Nakon revolucionarnog klanja javlja se problem kamo sada sa svim tim svinjskim glavama. Da li ih nabiti na glave onih na sceni ili onima u “oduševljenom gledalištu”? Pada mi na pamet satirična ideja: zašto ih ne pokloniti Frljiću, Vili Matuli, Vedrani Rudan, Aci Stankoviću (koji se tako žustro bori protiv govora mržnje), Igoru Mandiću, Fredu Matiću, Bojanu Glavaševiću, Sanji Sarmavki, Vesni Teršelič, Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Branimiru Pofuku, Anti Nobilu, Čedi Prodanoviću…

Bira se nova uprava Agrokora. Hedhunting. Za uspješnog glavnog i izvršnog direktora hedhunting, tvrtka Egon Zehneder traži na ruke 300.000 eura. Za pronalazak Supervisory boarda iliti Nadzornog odbora od 5 članova treba platiti skoro 6 milijuna kuna. Eto ti ga na! Na sreću i veselje konzumovih blagajnica i prodavačica koje svaki mjesec bez i malo grižnje savjesti metnu u džep čak do 3.000 kunića. Za pronalazak novih glavešina ni 300.000 eura nije neka lova. Kak’ se zeme i kak’ za koga. Za HRT je to bila lova do krova. Naime, Marin Čilić je zamutio vodu i ušao u finale Australian Opena. Međutim, “Katedrala duha” nije imala 300.000 eurića za prijenos finala. I tako će ga Federer nabiti, mislili su odgovorni drugovi na Prisavlju. Skeptici, ognjištari, klerofašisti, rigidni desničari i manje-više svi od kojih je Frlja očistio Lijepu našu i “upucao” ih u Jazavcu i tako tvrde da HRT ne prenosi ništa osim Pusiće, Maje Sever, Teršeličke, Stankovića, Pupovca itd. Ovu subverzivnu kolumnu započeo sam pisati u subotu pa kako je do nedjelje “providnost” ipak stvorila eure preselili smo se u nedjeljno jutro slikom u Melbourne! Bravo druže odgovorni na HRT-u!

Slažem se da je narodu potrebna kultura, Frljić, i njegova “satira” u kojoj “Šest likova traži autora”. Na kraju te provokativne farsične predstave razdragana je publika u “umjetničkom deliriju” oduševljeno pljeskala naturalističkoj izvedbi od koje svrbe dlanovi. “To je vrlo dobra predstava koja sadrži puno humora i mogu je svima preporučiti“, poručuje advokat Čedo Prodanović. Nisam gledao uprizorenje masovnog ubojstva u ponovno uskrslom Kerempuhu. Nisam ni slutio da se Jazavac ponovno pretvorio u Kerempuh, ali čovjek ne mora biti kokoš da bi znao koje je jaje mućak. Čak ni s mojoj skromnom pravničkom imaginacijom nije mi teško zamisliti kako će vjerojatno izgledati nova “sezona” u Kerempuhu. Ministrica Obuljen skucala je nešto kuna i Jakov Sedlar postavlja subverzivni i ujedno progresivni komad “Što je Pirandello bez brkova“. Nakon revolucionarnog klanja javlja se problem kamo sada sa svim tim svinjskim glavama. Da li ih nabiti na glave onih na sceni ili onima u “oduševljenom gledalištu”? Pada mi na pamet satirična ideja: zašto ih ne pokloniti Frljiću, Vili Matuli, Vedrani Rudan, Aci Stankoviću (koji se tako žustro bori protiv govora mržnje), Igoru Mandiću, Fredu Matiću, Bojanu Glavaševiću, Sanji Sarmavki, Vesni Teršelič, Anti Tomiću, Jurici Pavičiću, Branimiru Pofuku, Anti Nobilu, Čedi Prodanoviću… i onda neka se “Što je Pirandello bez brkova” oduševljena publika još više zabavi i umre od smijeha. Naravno, moglo bi se proširiti i šmrkanje kokaina s lopate, možda pokazati izvlačenje jugoslavenske zastave iz vagine neke čelnice nevladine udruge! Kad se napokon zastor spustio nakon Frljine predstave, razdragani gledatelji svi “ustaše” i navališe na janjetinu s lukom koju je Duško Ljuština pripremio u auli teatra. Svinjetina je podijeljena kao suvenir ansamblu i elitnijim gledateljima iz prvih redova. Sad vam više nije potrebna neka posebna mašta da zamislite Lijepu našu i “lepu njihovu” nakon ove klerofašističke provokacije. Bio bi to skandal za novu izložbu u predvorju Generalne skupštine UN-a. Zamislite samo reakciju nevladinih udruga, Društva novinara, javila bi se i Vesna Alaburić koja je apsolutni autoritet za prepoznavanje svih vrsta govora mržnje. Kod Frljinog Pirandella je bila malo dekoncentrirana. Za razliku od Čede Prodanovića ja se u toj predstavi ne bi ni blago nasmiješio. I ne bih skakao od sreće kao Mujo iz dobrog starog vica.

