Tvrtke bez uposlenih su prošle godine ostvarile prihod od 23,3 milijarde kuna. U svakoj demokratski uređenoj državi to bi bio podatak od osobitog značaja za sredstva priopćavanja, ali budući da u podržavanju tog apsurdistana važnu ulogu igraju mediji, taj podatak je prošao gotovo nezamjećeno.
U svojevrsnom apsurdistanu kakvog predstavlja Hrvatska najnovija je informacija koju je objavila famozna FINA, i sama dio tog apsurda, da je u prošloj godini čak 40.098 ili skoro 30 posto od ukupnog broja poslovnih subjekata poslovalo bez ijednog uposlenog. U informaciji koju je vjerojatno emitirala HINA ne spominje se najvažniji podatak da su te tvrtke bez uposlenih prošle godine ostvarile prihod od 23,3 milijarde kuna. U svakoj demokratski uređenoj državi to bi bio podatak od osobitog značaja za sredstva priopćavanja, ali budući da u podržavanju tog apsurdistana važnu ulogu igraju mediji taj podatak prošao je u njima gotovo nezamjećeno. Jugonostalgičarski i zapadnobalkanski “YUtarnji list” objavio je na dnu unutarnje stranice kratku informaciju, a prosrpski “Večernji list” čak ni to, a na tzv. javnoj televiziji HTV-u (urednica Katarina Periša Čakarun) to se ni slučajno nije moglo naći analitički ni u Temi dana ni u Otvorenom.
Radi se u stvari o jednoj i te kako važnoj društvenoj temi koja predstavlja gospodarski, fiskalni, demografski, pravosudni, pa u okviru svega toga i politički problem. Tu problematiku jednostavno nitko u državi ne prati, iako se radi o svojevrsnoj pljački gigantskih razmjera u odnosu na razvikane korupcijske afere kao što su Janaf, Agrokor, Borg i slične. Dovoljno je ukazati na podatak, također zasnovan na izvješćima FINE, da su od 2003. do 2019. godine tvrtke bez zaposlenih ostvarile ukupan prihod od vrtoglavih 230 milijardi kuna, što je iznos u visini od gotovo dva Državna proračuna. Pored brojnih načina o pranju novca u Hrvatskoj, tvrtke bez zaposlenih predstavljaju pravi eldorado za lov u mutnom a prije svega u (ne)plaćanju poreza. Kad se to ima u vidu onda postaje vjerodostojniji podatak što ga je svojedobno objavila američka institucija “Global Financial Integrity” sa sjedištem u Washingtonu koja na svjetskoj razini prati pranje novca. Po njezinim podatcima iz Hrvatske je od 2004. do 2013. godine izvučeno po raznim osnovama 34,6 milijardi dolara. Kad je bio zastupnik Mosta u Hrvatskome saboru sadašnji gradonačelnik Primoštena Stipe Petrina iznio je u sabornici taj podatak, ali to nije potaklo nikakvu inicijativu vladajućih struktura da se u tom pogledu nešto poduzme.
Pravna podloga takvom stanju je odluka Ustavnoga suda još iz 1999. godine koji je u Zakonu o radu ukinuo odredbe o obveznom zapošljavanju, jer je to prema toj odluci u suprotnmosti s člankom 49. Ustava, odnosno onemogućavale i ograničavale su poduzetnika da sukladno njegovim ekonomskim i poslovnim interesima donosi odluke u korist trgovačkog društva. Sada obveza poduzetnika da upošljava u svojoj tvrtki postoji jedino ako u sklopu neke djelatnosti postoji posebni zakon ili podzakonski propis kojim se uređuje obvezatno zapošljavanje djelatnika kao uvjet obavljanja konkretne djelatnosti, kao što je na primjer propisano Zakonom o bankama. Postavlja se pitanje koliko tvrtke bez zasposlenih zbog nakaradnog zakonodavstva koje im omogućuje takvo poslovanje izbjegavaju porezne i druge obveze prema državi. One su u financijskoj i poslovnoj povoljnijoj situaciji nego tvrtke sa zaposlenima za koje se po raznim osnovama servisira Državni proračun. Kad bi međutim zbog izbjegavanja zapošljavanja te tvrtke bile opterećene većim poraznim davanjima u državnom proračunu našlo bi se po gruboj računici nekoliko milijardi kuna. Sramotno je da je takvim trgovačkim društvima država odnosno Ministarstvo financija smanjilo porez na dobit s 20 na 12 posto, dok istodobno pristojni poslovni svijet plaća poreze i doprinose i do 40 posto.
