Milanović više nije predsjednik svih Hrvata i Hrvatica, nije ni premijer, ni mandatar za sastav vlade, ni šef SDP-a. Rijeke pravde su se pretvorile u usahli potočić. Raspudići su bez naplate prešli preko Mosta. Čelnik Mosta demantira da je stao na Miletićevu stranu i tvrdi da je stalno stajao po strani. Kolakušić se ne može sjetiti na čijoj je listi ušao u Sabor.
Hrvatski rašomon ide dalje. Svaka stranka ima svoje viđenje buduće vlade i vlasti. Izgleda kako su HDZ i DP najbliže sastavu parlamentarne većine i vlade, ali ‘Rijeke pravde’ se ne daju ušutkati iako su im birači rekli gdje im je mjesto – u oporbi.
Zanimljive su male stranke i manjinci. Oni s vremena na vrijeme izbace neku izjavu za medije koja uglavnom odmaže slaganju većine, ali zato pomaže njima da se istaknu k’o muhe u čaši mlijeka.
Od famoznih izbora nije prošlo ni tjedan dana, a sve se okrenulo naglavačke. Milanović više nije predsjednik svih Hrvata i Hrvatica, nije ni premijer, ni mandatar za sastav vlade, ni šef SDP-a… Rijeke pravde su se pretvorile u usahli potočić. Raspudići su bez naplate prešli preko Mosta. Čelnik Mosta demantira da je stao na Miletićevu stranu i tvrdi da je stalno stajao po strani. Kolakušić se ne može sjetiti na čijoj je listi ušao u Sabor. Ustavni sud je počašćen najgorim uvredama. Po svoj prilici, kad sadašnjim sucima istekne mandat i ostanu samo trojica, neće biti dvotrećinskog dogovora o novim sucima pa će se tako ostvariti Milanovićeva kletva da njih ni ne treba u Hrvatskoj.
Sve to ukazuje da je glupost neizmjerna i vječna. To je skužio i Einstein kad je rekao: “Svemir i ljudska glupost su neizmjerni i vječni. Jedino još nisam siguran za svemir”. Dok smo živjeli u komunističkom samoupravnom raju nismo imali takvih gluposti nakon izbora. Svi u državi mogli su demokratski i svojom voljom zaokružiti Antu, ali izabran je bio Joža. I nitko se nije bunio. Jedina poznata koalicija bila je s nevladinom udrugom ‘Goli otok’. Kad su “ljubičici bijeloj” nakon izbora javili da su nacionalisti u Imotskom, Hercegovini i Lici dobili puno glasova, on se sigurno začudio: “Mora da je greška. Ja nisam čuo nikakve glasove…” Zamislite što je sve kod nas moguće. Tridesetak ministara moralo je otići u osam godina vladavine HDZ-a zbog sumnjivih transakcija ili teških prometnih prekršaja.
Birači su rekli što misle o crvenim ‘rijekama pravde’
Možemovci k’o mravi u Zagrebu uklanjaju ulice naših velikana i umjesto njih niču ulice jugo-ubojica i jugo-nostalgičara. “Osmi maj” 1945. dan masovnih likvidacija ranjenika iz zagrebačkih bolnica, drugovi iz Možemo! slave kao dan oslobođenja Zagreba. Hvala Bogu da je na ovim izborima ipak odlučila kolektivna svijest većine Hrvata kako treba uvažavati našu tešku nedavnu povijest.
Navodno se iselilo iz Hrvatske oko 500.000 ljudi. Stranka je, kažu, omogućila svojim kadrovima da maznu milijarde kuna. Nije baš ni netočno. Obnova nakon potresa, sve do ove zadnje predizborne godine, išla je brzinom puža. Covid je oštetio gospodarstvo, a Vlada nas tjerala na cijepljenje. Uveli su euro u najgorem trenutku kad je inflacija ionako divljala. I uz sve ovo, pa i drugo, opet su pobijedili na izborima. Treći put za redom. Je li to posljedica toga (kao što kaže Maštruko) što je narod politički neuk ili je to posljedica straha od onih koji su izborima htjeli otplaviti “rijekom pravde” sve neistomišljenike? Ni jedno ni drugo. Mislim da nismo imali pravog izbora. Dakle, što se tiče izbornih rezultata, za sada još ostaje samo stara latinska “Status quo (vadis)”…. Ili će biti koalicija Domovinaca i HDZ-a ili novi izbori. A vlast je svakome slatka. Milanović, Grbin, Benčićka, Beljak i ekipa nek’ krenu u školu za neplivače zvanu “rijeka istine”.
