Ni nakon 26 godina veličanstvena pobjeda nad velikosrpskim agresorom koji je okupirao gotovo trećinu hrvatskog međunarodno prizinatog teritorija najviši hrvatski političari izbjegavaju uopće spomenuti tko je pokrenuo fašističku agresiju na Republiku Hrvatsku i tko je odgovoran za više od 15.000 ubijenih u toj agresiju, za goleme materijalne štete i za etničko čišćenje što ga je provodila tzv. JNA uz suradnju lokalnih srpskih pobunjenika.
Ovogodišnja proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja još je jednom potvrdila da hrvatski politički vrh obilježavanje tog i te kako važnog i značajnog državnog blagdana koristi kao priliku nevjerojatne podložnosti agresivnoj politici Beograda u kojemu vlada otvorena četnička garnitura na čelu s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Ni nakon 26 godina veličanstvena pobjeda nad velikosrpskim agresorom koji je okupirao gotovo trećinu hrvatskog međunarodno prizinatog teritorija najviši hrvatski političari izbjegavaju uopće spomenuti tko je pokrenuo fašističku agresiju na Republiku Hrvatsku i tko je odgovoran za više od 15.000 ubijenih u toj agresiju, za goleme materijalne štete i za etničko čišćenje što ga je provodila tzv. JNA uz suradnju lokalnih srpskih pobunjenika. Tako je govor predsjednika hrvatske Vlade Andreja Plenkovića bio pun isprika prema hrvatskim Srbima, iako su oni kao pobunjenici većim dijelom sudjelovali u planiranoj agresiji protiv hrvatske države.
Andrej Plenković ni jednom rječju nije spomenuo tko je bio agresor na državu u kojoj je on sadašnji premijer, pa umjesto u duhu Dana pobjede ističe upravo tu činjenicu on kaže: “Svjesni smo da je naša pobjeda u Oluji bila traumatina za mnoge hrvatske Srbe koji je ponajprije povezuju s odllaskom dijela srpskog stanovništva iz njihovih domova i zavičaja na dotad okupiranim područjima. Dok je za većinu Hrvata to ponajprije bio prisilan zbjeg koji su organizirali i naredili kninski pobuinjenici, za mnoge Srbe to je dan-danas zbjeg pred hrvatskim snagama”. Tu premijer ide na ruku velikosrpskoj propagandi, jer činjenicu da hrvatske snage nisu protjerale pobunjene hrvatske Srbe nego su oni izbjegli po naređenju svojih vođa on relativizira jer govori o tome kako na to gleda “većina Hrvata” u koje očito ne spada sam on kao predsjednik Vlade koji bi trebao poštovati povjesne činjenice, a ne interpretaciju poražene velikosrpske strane. To se kad je u pitanju Andrej Plenković i njegova sustavna izdajnička politika uklapa u nastojanja, osobito službene srbijanske politike, da se velikosrpska agresija na Hrvatsku pretvori u građanski rat u kojemu nema odgovornih za ratne strahote što ih je u toj po učincima i postupcima praktički fašističkoj agresiji počinila srbijanska strana.
Tu je Andreju Plenkoviću glavni suradnik u Hrvatskoj vođa velikosrpske “pete kolone”, predsjednik tzv. Srpskog narodnog vijeća i saborski zastupnik Milorad Pupovac. U povodu obilježavanja obljetnice Oluje on je dao više izjava u kojima ustrajava na svojoj velikosrpskoj političkoj platformi koja se zasniva na negiranju međunarodno-pravne činjenice, potvrđene presudom Međunarodnog suda pravda u Haagu da je Hrvatska bila žrtva državne agresije koju je izvršila Srbija, a ne da se u Hrvatskoj vodio građanski rat u kojemu nema odgovornosti za počinjene zločine niti za počinjenu materijalnu štetu. To je uostalom i vodeća teza samog premijera Andreja Plenkovića koji je prije nekoliko godina u Dubrovniku na međunarodnom skupu “Croatia forum” izjavio da su se na ovim prostorima dogodili “neki sukobi”. Na tu njegovu skandaloznu izjavu kao čelnika navodno stožerne hrvatske političke stranke HDZ-a nitko od zapaženijih političara nije reagirao kao što ni ne reagira na Pupovčevu kampanju pretvaranja Domovinskog rata u građanski rat.