Duga je lista političara i drugih javnih osoba koji su uključeni u poslovanje tvrtki bez ijednog zaposlenog bilo kao osnivači, direktori, prokuristi ili članovi nadzornog odbora. Uzmimo primjer sadašnjeg ministra gospodarstva Tomislava Čorića koji je bio prokurist tvrtke svoje supruge Dubravke Sinčić Čović “Adeco d.o.o.” bez ijednog zaposlenog. Oni s jedne strane imaju osigurane plaće, on kao ministar, a ona kao profesorica, a s druge strane sisaju velike novce preko društava bez ijednog zaposlenog na temelju poslova sklopljenim s javnim poduzećima. Takav je ugovor njihove tvrtke za organizaciju stručnog savjetovanja “Adeco d.o.o.” s javnim poduzećem “Autocesta Zagreb-Rijeka” za uslugu privremenog zapošljavanja radnika preko agencije. Dubravka Sinčić Čorić je uz to predsjednica udruge Hrvatsko društvo lobista (HDL) bez ijednog zaposlenog a s prihodom od nekoliko stotina tisuća kuna.
U takvom sigurnom i bez posebne muke biznisu s tvrtkama bez zaposlenih ubacio se i jedan bivši ministar iz Milanovićeve Vlade. Ante Kotromanović imao je tvrtku “Urbaniko d.o.o.” za trgovinu i usluge s prihodom u 2016. godini od 11,8 milijuna kuna uz kratkoročne obveze od 104 milijuna kuna, porezni dug od 3,5 milijuna kuna da bi konačno predstečajna nagodba zaključena na iznos od 75 milijuna kuna. Prije toga bio je predsjednik uprave tvrtke “Pauk d.o.o.” registrirane za bušenje i miniranje koja naravno nije imala ni jednog zaposlenog, s prihodom od 3,3 milijuna kuna u 2009. godini. Tvrtka je s dugoročnim obvezama od 9 milijuna i kratkoročnim obvezama od 3,8 milijuna kuna završila u stečaju. Duga je lista političara i drugih javnih osoba koji su uključeni u poslovanje tvrtki bez ijednog zaposlenog bilo kao osnivači, direktori, prokuristi ili članovi upravnog odbora. Iz Račanove koalicijske Vlade tvrtke bez uposlenih imali su potpredsjednik Vlade Ljubo Jurčić, ministar financija Mato Crkvenac, te Slavko Linić. Ljubo Jurčić imao je od 2009. do 2018. godine tvrtku “Progres axis d,o.o.” sada u likvidaciji s prihodom u 2016. godini od 148.000 kuna naravno bez zaposlenih. Mato Crkvenac s tvrtkom “Razvojni forum Zagreb d.o.o.”, imao je u 1999. godini prihod od 490.000 kuna uz broj zaposlenih nula, a Slavko Linić s tvrtkom “Saturo Primo d.o.o.” u 2017. godini prihod od 174.000 kuna bez zaposlenih. Tu je još jedan bivši ministar Mate Granić kao jedini osnivač tvrtke “Magra d.o.o.” koja je 2016. godine imala prihod od 386.000 kuna, zatim bivši savjetnik predsjednika Tuđmana Ivić Pašalić s četiri tvrtke u kojima je bio direktor ili član uprave. Tu je i Anka Mrak Taritaš koja je bila članica tvrtke “Vivi-ing d.o.o.” kojoj je prihod iznosio od 2011-17. godine 430.000 kuna. I bivši potpredsjednik Vlade Ivan Vrdoljak nalazi se u ovom društvu kao osnivač tvrtke “Divisma d.o.o.” s prihodom u 2011. godini od 280.000 kuna, te dugoročnim obvezama u 2015. godini od 2,3 milijuna kuna, a kratkoročnim obvezama od 3 milijuna kuna.
