Domagoj Pintarić je u subotu intervjuirao militantne protu–prosvjednice Hoda za život, a snimatelj je bio Toni Kumerle.
Svake godine gledamo kako prosvjednice iz raznih ženskih i lijevih organizacija blokiraju put Hodu za život pri čemu vrijeđaju sudionike, pokazuju im srednje prste, psuju ih, a jednom je čak došlo i do fizičkog obračuna. Iste te liberalne aktivistice bi vjerojatno u najmanju ruku podigle revoluciju da im tijekom njihovih ženskih marševa i parada ponosa, netko stane na put i blokira ulicu ili ih odluči psovati, vrijeđati, a kamoli napasti fizički, no kad one to rade onda je to njihovo ljudsko, žensko, radničko, reproduktivno i demokratsko pravo. One se “bore protiv tiranije” taktikom koje su jedino primjenjivali upravo fašisti i komunisti, dakle, isključivo totalitaristi koji su se brutalno obračunavali s neistomišljenicima u svojim tiranskim režimima.
Nije tajna da bi ovi današnji liberali s neistomišljenicima postupali jednako kao što se to radilo protivnicima tih režima. Ponekad se čudimo kako je moguće to da je ubijeno 100 milijuna ljudi u komunističkim zemljama, no, kad se vidi razina zaluđenosti pojedinih ljudi iz tih lijevih organizacija postane jasno da bi oni odradili svoj dio tog “posla” i danas. U glavama radikalnih aktivistica za pobačaj sudionici Hoda za život nisu ljudi koji traže zaštitu nerođene djece koja se nemaju mogućnost sama braniti, nego kako smo čuli od njih samih: “To su neofašisti koji vrše nasilje nad rodiljama jer ih suprotno njihovim pravima i volji prisiljavaju da rađaju baš kao nekad u fašističkim režimima poput NDH” , iako bi se mogli zapitati, koja je to država u vrijeme postojanja NDH imala zakonom reguliran legalan pobačaj! Ako mislite da je ovo potpuna ludost, to je bilo među smislenijim izjavama koje smo dobili tijekom snimanja reportaže. Otišli smo provjeriti kako to izgleda te zašto se ženske i lijeve aktivistice odlučuju na takav radikalan pristup blokiranja prolaza ljudima koji mirno hodaju. Primijetili smo da ih je dosta defenzivno u samom startu. Čim smo prišli s pitanjima optuženi smo da smo provokatori, da pripadamo “drugoj strani” i slično te su nam uskraćivale odgovore. Tada nismo znali zašto to rade, ali kasnije nam je postalo jasno da zapravo izbjegavaju ulaziti u rasprave jer su im argumenti poprilično labavi. Više-manje se ponavljalo da je kontracepcija nedostupna, skupa pa čak i zabranjena. Govorilo se o tome da je masturbacija jednaka prekidu trudnoće jer je riječ o rasipanju sjemena. No, od svih argumenata najčešći su bili ti oko toga da ne postoji konsenzus o tome kad počinje život, iako bi upravo to trebalo biti sporno svakome tko zagovara pobačaj jer ako se ne zna kad počinje onda nema smisla određivati bilo kakve datume do kojih je pobačaj dozvoljen. Ako se, prema njihovim riječima, ne zna je li dijete “živo” kako je onda moguće biti toliko uvjeren i pričati da to “nije dijete”, da “nema svijest”, “nije samostalno” i da je to dio ženskog tijela te da žena ima pravo odlučiti što će s tim dijelom svog tijela napraviti?!
Izgledalo je kao da pokušavaju sa sebe skinuti svaki oblik odgovornosti i prebaciti to sve na “nedostatak znanstvenog konsenzusa” kako bi opravdale svoju poziciju. Na pitanja zašto se ne iskoristi “pravo na izbor” prije same trudnoće, odnosno zašto se ne koristi kontracepcija kao zaštita od začeća umjesto prekida trudnoće dobivali smo smiješne odgovore od toga da je kontracepcija nedostupna, skupa, zabranjena i da neke od njih ne znaju da se može kupiti na kiosku za 20 kuna. Kao da živimo u dva različita svijeta… u njihovom svijetu u kojem su žene toliko potlačene da nemaju 100 kuna za kontracepciju, u kojem ne znaju ni da postoji kontracepcija, ni što je sve kontracepcija, u kojem ne odlučuju o trenutku kad će stupiti u spolni odnos, u kojem su silovane na dnevnoj bazi i onda ih se uz sve to još tjera da rađaju i mi koji živimo u drugom svijetu u kojem postoji kontracepcija na kioscima, u ljekarnama i u kojem žene paze na takve stvari. U tom našem stvarnom svijetu slučajeva u kojima silovane žene idu na pobačaj ima manje o 0.8%, a u njihovom svijetu je to toliko raširena pojava da je nekima od njih to glavni argument.
Na taj način oni zapravo ponižavaju žene, rade iz njih nešto što žene nisu. Prikazuju žene kao neke nesposobne glupače koje ne znaju da postoji kontracepcija i nemaju 20 kuna za zaštitu. U njihovom svijetu, žene su nepismene, bez novca, ne znaju kako nastaju djeca i trpe na sve moguće načine.