Pučka pravobraniteljica Lora Vidović
Hrvatsku smjestila u fašistički kontekst

Pupovčev i SNV-ov Bilten br. 13. bez ijednoga objektivnoga pokazatelja uočio “fašizaciju” Hrvatske u dokumentu koji se bavi pitanjem budućnosti “Srba u Hrvatskoj” do godine 2027. Da ne zaostane za suvremenim jugotekovinama revolucije i da dokaže pravovjernost antifašizmu beogradskoga tipa, Lora je Vidović braneći hrvatski puk alatima općenarodne obrane i društvene samozaštite, uspjela u nemogućemu. Hrvatsku je smjestila u fašistički kontekst. Što je duže država u tom kontekstu, to je jugobolju, gubitak tvrđave samoupravnoga socijalizma, radničkoga samoupravljanja i bratstva i jedinstva, lakše preboljeti. I sanjati novu istu tvrđavu. A ona je nemoguća ako je Hrvatska hrvatskom. Zato je potrebno neprestano dokazivati da je fašistička.

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović pokazala se revnom sljedbenicom i poznavateljicom “opštenarodne odbrane i društvene samozaštite”. Opsegom od 18,7 novinskih kartica teksta obranila je puk od nemani nezavisne i neprijatelja naroda republikanske Hrvatske. Pročitao sam ih i odmah osjetio kako sam zaštićen doktrinom ONO i DSZ. Kako i ne bih bio kad je dva dana sa seminarskim radom i parolama Političkih nauka preplavila sve medije glavne struje.

Slučajno sam 21. studenoga slušao i njezin “intervju” na jugoslavenskoj N1 dalekovidnici. Skoro sam zanijemio. Kardelj, Ranković i Kadijević proletješe mi kroz misli, dok sam razrogačenih očiju slušao elaboraciju seminarskoga rada zreloga za prijem autora u Srpsku akademiju nauka i pravobraniteljstva. A onda još i N. list s naslovnicom: “Veličanje NDH narušava Ustav, na vlasti najveća odgovornost“. Doista, unutarnja okupacija nema namjeru stati. Očekujem odlazak drugova “u šumu” u očekivanju dolaska “nepobedive” armije s istoka, da nas oslobodi fašizma.

Zapadnobalkanski poredak stvari u jugosferi

Tema seminarskoga rada je stara, ponešto reciklirana klasika iz teorije i prakse samoupravnoga socijalizma: “Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji“. Ne navlačim čitatelje sa slabijim živcima i hercom na to da pročitaju tih skoro dvadeset kartica. Dovoljan je naslov. Ima, znamo, dosta onih koji su ne samo diplomirali, već i magistrirali, a onda i doktorirali na toj temi. Siguran sam da će kod profesora i doktora za ONO i DSZ seminarski rad dobiti najvišu ocjenu i opravdati povjerenje koje je autorici ukazao Hrvatski sabor godine 2013. S obzirom da je perspektivna možemo očekivati da će seminaristica još nekoliko godina štititi puk blateći mu državu, budući da joj mandat traje osam lijepih godinica hladovine. No, jedno je sigurno, više nemam namjeru čitati njezine buduće seminarske radove. Ovaj mi je sasvim dosta za ocjenu lika i djela. Učvrstiše me u spoznaji kako fašizacija Hrvatske ne smije stati, budući da godi zapadnobalkanskom poretku stvari u jugosferi.

Stara je taktika jugokomunista i velikosrba bila i ostala ova: Najprije ocrni i paraliziraj Hrvate, a onda sprovedi u Hrvatskoj ono što si naumio. Ako treba, primjerice, izmisli neprijatelja. Evo, ono i dsz izmislio je neprijatelja, koji mu služi kako bi sproveo osnovni cilj – optuživanje Hrvatske. Ne ću ići u dalju povijest. Ostanimo na ovoj 2018. godini u kojoj obilježavamo stotu obljetnicu nikad u nas verificiranoga i demokratski potvrđenoga “prisajedinjenja” punoga tolerancije, govora ljubavi i sveopće sreće.

Ove je, naime, godine Pupovčev i SNV-ov Bilten br. 13. bez ijednoga objektivnoga pokazatelja uočio “fašizaciju” Hrvatske u dokumentu koji se bavi pitanjem budućnosti “Srba u Hrvatskoj” do godine 2027. Da ne zaostane za suvremenim jugotekovinama revolucije i da dokaže pravovjernost antifašizmu beogradskoga tipa, Lora je Vidović braneći hrvatski puk alatima općenarodne obrane i društvene samozaštite, uspjela u nemogućemu. Hrvatsku je smjestila u fašistički kontekst. Što je duže država u tom kontekstu, to je jugobolju, gubitak tvrđave samoupravnoga socijalizma, radničkoga samoupravljanja i bratstva i jedinstva, lakše preboljeti. I sanjati novu istu tvrđavu. A ona je nemoguća ako je Hrvatska hrvatskom. Zato je potrebno neprestano dokazivati da je fašistička.

Pučka pravobraniteljica u funkciji službene politike Republike Srbije

Ustanova Pučkoga pravobranitelja ne bi u nas smjela biti u funkciji službene politike Republike Srbije. Njoj je svaka hrvatska država neprihvatljiva, budući da obaseže neke “srpske oblasti” velike Srbije, uistinu – sve osim Istre i Zagorja. Zato je i Republika Hrvatska, ovisno o okolnostima u većoj ili manjoj mjeri fašistička. Nije posao pučke pravobraniteljice proizvodnja fašizacije i obrana puka od nepostojeće NDH.