Priča, naime, Mujo Hasi kako je sjeo u avion za Frankfurt, kad za pol sata leta pojaviše se neki crni, brkati i počeše vikati:
Ovo je otmica, da se nitko nije pomakao…
A mene boli ona stvar“, priča Mujo, “i onako avion nije moj“.
E kad su otmičari krenuli silovati jednu ženu, Mujo drekne:
Pustite je, mamu vam…
I oni je puste a Muji kažu:
Ti skači van ili ćemo te svi guziti!
Haso se sav uživio u priču pa upita:
I jesi li skak’o..?
Jesam malo, ali samo u početku!

Frljić je očito čitao “dekadentnog” Oscara Wildea koji je napisao: “Ni jedan pravi umjetnik ne treba ništa dokazivati jer, danas se čak i istina može dokazati“.

No, pustimo ljevičare i njihove loše metafore kako je to napisao Milan Ivkošić. Niti će Sedlar ikada dobiti lovu od Nine Obuljen niti će ognjištari, obiteljaši, šatoraši i slični likovi ikada prodrijeti u Jazavac koji se ovako spektakularno vratio u Kerempuh. Gore u oblacima smiješe se i Petar Kočić i Fric Krleža. Na kraju moram i ja kao “kritičar-amater” uputiti našem Oliju Frljiću jednu iskrenu “drugarsku” kritiku. Sve te epske scene dostojne antičke drame i glumačke razigranosti ostale su pomalo zakinute za majku svih metafora u Lijevoj našoj. Naime, nedostaje antologijska scena gdje “sudija” Ustavnog suda Hrvatske, s nabijenom svinjskom glavom, siluje mladu muslimanku koja ga u jednom ultra dramatičnom trenutku moli da ju ubije jer to ne može više izdržati. Vili Matula je idealan za tu dramatičnu scenu koja bi definitivno za sva vremena demaskirala i Ustavni sud i “silovatelja” Vicu Vukojevića, sve Hercegovce, sve ustašoide i sve one koji su agitirali za promjenu imena Trga maršala Tita. I kad se trebala ukazati sutkinja Rosemarie Aquilina – da odrapi Vicu sa 175 godina zatvora – kao što je to prava Rosemarie ovih dana odrapila Larryja Nassara, liječnika USA Gimnastičke reprezentacije, nenadano se desio nesretni obrat. Državna Odvjetništva Hrvatske, BiH i Švedske došli su, nakon dugogodišnje istrage, do saznanja da “mlada muslimanka” nikada nije ni rođena, pa shodno tome nije ni mogla biti silovana. Barem ne tako brutalno… Nakon tog šoka, tolikih ljevičarskih laži, toliko izmišljotina na kojima bi im i Kominterna zavidjela, zavladala je u našem medijskom prostoru totalna tišina. Niti su svinje roktale, ni zmije siktale, niti su se ljevičarski lažovi ispričali Vici Vukojeviću. Šteta što ta “metafora” nije pala na glavu Olivera Frljića i ostalih “progresivnih umjetnika”. S tom dramatičnom i super realističnom scenom Frljić i delije bili bi apsolutni favoriti za Večernjakovu ružu. Bila bi to zaista “Posljednja ruža Hrvatske”. Bio bi to još jedan u nizu Frljićevih uspjeha.

