Na sve kritike da Dragana Jeckov u Saboru govori srpski, mogu samo primjetiti da se izvrsno uklapa u opću saborsku jezičnu kulturu…
Na HTV-u se ljudi pred kamerama pozdravljaju sa “Dobro veče”, a u najgledanijoj emisiji domaćin svoje goste pozdravlja sa “Dobro došli” na što mu ovi odgovaraju “Dobro vas našli”. Što se onda ne izljube tri puta? Ne znaš jesi li na hrvatskoj televiziji ili na tv kanalu Srpskih sestara Svete Petke Paraskeve.
Moja dva posta na facebooku u kojima sam komentirao da Hrvati samostalnu državu koja se zove Kosova, nazivaju srpskim imenom Kosovo, izazvala su nešto polemike.
Ja, koji sam u Hrvatskoj proživio svoje djetinjstvo i samo dvije odrasle godine, trebao bi biti zadnja osoba s pravom učiti Hrvate kako govoriti hrvatski. Nisam lingvist i prihvaćam mogućnost da budem korigiran. Služim se logikom i pokušavam biti racionalan.
Nazivati Kosovu “Kosovo” je krivo jer se odnosi na srpsku skraćenicu za mjesto svoje mitologizirane, inače izgubljene bitke na Kosovu polju, u Srbiji pretvorenu u naziv za raniju silom prisvojenu albansku pokrajinu a danas samostalnu državu. Ako Albanci Kosovari svoju državu nazivaju Kosova, onda bi trebali i mi, ako ju priznajemo.
Izraz “ići NA Kosovo” jasno pokazuje da se aludira na Kosovo polje odnosno na “srpsku” pokrajinu. Kosova je danas samostalna država.
Ide se U države a NA države se ide u rat.
Način na koji mi govorimo, otkriva našu mentalnu vezanost za srpsku dominaciju hrvatskom sviješću a jezik je u njenom središtu.
Ta dominacija je još izraženija kod onih Hrvata koji govore “Kosovo i Metohija” i “Kosmet”, a neki govore. Toliko bi to trebalo parati uši onima koji znadu bolje, da bi ih trebali zaustavljati u pola rečenice i korigirati.
Hrvatsko mentalno sluganstvo pokazuju i mnogi drugi primjeri, uključujući i srpski upitni oblik “da li”, u svakodnevnoj uporabi, u Hrvatskom saboru napr. Što to nedostaje lijepim hrvatskim infinitivima. Ako ga ima, Dalibor Dalić bi trebao biti vrlo popularna osoba među ljubiteljima “našeg” jezika na “ovim prostorima”.
“Gdje su pare”, pita Bernardić u Saboru. Pare su bile u Beogradu a danas je novac u rukama nekih domaćih lihvara iz političko-gospodarske koprodukcije.
Na sve kritike da Dragana Jeckov u Saboru govori srpski, mogu samo primjetiti da se izvrsno uklapa u opću saborsku jezičnu kulturu, kao i ministrica Marija Pejčinović Burić koja, kada nastupa u Srbiji, govori “tačno” u “hiljadama”, u “junu”, za sve “oblasti”, i “sva akta” i “šta” sve ne.
Na HTV-u se ljudi pred kamerama pozdravljaju sa “Dobro veče”, a u najgledanijoj emisiji domaćin svoje goste pozdravlja sa “Dobro došli” na što mu ovi odgovaraju “Dobro vas našli”. Što se onda ne izljube tri puta? Ne znaš jesi li na hrvatskoj televiziji ili na tv kanalu Srpskih sestara Svete Petke Paraskeve.
Ako ćemo tako držati do svoje jezične kulture “ima da nas nema”.
Nemamo dovoljno pameti ni mudrosti kao narod
Sve što ste rekli u prvu ste
Često puta me je stid i sramota sve ovo gledat ,nažalost Bog će nas kaznit još i više ,imamo najljepšu zemlju imamo prirodna bogatstva no imamo i nesposobne ljude i lopove,koji lažu,varaju i obmanjuju narod
Za ovo stanje nije kriv pupovac ni srbi nego mi sami,samo kod nas je moguče financirati novine koji te onda pljuju odnosno pljuju cijeli narod,i nitko od ovih bitangi ne vidi tu problem
Ma znate šta treba nam biti i gore ,pa možda dođemo pameti
Tko te jednom prevari i obmane a ti šutiš ,pa varat će te non sto jer jednostavno može,e a da mu pokažeš zube drugačije bi pjevao
Pozdrav !
Gospodine, ne znam jeste li svjesni da vaši komentari na Projektu Velebit dolaze uz moju fotgorafiju. AKo znadete kako to eliminirati, molim vas ispravite.
Poštovani gosp. Dedić,
Sve što ste napisali u svojemu kratkomu članku posve je točno. Osobno sam se u više navrata osvrtala na zaprepašćujuću uporabu srbizama u današnjem razgovornom hrvatskom rječniku kao i na još nevjerojatije usvajanje novih srbizama brzinom svjetlosti.
Na žalost (sic!) sve je to bilo bez ikakva učinka jer osvrtnici i dalje uporno ustraju u sustavnoj uporabi srbizama i doslovnom silovanju hrvatskoga jezika, koji prema svojoj prirodi rabi aktivni glas za razliku od srbskoga i engleskoga, koji rabe pasivni glas (pr. sveprisutna uporaba do nedavno nepostojećeg pasivnoga oblika ,,Y je učinjeno od strane X”, umjesto aktivnoga oblika ,,X je učinio Y”). Nestali su posve iz uporabe hrvatski pasivni oblik koji se tvori povratnim glagolom (pr. ,,može se snimati” – koji se zamjenjuje pasivom ,,može biti sniman”, ,,učinit će se” – ,,bit će učinjeno”), veznik jer – ,,zato što”, obik perfekta ,dogodilo se je” – ,,desilo se”, brojni povratni glagoli poput ,,preseliti se” – ,,preseliti”; ,šetati se” – ,,šetati”; ,,tražio je nešto od mene’ ‘- ,,tražio me je nešto”; ,,šetati se s psom’ – ,,šetati psa” (nije još jedino jasno čijim je to nogama pas hodao) i t.d. Posebno je neprirodna zamjena muškog i ženskog roda srednjim rodom (pr. ,,sve vas pozdravljam”, umjesto ,,svih vas pozdravljam), kojom se živa bića svode na razinu neživoga, t.j. predmeta. U hrvatskom je jeziku, inače, imenica muškoga roda pri obraćanju skupu označivala i muške i ženske članove toga skupa (,,braćo”, ,,poštovani slušatelji” i t.d.). Uvedeni su srbizmi poput ,,gotiviti” (što god on značio), ,,razvod” umjesto ,,rastava”, ,,porodiljni” umjesto ,,porođajni”, i još bezbrojni drugi, od kojih su mi najmrskiji ,,izdajnik” umjesto ,,izdaijica”, ,,stravičo” umjesto ,,strašno”, ženski rod imenica s nastavkom ,,-inja” (pr. kandidatkinja” umjesto ,,kandidatica”, ,,psihologinja” umjesto ,,psihologica” i t.d.), a na uporno ustrajanje u ,,štakanju”, osobito u Južnoj Hrvatskoj, suvišo je trošiti riječi. Poput epidemije danas je prisutno i sveopće uvođenje engleskih i drugih inozemnih riječi u hrvatki jezik u skladu s načelom – sve je dobrodošlo, samo ako nije hrvatsko.
Važno je istaknut da latinsko-hrvatski rječnik potječe iz XV stoljeća, prva hrvatska gramatika, koju je napisao don Bartol Kašić, iz 1604. godine, da je Vatikan dvama neovisnim istraživanjima odabrao upravo hrvatski jezik kao najizvrstniji među slavenskim jezicima i stoga ga odabrao za borbu protiv reformacije, te brojne druge vrijednosti hrvatskoga jezika.
Naša upozorenja, međutim, ne će imati povoljnoga ishoda ukoliko se Hrvati ne potrude razumjeti da je pročišćavanje hrvatskoga jezika nužni preduvjet opstanku hrvatskoga naroda i da upravo jezik, uz raščišćavanje povijesnih laži i krivotvorina o hrvatskoj povijesti, oružje kojim treba izvojevati posljednju bitku iz Domovinskoga rata. Fran Kurelac je davnih dana izrekao povijesnu istinu: ,,Po jeziku narodi gospoduju, kada im ga oduzmeš, sluguju!”.
Draga Ana, ja niti iz bliza ne poznajem hrvatski jezik na razini koju vi prikazujete. Nakon 45 godina života na engleskom govornom području, hrvatski mi je praktično drugi jezik, ali me bodu neki lako uočljivi srbizmi na koje nailazim u najvišim institucijma hrvatskoga naroda, poput Sabora i HRT-a. Hvala vam na priloženim primjerima. Pokušati ću ih usvojiti.
Dragi gosp. Dedić,
Zahvaljujem Vam za odgovor. I ja sam sama bila u sličnoj situaciji kao i Vi, dok se nisam vratila u Hrvatsku pred više godina 🙂
Ja nisam jezičar i moje diplome nisu iz humanističkih znanosti, ali smo u obitelji i u komunizmu pazili na čistoću hrvatskoga jezika i trudili se na tom području. Hrvatsku jeziču tragediju spoznala sam pobliže koz prevoditeljstvo, kojim sam se jedno vrijeme bavila.
Žalosnih primjera koje sam navela još je puno, ali ono najstrašnije je to da skoro svi osvrtnici koji se na domoljubnim portalima zalažu za hrvatsku samobitnost, u čije izjave nimalo ne sumnjam, uporno usvajaju srbizme i srbske oblike izražaja i ogušuju se na upozorenja. To je klasični nedostatak Hrvata da uporno odbijaju učiti na sovjim greškama i svjesno ih sustavno ponavljaju. Također je nevjerojatno da je u narodu ostala posve ista razina bezkičmenosti i srbofilstva kakva je bila i u genocidnoj bivšoj državi. Vrhunac tragedije je u tomu da ne postoji nikakva naznaka stvaranja kritične mase da bi se novi naraštaji odgajali u domoljubnom smislu, što bi bilo zalog svjetlijoj budućnosti hrvatskoga naroda. Dakle, problem nije u tomu da je Hrvatska mlada i nezrela demokracija jer smo samostalni tek 27 godina, kako to navode i opravdavaju i neki cijenjeni gosti na portalu Velebit. Problem je u tomu što ni nakon tih 27 godina ni u začetku još ne postoji misao, a kamoli strategija i taktike djelovanja, da se započne s izgradnjom suverenoga stava u umovima Hrvata. Štoviše, stanje je upravo suprotno – današnjega mladoga naraštaja Hrvata uopće ne zaima ni nedavni Domovinski rat, a kamoli druga hrvatska povijest. Hrvati isključe mozak čim im se spomenu ubijeni, zaklani, silovani, opljačkani i unesrećeni sunarodnjaci, na vlastiti jezik i druge odrednice hrvatstva su posve ravnodušni, a jure za svakom naznakom srbskoga krvoločnoga primitivizma u ,,bratski” zagrljaj. Na žalost (sic).
Uz lijepi pozdrav, hvala Vam još jedanput što revnujete za istinu!
Comments are closed.