Međutim, osnovni posao pučkoga pravobranitelja nije izmišljanje fašizma i provođenje jugoslavenske doktrine ONO i DSZ, već nešto sasvim drugo. Već zbog toga Hrvatski sabor morao bi aktualnu pravobraniteljicu po hitnom i zakonitom postupku jednostavno smijeniti. U Hrvatskoj, naime, ima sasvim dovoljno, pa i previše ustanova i pojedinaca koji su apsolvirali ONO i DSZ s pripadajućom proizvodnjom “fašizacije”. Ako ju Hrvatski sabor ne smijeni, to će značiti da i on smatra kako je na djelu “fašizacija Hrvatske”, o čemu tako lijepo guslaju Vučić, Dačić i Vulin sa svojim “saradnicima” u Hrvatskoj.

Ustanova Pučkoga pravobranitelja ne bi u nas smjela biti u funkciji službene politike Republike Srbije. Njoj je svaka hrvatska država neprihvatljiva, budući da obaseže neke “srpske oblasti” velike Srbije, uistinu – sve osim Istre i Zagorja. Zato je i Republika Hrvatska, ovisno o okolnostima u većoj ili manjoj mjeri fašistička. Nije posao pučke pravobraniteljice proizvodnja fašizacije i obrana puka od nepostojeće NDH.

Nadam se da ne treba dokazivati kako pučku pravobraniteljicu u Hrvatskoj nije postavio Vučić ili N1. Vjerujem, kad bi Hrvati, svi do jednoga otišli na Mars (a ovdje ostavili samo Loru – pučku ili palanačku – Vidović) i tamo utemeljili svoju državu (Cromars, recimo), kako bi i ona bila etiketirana fašističkom. Preventivno. Za svaki slučaj da se Hrvati ne vrate natrag u veliku Srbiju ili blaže rečeno Jugoslaviju, koju ovdje, na Zemlji, nikako da izbace iz Hrvatske kao da im je milo stanje sadanje meke okupacije poraženih snaga u Domovinskom ratu.

Svi koji su protiv beogradske umotvorine jesu – ustaše.

Rad zapravo, zdrave mi pameti, poziva na mržnju Hrvatske. Izostanak reakcije otvara prostor poraženim snagama u Domovinskom ratu i učvršćuje ih u zabludi da su s pravom ustali protiv ustavnopravnoga položaja hrvatske države.

Promatrajući iz povijesne perspektive seminarski rad je odličan prilog proslavi stote obljetnice jugoslavenskoga “prisajedinjenja” (1918.) Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine. Uklopio se prigodničarski s ostalim obilježavanjima. Samo u tom kontekstu rad drži vodu. No, kako većina Hrvata ne želi biti ponovo “prisajedinjena”, onda i njih i državu treba i dalje pljačkati, etiketirati, onemogućavati joj razvitak i time omogućavati odlazak Hrvata s “vekovnih ognjišta” velike Srbije koju neki neinformirani ili ideološki ispeglani još zovu Jugoslavijom. Polazište je blesavo: Svi koji su protiv beogradske umotvorine jesu – ustaše. Ako nisu, postat će.

To je sva doktrina “opštenarodne odbrane i društvene samozaštite” koja se izvrsno čita u spomenutom seminarskom radu pučke pravobraniteljice općenarodne obrane i društvene samozaštite.

Rješenje?
Ostavka ili cipela.

Svaka druga opcija je pristajanje na teze govora ljubavi i bolesne tolerancije, kao ustavne kategorije, iznesenih u partijski više negoli korektnom radu – “Relativizacija zločina NDH narušava temeljne vrijednosti Ustava, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji“. Rad zapravo, zdrave mi pameti, poziva na mržnju Hrvatske. Izostanak reakcije otvara prostor poraženim snagama u Domovinskom ratu i učvršćuje ih u zabludi da su s pravom ustali protiv ustavnopravnoga položaja hrvatske države.

Institut pučkoga pravobranitelja premjestiti u Kumrovec

Izostane li ostavka ili cipela, treba iznova otvoriti Partijsku školu i institut pučkoga pravobranitelja premjestiti u Kumrovec. Zajedno sa bivšim Hrvatskim državnim saborom. U kumrovečku arhivu spada i ovaj drugarski seminarski rad. I nigdje drugdje.

Radovi, rani i kasni, koji otvaraju prostor mržnji na pučane, Hrvate i Hrvatsku, trebali bi biti predmet obrade ustanove pučkoga pravobranitelja i drugih državnih ustanova. Samo u Hrvatskoj moguće je takve radove očekivati od pučke pravobraniteljice. Kamoli sreće da je jedina! Kako će se sad hrvatski puk obraniti od pučke pravobraniteljice nikome nije jasno. Pa sad neka netko kaže da Pupovac nije u pravu kad optužuje Hrvatsku za “fašizaciju” od koje je silno ugrožen!

Izostane li ostavka ili cipela, treba iznova otvoriti Partijsku školu i institut pučkoga pravobranitelja premjestiti u Kumrovec. Zajedno sa bivšim Hrvatskim državnim saborom. U kumrovečku arhivu spada i ovaj drugarski seminarski rad. I nigdje drugdje. A što se pak tiče šupljikavih teza iznesenih u seminarskom radu, mogu jedino reći da ih “s prijezirom odbacujem” u koš za smeće. Da ih nije potpisala ustanova Pučkoga pravobranitelja na memorandumu s hrvatskim grbom, dao bih svih 18,7 kartica peseku Hosu da se s njima zabavlja.