Friedrich Nietzsche je napisao: “Uspjeh je uvijek bio veliki lažac…”

Trump nezaustavljivo klizi prema očekivanom dnu. Marina Šerić i Šesta lička iz Jutarnjeg i Večernjeg su u laganoj komi. MMF kaže: “Trumpova porezna reforma je pokrenula svjetsku ekonomiju“. Koma!!! Umjesto da je smijenjen i da u Bijeloj kući sjedi crna Winfrey Oprah, on se šminka po Davosu uz ulizivačke osmjehe EU birokrata svjesnih da bez dolaska Trumpa njih nitko ne bi ni prepoznao. Protrnuo je od sreće i Željko Trkanjec iz Jutarnjeg. U subotu je bio na pomolu pravi armagedon. Trump slavi prvu godišnjicu s blokiranom vladom. Vauuu.. Kad ono u ponedjeljak demokrati “oduševljeno” pristaju na deblokadu. Zločesti Donland maršira dalje. Amerika je sita i njega i ekonomskih pokazatelja, gotovo pune zaposlenosti, porezne reforme zahvaljujući kojoj će npr. tehnološki div Apple platiti državi 38 milijardi dolara poreza na 250 milijardi dolara novčanih rezervi koje je Apple do sada držao u Europi. A sada se ta lova, nakon smanjenja stope korporativnih poreza, vraća preko bare, u SAD. A razni slavni i manje slavni LGBT pripadnici uporno i dalje sanjaju o smjeni predsjednika koji je u prvoj godini svog mandata ekonomski uspješniji nego njegov prethodnik u svoja dva mandata. I što sad preostaje našim “intelektualnim proleterima”? Nemaju što drugo već lamentirati: “Trump uporno ruši multilateralni sustav. Zanima ga samo bilateralni odnos“. Što u ostalom želi i RH sa Slovenijom u arbitražnom ratu. Ipak su u tom moru uspjeha našli i jednu dlaku u juhi: “Sjena je ipak pala i na tako dobre vijesti jer su iz Azije odmah uslijedile kritike američkih tarifa na uvoz perilica“. Uvoz ptica pjevica za sada teče bez ozbiljnijih kritika..

Trumpovi obožavatelji pričaju okolo da je on, došavši na carinu u Davosu, izjavio kako “nema ništa za prijaviti – osim svoje genijalnosti“. Bojim se da je ovo previše istinito da bi bilo smiješno.

Već sam trošio svoju crnu tintu na Snježanu Banović. Bilo je nekih kontroverzi oko njenog izbora za profesoricu na Glumačkoj akademiji, ali to je brzo utihnulo. Sneška je ortodoksna ljevičarka. Bila je čvrsto uvjerena da će ploča sa imenom Tita ostati na najljepšem zagrebačkom trgu još bar 700 godina. Toliko je i ona mislila živjeti. Nakon ploče mijenja i druga uvjerenja. Raskinula je sa SDP-om. Među četiri potpredsjednika stranke nema ni jedne žene, a ona živa i zdrava u Zagrebu.

Petra Žonja, puna je izbalansiranog razumijevanja, kaže za “političare iz Sabora” da kad razgovaraju o njoj “ne spominju mi ni ime, ja sam za njih ‘ona'”. Dobro, netko će se možda zapitati zašto se poteže osobna “drama” naše Sneške koja je i dan danas opčinjena Titom, ali ne i njegovim zločinima. Zato jer je Banovićka paradigma kulturne politike koju vodi tobože desničarski HDZ. Što mislite kako su katedre povijesti na filozofskim faksovima diljem Hrvatske okupirali Jakovine, Markovine, Perice, Goldstajni, Flege, akademik Silobrčić, Rudan, Mate Kapović? Hrvatska je od 1991.g. čvrsto desno. Ljevica je u dva navrata, s Račanom i Milanovićem, došla na vlast. U ta dva mandata doslovno su zatrpali fakultetske katedre svojim jugonostalgičarskim kadrovima. Jedan od njih je i Snježana Banović. Jedna od crvenih spavačica koju tu i tamo reanimira draga i brižna Žonja. Sneška nam je na stranicama Večernjaka otkrila fatalni trenutak naše kulture: “Najveća pogreška koju su napravili je kada je Zoran Milanović 2012.g. prepustio kulturu HNS-u. To je bilo fatalno. U tom mandatu je napravljeno toliko štete da je pripravljen teren za Zlatka Hasanbegovića…” Ta šteta je obična mrvica prema šteti koju svojom glorifikacijom zločinca Tita Glumačkoj akademiji nanosi tobožnji “borac protiv antiintelektualnog diskursa” – naša Sneška. Šteta što je Sneška pokidala sve konce s “perspektivnim” SDP-om.

