, no gdje je danas njegov egzekutor Vinko Sindičić?
Ustanovljeno je da je riječ o vozilu unajmljenom u zračnoj luci Edinburgh na ime švicarskog državljanina Rudolfa Lehotzkog. Ustanovljeno je da se u međuvremenu ukrcao na let za London Heathrow, gdje je uhićen odmah po slijetanju.
Škotska policija kaže da je to bio sretan trenutak, jer da su dojavu o registarskom broju automobila dobili malo kasnije, ubojica bi nestao u Londonu i izgubio bi mu se svaki trag.
Policijski istražitelji u međuvremenu su počeli sumnjati u identitet uhićenoga, jer je govorio njemački s naglaskom. Osim toga, imao je i vozačku dozvolu na isto ime, s istom fotografijom, ali s različitim godinama izdavanja.
Lažni Švicarac Sindičić ubrzo sam otkrio svoj identitet
U međuvremenu, nakon što je premješten u Škotsku, počinitelj je sam otkrio svoj identitet. “Ja nisam Rudolf Lehotzki, ja sam Vinko Sindičić”, rekao je iznenada policajcu.
Škotska policija tada je shvatila koga ima u rukama. Posjedovala je informacije o više od 60 ubojstava jugoslavenske tajne službe. Policijski inspektor kaže kako se znao tko je Sindičić, koji je na duši već imao “više od pola tuceta” ljudskih života. Između ostaloga, na teret mu se stavljalo i ubojstvo tročlane hrvatske obitelji Ševo u Italiji. Međutim, uvijek bi izmakao zakonu, rekao je škotski policajac.
U ovom slučaju, dokazi su bili nepobitni. Dokazano je da je upravo on vozio sporni automobil, u kojemu su pronađeni tragovi pucnjave koji su odgovarali atentatu na Štedula. Tragovi baruta pronađeni su i na njegovu tijelu i odjeći. Uskoro je pronađeno i oružje.
Štedul nakon operacije nije mogao govoriti, ali je napisao: Ne želim osvetu
Štedulova supruga i kćeri opisuju kako su iščekivale informacije o stanju ranjenika i kakvo je olakšanje nastupilo kad im je rečeno da će preživjeti. Nakon složene operacije nije mogao govoriti, tim više što su mu metci teško oštetili čeljust i jezik. Zatražio je olovku i komad papira na kojemu je napisao kako ne želi da itko razmišlja o osveti. To je upravo ono što jugoslavenski režim želi postići, dodao je.
Nikola Štedul rođen je 1937. u Rešetarevu u općini Netretić kod Karlovca. Kao mladić emigrirao je najprije u Njemačku, a zatim u Australiju, gdje je upoznao svoju buduću suprugu Shirley Helen, kćer doseljenika iz Škotske. Par se kasnije preselio u Škotsku gdje je živio sa svoje dvije kćeri.
Uoči same Štedulove smrti, Sindičić još jednom pokušao preokrenuti priču
Štedul je bio predsjednik Hrvatskog državotvornog pokreta, a 1991. zajedno sa suprugom preselio se u Hrvatsku. Umro je u Zagrebu 15. ožujka 2022. godine.
Dan prije njegove smrti, po svjedočenju njegove supruge, na njihovu zagrebačku adresu stiglo je pismo od Vinka Sindičića. Ubojica u tom pismu traži da Štedul zaniječe atentat i ustvrdi kako je bila riječ o manipulacijama. Štedulova supruga i kćeri kažu kako mu nisu proslijedile pismo, ne želeći ga time opterećivati, tim više što je bio u teškom stanju.
Taj Sindičićev korak, imajući u vidu sve što je činio tih godina, mogao bi se protumačiti i kao pokušaj da se unese zbrka i zametu tragovi djelovanja jugoslavenske tajne službe.
Sindičić je odmah nakon otkrivanja svoga identiteta u škotskom zatvoru pokušao različitim trikovima skinuti odgovornost sa sebe.
Jugoslavensko veleposlanstvo u Londonu, koje mu je dalo oružje za ubojstvo, dalo mu je i alibi, tvrdeći kako je došao u Škotsku gledati nogometnu utakmicu između Škotske i Jugoslavije.
Sindičić je manipulacijama nastojao ostaviti dojam da je važan
Početak suđenja bio je novi šok za Štedulovu obitelj, jer je Sindičićeva obrana pokušala Štedula okriviti za terorizam, spominjući navodne planove za ubojstvo srbijanskog prijestolonasljednika koji je živio u Londonu. Međutim, dokazi su bili jasni, Sindičić je osuđen na 15 godina zatvora.
Ondje je ponovno pokušavao povremeno skrenuti pozornost na svoje različite verzije, zbunjivao je policiju pričama da je poznavao Štedula i da se prije atentata čak i susreo s njim.
Sindičić se i kasnije iskazao spektakularnim verzijama događaja u kojima je sudjelovao, povremeno je nastojao izazvati dojam da je sam žrtva Udbe, a njegove priče, dok je povremeno pak tvrdio da ima ekskluzivne informacije o njezinu djelovanju.
Škotska ga je izručila Hrvatskoj koja ga je tražila zbog sumnje da je ubio Brunu Bušića. Škotski policajci bili su iznenađeni kad je Sindičić sam izrazio želju da bude izručen Hrvatskoj.
Oslobođen optužbe za ubojstvo Brune Bušića, povremeno se isticao spektakularnim iskazima
Sud u Zagrebu oslobodio ga je optužbe, ali Sindičić je pokazao ambiciju da svoju zločinačku prošlost iskoristi kako bi si izgradio ugled u društvu.
Umiješao se u proces izručenja šefova Udbe Zdravka Mustača i Josipa Perkovića Njemačkoj, koji su ondje u međuvremenu osuđeni zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Kasnije je uhićen u Španjolskoj zbog navodnog lažnog iskaza njemačkim tijelima. Hrvatska je zatražila njegovo izručenje, ali je Španjolska odbila izručiti ga. Njemačko pravosuđe pak tvrdi da je njegov iskaz u slučaju Mustač i Perković irelevantno, iako se uklapa u dokazni materijal.
Škotska televizija snimila je sredinom devedesetih film o atentatu na Štedula, a posvetila mu je i jednu epizodu kriminalističke serije.
Kaye Adams najnovijim je podcastom na BBC-u ponovno osvježila sjećanje na taj događaj koji je prije prije više od tri i pol desetljeća potresao Škotsku i uvjerio britansku javnost u zločinački karakter jugoslavenske državne zajednice.