Kad bi hrvatska vladajuća kasta, bili to HDZ ili SDP, a uz njih i sateliti posebice HNS, povela sustavnu borbu protiv korupcije u Državnom proračunu našlo bi se novca i za prosvjetare i za medicinsko osoblje i za nove bolnice i dječje vrtiće pa i za borbene zrakoplove. Međutim problem je u tome što je ta ista vladajuća kasta, dakle i HDZ i SDP sa svojim trabantima u kojima osobito iskače HNS, duboko umiješana u koruptivne radnje na svim razinama, pa se od sadašnje vladajuće oligarhije borba protiv korupcije jednostavno ne može očekivati.

Autor: Vjekoslav Krsnik

U najnovijem izvješću Europske komisije koji se odnosi na borbu protiv korupcije u okviru posebnog programa pod nazivom “Postupak kontrole i suradnje” (MVC) ocijenjeni su učinci Rumunjske i Bugarske na tom planu, pa je zaključeno da je Bugarska postigla određene rezultate u poštivanju načela pravne države, što uključuje i borbu protiv korupcije, pa će joj taj monitoring biti ukinut. Za Rumunjsku je nalaz bio negativan, pa će ona i dalje biti pod određenim monitorong Europske komisije. Ova informacija je važna i za Hrvatsku u kojoj, iako je bilo prijedloga, takav monitoring nije nametnut, jer je uoči ulaska u Europsku uniju Hrvatska koliko toliko pokrenula kampanju protiv korupcije, ali je ona poslije ulaska u EU potpuno splasnula. Najbolji dokaz za to su niz procesa koji su pokrenuti protiv brojnih političara, prije svega protiv bivšeg premijeta Ive Sanadera, koji ni do danas nisu pravno zaključeni.

Ovaj uvod bio je potreban da se skrene pozornost javnosti na jedan od najvećih problema s kojima se Hrvatska kao zemlja u tranziciji suočava, ali ne poduzima ništa ili vrlo malo, da se radikalno uhvati u koštac s korupcijom kao najtežim društvenim problemom. Prema nedavnom izvješću europskih Zelenih od Hrvatske su korumpiranije jedino Rumunjska, Grčka i Bugarska. Prema istom izvješću Hrvatska zbog korupcije gubi godišnje 13,5 posto BDP-a, odnosno čak 8,5 milijardi eura. Više puta je iznijet podatak američke institucije “Global Financial Integrity” koja prati kretanje prljavog novca u cijelome svijetu da je samo u razdoblju od 2004. do 2013. godine iz Hrvatske po raznim osnovama, a posebice temeljem korupcije, opljačkano 34,6 milijardi dolara. Kad bi hrvatska vladajuća kasta, bili to HDZ ili SDP, a uz njih i sateliti posebice HNS, povela sustavnu borbu protiv korupcije u Državnom proračunu našlo bi se novca i za prosvjetare i za medicinsko osoblje i za nove bolnice i dječje vrtiće pa i za borbene zrakoplove. Međutim problem je u tome što je ta ista vladajuća kasta, dakle i HDZ i SDP sa svojim trabantima u kojima osobito iskače HNS, duboko umiješana u koruptivne radnje na svim razinama, pa se od sadašnje vladajuće oligarhije borba protiv korupcije jednostavno ne može očekivati.

Odgovornost za posvemašnju korupciju u HEP-u snosi i te kako Vlada na čelu s premijerom Andrejom  Plenkovićem i resornim ministrom Tomislavom Ćorićem. Kad se premijer Plenković hvali pred domaćom i europskom javnošću o tobože uspjesima svoje vlade koja ulazi u posljednju godinu mandata on namjerno prelazi preko najvećeg problema s kojim je suočeno hrvatsko društvo, a to je upravo korupcija u čemu je Hrvatska na samom vrhu Europske unije.

U cijeloj priči nimalo slučajno uključena je i strateški najvažnija državna energetska tvrtka “Hrvatska elektroprivreda d.d.” S jedne strane nalazi se u fokusu interesa moćne poslovno-političke skupine koncentrirane oko glavnog snabdjevača Hrvatske ruskim plinom “Prvog plinarskog društva” koje je promijenilo ime u “Enegia naturalis”, dok je s druge strane tvrtka opterećena brojnim korupcijsko-kriminalnim aferama od vrha do dna. Što je i tekako važno, odgovornost za takvo stanje u HEP-u snose ne samo rukovodeća tijela tvrtke na čelu s Upravom koju vodi pouzdanik premijera Andreja Plenkovića Frane Barbarić, iako nije po svojim kvalifikacijama odgovarajuća stručna osoba za tako odgovornu dužnost. Odgovornost za posvemašnju korupciju u toj strateškoj tvrtki snosi i te kako Vlada na čelu s premijerom Andrejom  Plenkovićem i resornim ministrom Tomislavom Ćorićem. Kad se premijer Plenković hvali pred domaćom i europskom javnošću o tobože uspjesima svoje vlade koja ulazi u posljednju godinu mandata on namjerno prelazi preko najvećeg problema s kojim je suočeno hrvatsko društvo, a to je upravo korupcija u čemu je Hrvatska na samom vrhu Europske unije. Na određeni način i sam premijer, a da ne spominjemo resornog ministra Tomislava Ćorića, je umiješan u koruptivne radnje u HEP-u d.d. Prije svega i pored niza pritužbi zbog korupcije on nije poduzeo ništa čuvajući svog zavičajnog zemljaka predsjednika Uprave Franu Barbarića. Eklatantan primjer njegove odgovornosti je njegov osobni prijatelj Nikola Rukavina koji je čak bio kandidat za predsjednika Uprave, a kao član Uprave odgovoran je za havariju u elektrani Plat kod Dubrovnika u kojoj su nastradala tri djelatnika, pa je protiv njega pokrenut sudski postupak. U pozadini te havarije opet se nalazi korupcija u nabavi neodgovarajućeg materijala ugrađenog u postrojenja  elektrane. U ponestatku unutarnje kontrole uposlenici HEP-a javljaju se na razne državne adrese anonimnim pismima u kojima iznose niz detalja o korupciji u tvrtki, ali ne samo da se na ta pisma ništa ne poduzima, nego se nastavlja s postojećom praksom koja je HEP d.d. dovela na sam vrh korupcijske hobotnice u državi.

U svakom slučaju sve činjenice ukazuju da je najvažnija hrvatska javna energetska tvrtka suočena sa široko rasprostranjenom korupcijom od dna do vrha i da u njoj prešutno i indirektno sudjeluju članovi Vlade na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem i ministrom Tomislavom Ćorićem. O tome šira javnost uglavnom nema pojma jer je HEP d.d. kupio vodeće medije na čelu s Hrvatskom radiotelevizijom, pa o tim slučajevima korupcije uporno šute i o HEP-u lansiraju “lažne vijesti”. Zato portal bezcenzure.hr u interesu informiranja javnosti nastoji što je moguće više razotkriti taj organizirani umreženi politički kriminal kao dio sveobuhvatne korupcije koja je rak-rane hrvatskog društva. To je osobito važno razotkrivati u HEP-u kao najvažnijoj strateškoj tvrtki u vlasništvu države koja je izvana ugrožena pritiskom poslovno-političkog naftnog lobija, a iznutra je ugrožena koruptivnim slučajevima na tekućoj traci, predstavljajući na taj način određenu opasnost za nacionalnu sigurnost.

Komentari