Usklik “Za dom spremni” zastupnika Mosta Mira Bulja po mišljenju Milorada Pupovca je “stvar Kaznenog zakona, članka 325, stavka 2., ali nitko to nije rekao, osim mene”. S upozorenjem “osim mene” Milorad Pupovac u Hrvatskome saboru arogantno stavlja sebe u poziciju posebnog arbitra koji odlučuje što je u Hrvatskome saboru dozvoljeno, a što nije bez obzira na imunitete koji i njega samoga štiti.
Nevjerojatna je upornost saborskog zastupnika SDSS-a, predsjednika Srpskog narodnog vijeća i vođe velikosrpske”pete kolone” Milorada Pupovca da provocira hrvatsku javnost, nažalost uz potporu predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, oko poklika “Za dom spremni”. Ovih dana tekuću subverzivnu ofenzivu koja se po memorandumskom projektu SANU-a provodi politička destabilizacija Hrvatske Milorad Pupovac je pojačao u samom Hrvatskome saboru napadajući hrvatskog branitelja i gradonačelnika Sinja Mira Bulja zbog uzvika “Za dom spremni”.
Usklik “Za dom spremni” zastupnika Mosta Mira Bulja po mišljenju Milorada Pupovca je “stvar Kaznenog zakona, članka 325, stavka 2., ali nitko to nije rekao, osim mene”. Po tom članku “kaznit će se tko javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika te skupine”. S upozorenjem “osim mene” Milorad Pupovac u Hrvatskome saboru arogantno stavlja sebe u poziciju posebnog arbitra koji odlučuje što je u Hrvatskome saboru dozvoljeno, a što nije bez obzira na imunitete koji i njega samoga štiti. Nažalost takvu poziciju mu omogućava predsjednik HDZ-a ujedno i premijer Andrej Plenković sa bulumentom citirajući predsjednika Tuđmana “stoke sitnog zuba” koja poslušno podržava sve poteze Milorada Pupovca kao otvorenog zastupnika velikosrpske politike poražene u ratu ali i te kako ofenzivne u miru.
Tko je uostalom Milorad Pupovac s i te kako upitnim legitimitetom predstavnika Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj da drži pravničke lekcije usred Hrvatskoga sabora. Od samog početka velikosrpske agresije na Hrvatsku Milorad Pupovac ni jednim postupkom nije pokazao da kao hrvatski državljanin a potom i zastupnik u Hrvatskome saboru podržava borbu hrvatskoga naroda za slobodnu i demokratsku Hrvatsku. Dugi je spisak njegovih poteza koji bi se mogli podvesti pod čl. 325 Kazenonog zakona. Treba samo podsjetiti na njegovu lažnu optužbu o pokrštavanju 10.000 srpske djece, što je kazneno djelo širenja lažnih vijesti, a potom u to doba velikosrpske agresije njegovu sramnu ulogu u slučaju svirepog ubojstva istaknutog hrvatskog humanitarca dr. Josipa Šretera.
Dugi je niz njegovih postupaka koji se mogu podvesti pod kvalifikaciju čl. 325. Kaznenog zakona, kao što je njegova izjava da je za njegove Srbe u Hrvatskoj glavni grad Beograd ili njegovo uporno izbjegavanje da državu u kojoj živi i čak je zastupnik u parlamentu nazove Hrvatskom, nego je to za njega “ova zemlja”, ili pak njegovo prisustvo na četničkim dernecima u Srbiji, gdje se demokratska i moderna Hrvatska uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom. Tu je i njegovo glasilo “Novosti” koje iz broja u broj riga mržnju na Hrvatsku i hrvatski narod.
U novije doba Milorad Pupovac svojim postupcima sustavno “javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla”. Ako on kaže da četnička kokarda nije zabranjena zakonom, što je to nego počinjenje kaznenog djela mržnje jer javno “odobrava” četničke zločine u nedavnoj agresiji ako ne zbog genocida, a onda zbog zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina usmjerenog prema pripadnicima skupine “zbog njihovog nacionalnog podrijetla”, dakle prema Hrvatima. Dugi je niz njegovih postupaka koji se mogu podvesti pod kvalifikaciju čl. 325. Kaznenog zakona, kao što je njegova izjava da je za njegove Srbe u Hrvatskoj glavni grad Beograd ili njegovo uporno izbjegavanje da državu u kojoj živi i čak je zastupnik u parlamentu nazove Hrvatskom, nego je to za njega “ova zemlja”, ili pak njegovo prisustvo na četničkim dernecima u Srbiji, gdje se demokratska i moderna Hrvatska uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom. Tu je i njegovo glasilo “Novosti” koje iz broja u broj riga mržnju na Hrvatsku i hrvatski narod.
Iako ima sijaset sličnih poteza i postupaka Milorada Pupovca i ovih nekoliko je dovoljno da se spozna Milorada Pupovca kao otvorenog agenta velikosrpske politike u Hrvatskoj i jednog od aktera “duboke države” koja vodi mirnodopski hibridni rat protiv Republike Hrvatske. Ako je išta u tom ratu Milorad Pupovac uspješno ostvario to je uvriježeni narativ da je poklik “Za dom spremni” kao ustaški, iako je ustaška varijanta tog pozdrava glasila “Za poglavnika i dom spremni”. Ako su tu odrednicu o pokliku “Za dom spremni” prihvatili vodeći privatni i komeracijalni mediji poput otvoreno prosrpskog “Večernjeg lista”, i novojugoslavenskog “Jutarnjeg lista” da ne spominjemo brojne portale i komercijalne televizijske kanale popu RTL-a i N1 skandalozno je da se se “Za dom spremni” kao ustaški bez suzdržavanja koristi u javnoj Hrvatskoj radioteleviziji koja time krši čl. 7 Zakona o HRT-u u kojemu jasno stoji da su HR i HRT dužni “trajno, istinito, cjelovito, nepristrano i pravodobno informirati javnost o činjenicama događajima i pojavama u zemlji… od javnog interesa”. Ako ništa drugo onda je i te kako pristrano u informativnim emisijama HRT-a govoriti o pokliku “Za dom spremni” kao ustaškom kad postoji i drukčije mišljenje koje se u tim emisijama ne čuje, jer na HTV-u vlada cenzura zabranjena Ustavom.
Kad Milorad Pupovac kaže da su totalitarni režimi poraženi na parlamentarnim izborima, pa se pita “zašto se ustaštvo vraća, zašto se desna ekstremna ideologija vraća to je problem koji nas muči”, za njega postoji samo ustaštvo koje se nastoji ovom kampanjom protiv poklika “Za dom spremni” nametnuti hrvatskome narodu. Međutim činjenica je da je na tim parlamentarnim izborima upravo ustaštvo poraženo, jer je ustaška stranka “Hrvatski oslobodilački pokret” na čelu sa zetom Ante Pavelića Srećkom Pšeničnikom doživjela težak poraz. Pravi poraz međutim nije doživjela druga totalitarna, dakle jugokomunistička ideologija koja u raznim oblicima ne samo da postoji nego preko “duboke države” djeluje na destabilizaciji hrvatske države, kao što to čini i sam Milorad Pupovac uz svesrdnu potporu navodno stožerne hrvatske stranke “Hrvatske demokratske zajednice”.