Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uopće ne smatra da je povećanje napetosti u Crnoj Gori došlo zbog agresivne politike Srpske pravoslavne crkve koja je u novim okolnostima postala udarna politička pesnica poražene agresivne velikosrpske imperijalističke politike nakon što je u nedavnoj prošlosti doživjela četiri vojna poraza. Naravno da je u tim novim okolnostima velika odgovornost za ove dramatične događaje u Crnoj Gori na novom patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju kojemu je poslije ustoličenja javna Hrvatska televizija intervjuom u udarnom dnevniku poklonila veliku pozornost, što je on iskoristio da spomene kako se osjeća kao obnovitelj velikosrpske države Srba, Hrvata i Slovenaca.
Posljednji dramatični događaji u Crnoj Gori koja je članica NATO-a i kandidat za članstvo u Europskoj uniji pokazuju da velikosrpska politika Srbije i nakon četiri izgubljena rata ne odustaje od svojih imperijalnih ciljeva na prostoru raspadnute komunističke Jugoslavije. Utoliko je i te kako važno ne samo za stabilnost ovog europskog prostora nego i za stabilnost Republike Hrvatske, kako se službena Hrvatska odnosi prema posljednjim događajima u Crnoj Gori.
Analizirajući priopćenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova od 5. rujna proizlazi da je krivnja za događaje oko ustoličenja novog mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Joanikija prije svega na crnogorskim vlastima. Nakon što se ukazuje da je Crna Gora saveznica Hrvatskoj u NATO-ui da Hrvatska snažno podupire europske integracije Crne Gore u priopćenju se ističe: “U tom svjetlu očekujemo od svih političkih aktera u Crnoj Gori da sva pitanja s kojima se u ovom trenutku suočava crnogorsko društvo rješavaju u europskom duhu kroz inkluzivan i konstruktivan politički dijalog”. I dalje: “Osuđujemo svaki oblik nasilja te se nadamo da će svi u Crnoj Gori pridonijeti smirivanju napetosti i očuvanju javnog reda i mira u zemlji”. Dakle hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uopće ne smatra da je povećanje napetosti u Crnoj Gori došlo zbog agresivne politike Srpske pravoslavne crkve koja je u novim okolnostima postala udarna politička pesnica poražene agresivne velikosrpske imperijalističke politike nakon što je u nedavnoj prošlosti doživjela četiri vojna poraza. Naravno da je u tim novim okolnostima velika odgovornost za ove dramatične događaje u Crnoj Gori na novom patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju kojemu je poslije ustoličenja javna Hrvatska televizija intervjuom u udarnom dnevniku poklonila veliku pozornost, što je on iskoristio da spomene kako se osjeća kao obnovitelj velikosrpske države Srba, Hrvata i Slovenaca.
Nakon svega smiješno izgleda čuđenje hrvatskog ministra Gordana Grlića Radmana koji je praktički demantirao sam sebe govoreći o politici “srpskog sveta” što je nova kontrukcija velikosrpske politike na prostoru bivše Jugoslavije. Gordan Grlić Radman se reagirajući na jednu izjavu srbijanskog ministra unutarnjih poslova Aleksandra Vulina začuđeno pita “što bi to srpski svijet trebalo značiti, to bismo htjeli znati.. Sve one invazivne, osvajačke hegemonističke politike su poražene. Ovdje nema mjesta takvim politikama i mi ćemo se snažno braniti protiv bilo kakvih njihovih oblika”. Upravo u toj zadnjoj rečenici Gordan Grlić Radman je skočio sam sebi u usta, jer priopćenje njegovog ministarstva ni jednom riječju ne spominje da je upravo desant Srpske pravoslavne crkve na Cetinju jedan od “oblika takvih politika”. Umjesto da odlučno u spomenutom priopćenju osudi tu novu demonstraciju velikosrpske “osvajačke, hegemonističke politike” njegovo Ministarstvo izdaje priopćenje koje odgovornost prebacuje na crnogorsku stranu, iako je povećanje napetosti upravo izazvala srbijanska strana nepopustljivim i agresivnm pristupom ustoličenju novog metropolita SPC-e u Crnoj Gori Joanikija. Zapanjujuće je da se ministar Grlić Radman pita “što je to “srpski svijet”, jer je ta velikosrpska politika u novom ruhu lansirana još prije desetak godina iz Memoranduma2 SANU.
Ako Gordan Grlić Radmna kaže da “ovdje nema mjesta takvim politikama i mi ćemo se snažno obraniti protiv bilo kakvih njihovih oblika” treba ga podsjetiti da u Hrvatskoj i te kako ima mjesta “obliku takvih politika” te da se Hrvatska protiv toga ne brani nego ih dapače podstiče. Najsvježiji je primjer predstojeći popis stanovništva u kojemu će po zahtjevu Milorada Pupovca pripadnike srpske narodne manjine popisivati njihovi etnički Srbi, što je protuustavno i jednostavno neprimjenjivo u Europskoj uniji.
Može se slobodno ustvrditi da službena hrvatska politika prema agresivnoj politici četničke vladajuće garniture u Srbiji nema odgovarajući jasan i odlučan odgovor. Vladajući HDZ na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem pod potpunom je kontrolom vodećeg predstavnika “srpskog sveta” u Hrvatskoj i vođe “pete kolone” Milorada Pupovca. Ako Gordan Grlić Radmna kaže da “ovdje nema mjesta takvim politikama i mi ćemo se snažno obraniti protiv bilo kakvih njihovih oblika” treba ga podsjetiti da u Hrvatskoj i te kako ima mjesta “obliku takvih politika” te da se Hrvatska protiv toga ne brani nego ih dapače podstiče. Najsvježiji je primjer predstojeći popis stanovništva u kojemu će po zahtjevu Milorada Pupovca pripadnike srpske narodne manjine popisivati njihovi etnički Srbi, što je protuustavno i jednostavno neprimjenjivo u Europskoj uniji. Štoviše kampanja za popisivanje srpske narodne manjine vodi se pod geslom “Budi Srbin”, što je protuustavno. A da je “srpski svet” uzeo velikog maha u Hrvatskoj svjedoči i potpredsjednik Vlade iz redova Srpske narodne manjine Boris Milošević koji protuustavno pripadnike svoje etničke skupine naziva jednostavno “Srbi”, a takvih u Hrvatskoj ne može biti jer su svi stanovnici ove države politički Hrvati, a u etničkoj manjini tek hrvatski Srbi, a nipošto ne Srbi.
Poznata politička mudrost kaže da “oni koji ne pamte prošlost osuđeni su da je ponavljaju”. U Hrvatskoj se bliska prošlost u kojoj je u velikosrpskoj agresiji poginulo oko 15.000 ljudi i nanesene su goleme materijalne štete sustavno prešućuje. U tome svjesno prednjači sam premijer Andrej Plenković nastojeći provodeći politiku velikog zaborava Beograda (tko nas bre zavadi ili okrenimo se budućnosti) tu velikosrpsku agresiju pretvoriti u građanski rat. Zato je i reagiranje Plenkovićevog Ministarstva vanjskih i europskih polova intonirano prije svega da se Zagreb ne bi zamjerio velikosrpskoj politici koja u ovom trenutku atakira na suverenitet Crne Gore kao što je 90-tih atakirala na pravo hrvatskoga naroda na svoju državu. Manifestacije te nove velikosrpske agresivnosti su u posljednje vrijeme eskalirale pa više nije u pitanju puhanje na hladno nego na vruče, da Hrvatska ne bi bila primorana ponovno ponavljati krvavu povijest.