George Bernard Show je rekao: “Ako se svi konci pokidaju, čovjek se više neće moći ni objesiti”.

Često sam postavljao isto dosadno hipotetičko pitanje: što bi bilo sa Lijepom našom da smo 5. kolovoza 1995.g. izgubili rat? Mislite li da bi nam Mladić, Martić i Milošević dali nepreglednu kolonu traktora da se negdje izgubimo? Dio teritorija bi bio priključen Srbiji, a opet bi se kopale Jazovke, Hude jame i slična groblja. Ja bih svoju kolumnu klesao u kamenu Golog otoka, ako i to! Bilo bi gore od najgorih snova. Dokazuje to Frljićevo kolinje. Sjetite se Hrvatskog proljeća 1971.g. Nakon Karađorđeva, pod udar čeličnog partijskog malja došlo je skoro 80.000 ljudi. Zatvori, suđenja, premlaćivanja, robije Tuđmanu, Gotovcu, Budiši, Čičku, Paragi, Veselici, Đodanu i da ne nabrajam dalje. Biskup Vlado Košić kaže: “Ljevičari bi nas ubijali i nakon 70. godina”. Mile Savić iz slobodarskog Siska šalje pomirljivu poruku: “To su sve domoljubi kojima je cilj da RH što više opljačkaju, a da krivnju prebace na Tita. Tito je umro davno, a mene zanima kad ćemo se riješiti samozvanih demokrata da i njih strpamo u jamu gdje im je i mjesto.” Bravo Mile!!! Povratniče!!! Za ovako pastoralnu, miroljubivu poruku sudija ti je dao samo tri mjeseca uvjetnog zatvora. Sjetite se vjeroučitelja i munjevitog pritvora. Mile je ogorčen. Povrijeđena su njegova ljudska prava i njegov slobodarski “diskurs”, kako bi to lijepo rekla naša Sneška. Tako se polako stvara jedna kasta u RH koja može vrijeđati i javno mrziti Hrvatsku i sve nas ostale iz čisto svjetonazorskih razloga. Nikoga od tih “branitelja” ljudskih sloboda ne zanima niti vrijeđa što se sve piše i objavljuje o biskupu Košiću, Hasanbegoviću, biskupu Bogoviću, Željki Markić i drugim “desničarima”. Branitelji su “šatoraši”, uhljebi, uspoređuje ih se sa SUBNOR-om. Hrvatska zastava izvlači se iz vagine… A što bi se tek događalo da su oni zaista bili “treća armija u Evropi”? Srećom, radilo se samo o povijesnoj laži. Lijepo je rekao Krleža: “Sačuvaj me Bože hrvatske kulture i srpskog junaštva!” SOA šalje diskretne poruke, preko kojih vladajući prelaze kao preko “turskog groblja” da je pojačana aktivnost četništva. Tipičan je četnički istup Mile Savića i njegova “egzemplarna”“ kazna. Izložba o Jasenovcu u UN-u. Zašto nema hrvatske izložbe o zločinima u Vukovaru, Dubrovniku, Sarajevu, Srebrenici, na Kosovu, u Hudoj jami, Jazovki…? Kažu na fejsu da nešto jako smrdi u državi Danskoj. Jel’ i vi osjećate smrad?

Harry Truman je rekao: “Kad imate efikasnu vladu – imate diktaturu“.

Foto: video capture “Cold Steel PROOF pig and animal heads”


Kamo sa svinjskim glavama?“, pita se Hodak. Frljićev “masterpiece” je nešto posudio od Pirandella ali je najvećim dijelom morao biti inspiriran infamnom video reklamom kalifornijske tvornice noževa, sjekira i lopata “Cold Steel”, u kojoj se na svinjskoj glavi isprobavaju svi ti alati, u duhu koji bi izvrsno pristao kao finale Frljićevom životnom djelu. Očito je da ne cvate tisuću cvjetova (Hasanbegovićevih), nego cvate satira, kojom se satire i zatire sve što počinje s velikim slovom H.
I spomenuti bi možebitno bolje kotirali na listi političke korektnosti na Orient Express relaciji Bruxelless-Istanbul (via Beograd) kao Odak i kao Asanbegović.  (d.dedić)

Prethodni članakFrljić je poluga, izraz i domet odnarođenoga režima
Sljedeći članakJudenfrei Srbija i izložba u Ujedinjenim narodima