Nakon terorističkog čina u Christchurchu, turski predsjednik je zagrijao svoju antiaustralsku retoriku do usijanja.
Na velikom predizbornom skupu, Tayyip Erdogan je napao ANZAC (Austraslko-novozelanski vojni korpus 1914.-1918.) i njihove nasljednike, izjavom:
“Vaši djedovi su ovamo došli i vratili se u mrtvačkim sanducima.
Ne sumnjajte u to da ćemo i vas slati natrag u sanducima kao i vaše djedove na Galipolju”.
ANZAC je ime uklesano u australsku tradciju i smatra se simbolom samoastalnosti, te fizičkog i svjetonazorskog oslobođenja od kolonijalne prošlosti. Najveća nacionalna svečanost, dan koji se slavi daleko više nego i nacionalni dan Australia Day, je Dan ratnih veterana Australije, pod imenom ANZAC Day, koji se slavi 24. travnja svake godine. Na taj dan pored svih većih i manjih mjesta u Australiji, u Galipolju, gdje se nalazi veliki australski memorijal, svake godine se održava velika komemoracija koja počinje po mraku prije zore, a zove se Dawn Service (Obred u svitanje). Svake godine na taj dan na deseci tisuća Australaca odlaze u Tursku na komemoraciju žrtava, a sada su dobili upozorenje da će se anti-islamski Australsci kući vraćati u mrtvačkim sanducima.
I dok se odnosi ovih dviju država zaoštravaju, Srbija igra diplomatsku igru na sve karte i na sve strane, s jedne strane šireći svijetom četničku, antimuslimansku ideologiju, nazivajući bosanske muslimane Turcima a s druge strane beksrajno se umiljava tom istom Erdoganu, tako da mu je pri posjeti Srbiji sam Ministar vanjskih poslova Dačić pjevao turske pjesme.
Posebno se ta diplomatska prostitucija razotkriva sada, nakon masakra u Novom Zelandu, gdje terorist zadivljen velikosrpskom antiislamističkom ideologijom, njihovim mitskim junacima iz davne prošlosti i onim ne tako davnima iz vremena Vukovara i Srebrenice, uz pjesmu koja slavi Radovana Karadžića, kreće u akciju protiv novozelanskih muslimana i postrijelja pedesetoricu.
I Tito je za hladnoga rata sjedio na više stolica i plesao na žici razapetoj između Moskve i Washingtona. Kada je hladni rat završio, pukla je žica a s njom i njegova država.
Srbija danas igra više takvih igara paralelno, opet između Rusije i Zapada a u ovom aktualnom slučaju, rehabilitirajući i slaveći antihrvatske i antimuslimanske “junake” i njihovu fašističku ideologiju, a s druge strane stvarajući “prijateljstvo” s Turskom i arapskim zemljama.
A onda se redovno, u svijetu dogodi nešto nakon čega takva politika ostane razgoličena i raskrinkana. Možda se to neće dogoditi u ovom procesu razgoličenja srpskog dupliciteta, decepcije, perfidnosti i iznevjere, ali će se sigurno dogoditi, a onda će nastati nacionalna jadikovka pred cijelim svijetom, “za koji je Srbija toliko žrtvovala, a vidite kako joj oni uzvraćaju ljubav”.
A možda ovu srpsku igru najbolje razotkriva parodija ovih dana objavljena na YouTube: