Na sve kritike da Dragana Jeckov u Saboru govori srpski, mogu samo primjetiti da se izvrsno uklapa u opću saborsku jezičnu kulturu…
Na HTV-u se ljudi pred kamerama pozdravljaju sa “Dobro veče”, a u najgledanijoj emisiji domaćin svoje goste pozdravlja sa “Dobro došli” na što mu ovi odgovaraju “Dobro vas našli”. Što se onda ne izljube tri puta? Ne znaš jesi li na hrvatskoj televiziji ili na tv kanalu Srpskih sestara Svete Petke Paraskeve.

DINKO DEDIĆ

Moja dva posta na facebooku u kojima sam komentirao da Hrvati samostalnu državu koja se zove Kosova, nazivaju srpskim imenom Kosovo, izazvala su nešto polemike.

Ja, koji sam u Hrvatskoj proživio svoje djetinjstvo i samo dvije odrasle godine, trebao bi biti zadnja osoba s pravom učiti Hrvate kako govoriti hrvatski. Nisam lingvist i prihvaćam mogućnost da budem korigiran. Služim se logikom i pokušavam biti racionalan.

Nazivati Kosovu “Kosovo” je krivo jer se odnosi na srpsku skraćenicu za mjesto svoje mitologizirane, inače izgubljene bitke na Kosovu polju, u Srbiji pretvorenu u naziv za raniju silom prisvojenu albansku pokrajinu a danas samostalnu državu. Ako Albanci Kosovari svoju državu nazivaju Kosova, onda bi trebali i mi, ako ju priznajemo.

Izraz “ići NA Kosovo” jasno pokazuje da se aludira na Kosovo polje odnosno na “srpsku” pokrajinu. Kosova je danas samostalna država.

Ide se U države a NA države se ide u rat.

Način na koji mi govorimo, otkriva našu mentalnu vezanost za srpsku dominaciju hrvatskom sviješću a jezik je u njenom središtu.

Ta dominacija je još izraženija kod onih Hrvata koji govore “Kosovo i Metohija” i “Kosmet”, a neki govore. Toliko bi to trebalo parati uši onima koji znadu bolje, da bi ih trebali zaustavljati u pola rečenice i korigirati.

Hrvatsko mentalno sluganstvo pokazuju i mnogi drugi primjeri, uključujući i srpski upitni oblik “da li”, u svakodnevnoj uporabi, u Hrvatskom saboru napr. Što to nedostaje lijepim hrvatskim infinitivima. Ako ga ima, Dalibor Dalić bi trebao biti vrlo popularna osoba među ljubiteljima “našeg” jezika na “ovim prostorima”.

“Gdje su pare”, pita Bernardić u Saboru. Pare su bile u Beogradu a danas je novac u rukama nekih domaćih lihvara iz političko-gospodarske koprodukcije.

Na sve kritike da Dragana Jeckov u Saboru govori srpski, mogu samo primjetiti da se izvrsno uklapa u opću saborsku jezičnu kulturu, kao i ministrica Marija Pejčinović Burić koja, kada nastupa u Srbiji, govori “tačno” u “hiljadama”, u “junu”, za sve “oblasti”, i “sva akta” i “šta” sve ne.

Na HTV-u se ljudi pred kamerama pozdravljaju sa “Dobro veče”, a u najgledanijoj emisiji domaćin svoje goste pozdravlja sa “Dobro došli” na što mu ovi odgovaraju “Dobro vas našli”. Što se onda ne izljube tri puta? Ne znaš jesi li na hrvatskoj televiziji ili na tv kanalu Srpskih sestara Svete Petke Paraskeve.

Ako ćemo tako držati do svoje jezične kulture “ima da nas nema”.