Nitko se nije našao da Aleksandru Vučiću na njegovo pitanje protiv koga Hrvatska slavi Dan pobjede jednostavno odgovori: “Protiv politike koju i 26 godina nakon Oluje zastupa sam Aleksandar Vučić”. Nije u pitanju samo, može se slobodno kazati, kolaboracionist Andrej Plenković nego i cjelokupna oporba koja ne zna napasti najslabiju točku hrvatskog premijera, a to je sramotno i izdajničko popuštanje velikosrpskoj politici Beograda.
Naravno u tom tonu bio je i govor srbijanskog predsjednika osvjedočenog četnika Aleksandra Vučića ove godine na “Dan sećanja” koji je uoči obilježavanja Oluje održan u Busijama kod Zemuna. On je rekao da su “Srbi iz Hrvatske, barem iz njihova kuta gotovo i praktički nestali….Republika Hrvatska ovaj datum naziva i proslavlja kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Pobjede nad kim? Nad dobrim i skromnim ljudima … nad čestitim domaćinima i zemljoradnicima u selima Like, Sjeverne Dalmacije, Banije i Korduna”. Dok četnički predsjednik Srbije govori o Srbima kojih praktički i pravno nema u Hrvatskoj jer su oni samo pripadnici Srpske narodne manjine i predstavlja ih kao “dobre, skromne i čestite” nitko s hrvatske strane se nije našao da su ti Vučićevi “dobri, skromni i čestiti” njegovi Srbi ustali protiv države i na područjima gdje su živjeli počinila etničko čišćenje Hrvata bilo ubojstvima ili protjerivanjem. Nitko se nije našao da Aleksandru Vučiću na njegovo pitanje protiv koga Hrvatska slavi Dan pobjede jednostavno odgovori: “Protiv politike koju i 26 godina nakon Oluje zastupa sam Aleksandar Vučić”. Nije u pitanju samo, može se slobodno kazati, kolaboracionist Andrej Plenković nego i cjelokupna oporba koja ne zna napasti najslabiju točku hrvatskog premijera, a to je sramotno i izdajničko popuštanje velikosrpskoj politici Beograda.
U tom ozračju ovom prilikom dobro je spomenuti jedan usamljeni glas razuma u samoj Srbiji koji je prije dvije godine objavio srbijanski Helsinški odbor za ljudska prava: “Nemoguće je, konačno, da Srbija ne zna da ‘Oluja’ i ‘Bljesak’ predstavljaju, sa stanovišta međunarodnog prava, legitimne vojne operacije radi oslobađanja državne teritorije zaposjednute od strane neke druge države uz pomoć pobunjenog lokalnog stanovništva. Cjelokupna međunarodna zajednica smatra te operacije legitimnim i u skladu s međunarodnim pravom, pa zato Srbija svojim nepriznavanjem tih operacija stavlja samu sebe s one strane međunarodnog prava”. Takvu jasnu ocjenu Vojnoredarstvene operacija Oluja ove godine u Kninu nije nitko izrekao da bi parirao ne samo Aleksandru Vučiću nego i čelniku velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj Miloradu Pupovcu, što znači da je na djelu pretvaranje obrambenog Domovinskog rata u građanski rat sa svim negativnim političkim posljedicama koje iz takvog projekta proizlaze. Na temelju toga se bez ustručavanja može zaključiti da Andrej Plenković kao hrvatski premijer nastavlja svoje veleizdajničko djelovanje.