Bivši premijer na čelu SDP-ove koalicijske vlade a sadašnji predsjednik Republike Zoran Milanović nije umiješan izravno u ovu priču, ali je bio član Savjeta Hrvatskog centra za razminiranje s kojim je poslovao bivši ministar obrane Ante Kotromanović. Međutim u ovom slučaju bili su duboko umiješani pokojni njegov otac Stipe i brat Krešimir. Stipe Milanović bio je član Nadzornog odbora tvrtke “Gaj d.o.o.” registrirane kao Industrijski kombinat. Tvrtka je 2005. godine bez i jednog zaposlenog imala prihod od 20,6 milijuna kuna. Zoranov stariji brati Krešimir Milanović s tvrtkom “Modestus d.o.o.” imao je kratkoročne obveze 2012. godine u iznosu od 4,1 milijun kuna, a dugoročne od 23,6 milijuna kuna. Njegova druga tvrtka u kojoj je bio direktor “Magnitudo d.o.o.” imala 2014. godine prihod od 16,1 milijun kuna uz dugoročne obveze od 16,8 milijuna kuna a kratkoročne od 6,5 milijuna kuna.
Budući da je koncept zarade bez muke preko tvrtki bez zaposlenih već dugo u funkciji pljačkanja ove države i njezinih poreznih obveznika ne treba se čuditi da su se u igru uključili svi oni koji na ovaj ili onaj način spadaju u vladajuću kastu, odnosno kvazielitu. Tako na listi vlasnika tvrtki bez zaposlenih imamo javne osobe poput Damira Novotnyja, Hrvoja Hribara, Danila Šerbeđije, Zdravka Mužeka, Igora Mirkovića. Damir Novotny je česti gost emisija o gospodarskoj problematici u kojima on tobože kao stručnjak govori o rješenjima za izlazak iz društvene i gospodarske krize Tvrtka Damira Novotnyja “Gemini Comnsulting d.o.o.” bez ijednog zaposlenog imala je porezni dug u 2016. godin od 956.000 kuna. Kod Damira Novotnyja očito nije problem u tome što se uključio u ovu igru nego još više u tome što mu prije svega HRT omogućuje da svoju “pamet” prodaje gledateljstvu, a da nije u stanju pošteno upravljati svojim poduzetničkim pothvatima. Zdravko Mužek s “Ekonerg Holding d.o.o.” bez ijednog zaposlenog ostvarila je u 2017. godini prihod od 10,8 milijuna kuna. Tvrtka “DHFR d.o.o.” s predsjednikom Danilom Šerbeđijom u 2014. godini ostvarila je prihod od 2,3 milijuna kuna bez i jednog zaposlenog i bez lipe plaćenog poreza, dok je njegova druga tvrtka “Lijeni film d.o.o.” godinu dana kasnije prihodovala 314.000 kuna također bez zaposlenog i bez plaćanja poreza na dobit. Iz filmskog svijeta tu je i notorni Hrvoje Hribar sa svojom tvrtkom “Teritorija plus d.o.o.” koja je bez zaposlenih ostvarila prihod 300.000 kuna, a njegov “F.I.Z. d.o.o.” 2011. godine prihod od 1,3 milijuna kuna. Direktor “Motovun film festivala” Igor Mirković od 2007. do 2015 imao je prihod od 1,5 milijuna kuna bez ijednog zaposlenog.
Pored svih nedaćas kojima je suočena država Hrvatska ovo je samo djelomičan spisak onih koji sudjeluju u profitabilnom “biznisu” bez zaposlenih, dok istodobno blizu 300.000 nezaposlenih traži posao a educirana radna snaga odlazi u novo iseljeništvo. Navedena imena spadaju u krug onih koji su dosad vodili ovu državu i koji je žele i dalje voditi. Nije nikakvo čudo što pored ovakvih “poduzetnika” nema novaca za skupe lijekove bolesnoj djeci, što nema novca za dječje vrtiće, za socijalne službe i konačno za borbene zrakoplove. Vrijeme je da se prestane vjerovati obmanama što ih takvi prodaju javnosti i gledateljstvu s radija i televizije. Vrijeme je da se otvoreno pogleda u pravu stvarnost, kako je to učinio svojedobno na HTV-u sudac Mislav Kolakušić koji je prije nekoliko godina dao jednostavan recept za ovakve poslovne malverzacije koje su uzele velikog maha i dovele do apsurda da čak 40.000 tvrtki posluje bez ijednog zaposlenog. Može se djelovati u više trgovačkih društava, ali se ne može imati isto toliko računa, nego jedna osoba svu svoju poslovnu djelatnost mora provoditi samo preko jednog računa, a ne da preko više računa vodi tvrtke u likvidaciju, a samo preko jednog računa zadržava dobit za sebe.