Po financijskoj pozadini najmoćnije Ministarstvo eneregetike i zaštite okoliša pod vodstvom ministra Tomislava Ćorića leglo je nepotizma, klijentelizma, korupcije, mita i štete u Republici Hrvatskoj. To što je baš u HEP-u identificiran jedan oboljeli od korona virusa samo je indikacija da u njemu i u resornom ministarstvu već dugo hara korupcijski virus na što iz godine u godinu upozorava i Europska komisija u izvješću o Hrvatskoj.

Autor: Vjekoslav Krsnik

Hrvatska javnost ovih dana medijski bombardirana strahom od širenja korona virusa dobila je novu potvrdu opasnosti koju on predstavlja otkrićem da je drugi Hrvat zaražen tim virusom zaposlenik Hrvatske elektroprivrede. To je naravno izazvalo pojačane zdravstvene mjere u pogonu najveće državne javne tvrtke u kojemu je zaposlenik radio. Tako je na neki način u sadašnjoj psihozi izazvanoj možda pretjeranom kampanjom o opasnosti novog virusa skrenuta pozornost na Hrvatsku elektroprivredu kao najvažniju stratešku tvrtku u državnom vlasništvu. Sa stajališta šire društvene opasnosti korona virus u HEP-u je mačji kašalj u usporedbi s korupcijskim virusom koji godinama hara ne samo Hrvatskom elektroprivredom nego cijelim energetskim sektorom kojemu je na čelu ministar energetike i zaštite okoliša Tomislav Ćorić. Na njegov resor odnosi se upravo ovih dana objavljena ocjena Europske komisije da su u Hrvatskoj u borbi proitiv korupcije i organiziranog kriminala mehanizmi za nadzor i sankcioniranje slabi, posebice na lokalnoj razini.

O više slučajeva korupcije već smo pisali u nekoliko navrata, ali nakon izvješća Europske komisije uputno je podsjetiti na brojne korupcijske i kriminalne radnje aktualnog ministra energetike i zaštite okoliša. Tomislav Ćorić je bivši ministar rada i mirovinskog sustava koji je resor ministra energetike i zaštite okoliša, što nema nikakve veze s funkcijom koju je prije obavljao, dobio kao poseban pouzdanik premijera Andreja Plenkovića. On je u vladi istureni lobist utjecajnog plinskog lobija kojemu je na čelu Prvo plinarsko društvo kao ekskluzivni uvoznik ruskog plina. Tu utjecajnu skupinu sačinjavaju Tomislav Ćorić, unuk Vukašina, zatim najveći prodavač uvozne energije Hrvatskoj Vuk Hamović, sin nekadašnjeg jugoslavenskog generala, pa direktor PPD-a Pavao Vojnovac te Vojin Lazarević. Taj utjecaj što ga ima energetski lobi pokazao se nedavno i u odlukama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje je odbilo prijavu protiv premijera Andreja Plenkovića da je na čelo uprave HEP-a imenovao svojeg zavičajnog zemljaka Franu Barbarića nakon formalnog natječaja i protivno uvjetima natječaja. Spomenuto povjerenstvo je  odluku o Tomislavu Ćoriću koji je utjecao na odluku da se za člana Uprave HEP-a postavi njegov vjenčani kum Petar Sprčić odgodilo za novi postupak.

Tomislav Ćorić bio je i prokurist trgovačkog društva Adeco d.o.o. bez ijednog zaposlenog kojemu je vlasnica njegova supruga, a to je društvo imalo lijepe prihode iz državne tvrtke “Hrvatskih autocesta”. On je duboko umiješan u protuzakonito zapošljavanje njegove ljubimice Šibenčanke Nelle Slavice koja je bez stručnih kvalifikacija, ali s dvije stranačke iskaznice, HDZ-a i HNS-a, postavljena za ravnateljicu Nacionalnog parka Krka, možda zato što je i ona bila u trgovačkom društvu bez i jednog zaposlenog ali s prihodom od 1,9 milijuna kuna. Pri tome je Tomislav Ćorić ignorirao sve dosadašnje odluke sudskih i inspektorskih tijela koja su ukazala da se radi o protuzakonitom zapošljavanju, jer je na natječaju za ravnateljicu Nacionalnog parka Krka Ljiljana Zmijanović imala znatno više stručne reference, a uz to je i braniteljica s borbenim stažom. Bahatost ministra Ćorića proizlazi iz neznanja, a u krajnjoj liniji za njegovo ponašanje odgovoran je i sam premijer Andrej Plenković.

Cijela priča o Tomislavu Ćoriću  tu ne završava, jer njegova politička moć počiva na njegovom resoru koji uključuje tri najvažnije državne trgovačke tvrtke u energetskom sektoru. To su HEP, HOPS i Janaf. HEP je u 2015. godini imao prije oporezivanja, kamata i amortizacije dobit od 1,62 milijarde kuna, da bi ona prošle godine spala na 353 milijuna kuna. Unatoč tako drastičnom padu dobiti HEP još uvijek ima dovoljno novca da kupuje reklamama i sponzorstvom lojalnost i šutnju vodećih medija koji, osim nekih niskonakladnih, uporno šute o korupciji i kriminalu u najvećoj strateškoj državnoj tvrtki. Druga tvrtka u njegovom resoru Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) u koju je Tomislav Ćorić instalirao za predsjednika uprave svog čovjeka Tomislava Plavšića imala je prošle godine dobit prije oporezivanja, kamata i amortizacije (EBITDA) u visini od 566 milijuna kuna. S takvom financijskom moći Tomislav Ćorić  može raditi  što ga je volja, pa tako i protuzakonito podržavati svoju ljubimicu Nellu Slavicu na mjestu ravnateljice Nacionalnog parka Krka. Tu priča međutim ne završava, jer je pod njegovim resorom i Jadranski naftovod (JANAF) gdje je instaliran HNS-ovac Dragan Kovačević sa “kasicom prasicom” u visini od 480 milijuna kuna i sa maržom od vrtoglavih 60 posto. Gdje to ima da trgovačko društvo u pretežitom vlasništvu države ima tako enormno visoku maržu. Ali tu je premijer Andrej Plenković uhljebio svojeg prijatelja Vladislava Veselicu kao člana Uprave. Kad se tome doda da JANAF pod vodstvom Dragana Kovačevića ne podliježe propisima o javnoj nabavi, onda se otvaraju vrata za sve moguće makinacije, vodeći pri tome računa o još jednom frapantnom podatku. Dragan Kovačević je uz predsjednika Uprave JANAF-a bio ili je još uvijek član upravnih odbora i drugih rukovodnih tijela u čak 40 (?!) trgovačkih društava, nekih pod kontrolom HDZ-a a nekih pod kontrolom HNS-a i SDP-a..

Kad se sve to skupa uzme u obzir onda se jedino može zaključiti da je najmoćnije po financijskoj pozadini Ministarstvo eneregetike i zaštite okoliša pod vodstvom ministra Tomislava Ćorića leglo nepotizma, klijentelizma, korupcije, mita i štete u Republici Hrvatskoj. To što je baš u HEP-u identificiran jedan oboljeli od korona virusa samo je indikacija da u njemu i u resornom ministarstvu već dugo hara korupcijski virus na što iz godine u godinu upozorava i Europska komisija u izvješću o Hrvatskoj.

Komentari