Sve ljeviji Most je odletio u zrak! Baš onako kako je Tito naredio na Neretvi!
Elie Wiesel, američki nobelovac, jednom je napisao: “Ima mostova za koje ne znaš je li ih bolje prijeći ili srušiti”.
Sad nezadovoljnici sve nade i ufanje polažu u stranku Možemo. Idealna stranka za Hrvate i katolike. Nepravedno je kod desničara proskribirana. Možemovci k’o mravi u Zagrebu uklanjaju ulice naših velikana i umjesto njih niču ulice jugo-ubojica i jugo-nostalgičara. “Osmi maj” 1945. dan masovnih likvidacija ranjenika iz zagrebačkih bolnica, drugovi iz Možemo! slave kao dan oslobođenja Zagreba. Hvala Bogu da je na ovim izborima ipak odlučila kolektivna svijest većine Hrvata kako treba uvažavati našu tešku nedavnu povijest. Mladi o tome znaju samo ako im roditelji ponešto prenesu jer u školskim se udžbenicima jugo-tragedija još uvijek oslikava samo ružičastim bojama. Mediji su ljevičarski i oni znaju svoju zadaću. Znate li kako se u prijevodu zove moskovska “Pravda”. Istina! Međutim, nikada nisu pisali istinu. Kad je Lenjin umirao izašlo je specijalno izdanje Pravde. U samo jednom primjerku za druga Lenjina. U njemu su bili izvještaji o izmišljenim bitkama koje su “crveni” dobili s “bijelima”. Bitke koje se nikada nisu ni dogodile. O tome je pisao i Lav Trocki u Meksiku.
Ovo je razlika između Anušića i Matića
Izgleda da je i Plenkiju došlo iz pete u glavu kako su ljudi na izborima pokazali manji interes za HDZ jer je otklizao previše ulijevo. To je i razlog zašto je Ivan Anušić dobio toliko više glasova birača na izborima od Plenkija. Čovjek je sa sedamnaest godina otišao u Domovinski rat kao dragovoljac, bio je dva puta ranjen i vratio se svaki puta opet na bojište gdje je ostao do samog kraja rata. Ima domoljubni stav za koji se bori u okvirima stranačke (ne)demokracije.
Eto, tu je kvaka 22. I kad ljudi znaju koliko je HDZ pun poroka, ipak bi radije da nam vlada on negoli netko drugi koji bi nam revolucionarno nametnuo nekakvu “treću republiku”. Treba se nadati da će se i HDZ pomalo mijenjati. Osobito u koaliciji s Domovinskim pokretom. Uostalom, izgleda da je i Plenkiju došlo iz pete u glavu kako su ljudi na izborima pokazali manji interes za HDZ jer je otklizao previše ulijevo. To je i razlog zašto je Ivan Anušić dobio toliko više glasova birača na izborima od Plenkija. Čovjek je sa sedamnaest godina otišao u Domovinski rat kao dragovoljac, bio je dva puta ranjen i vratio se svaki puta opet na bojište gdje je ostao do samog kraja rata. Ima domoljubni stav za koji se bori u okvirima stranačke (ne)demokracije. On je, ne k’o Fred Matić – mobilizirani dragovoljac, nego autentični dragovoljac i uz to sposoban političar. Stoga, dečki u HDZ-u, znate što vam je raditi da ostanete na vlasti.
Joško Marušić u Slobodnoj predlaže da “Hajduk” proglasi manjinsko osvajanje prvenstva i da ga podrže svi klubovi koji su protiv Rijeke i Dinama. Ako nekada i uzmem “Slobodnu” u ruke, onda je to samo zbog Joška…
Naša, sad još samo tehnička vlada uvijek je spremna za komemoriranje žrtava u Jasenovcu. Pokloniti se svim žrtvama civilizacijski je čin. Međutim, četrdeset godina komunističke vladavine Hrvati su mazohistički žalili za 700 tisuća ubijenih Srba, Židova, Roma i komunista Hrvata. Onda se u hrvatskoj državi taj tragični broj sveo na realnijih 86 tisuća. Znači decenijama se debelo lagalo. Neki lažu i dalje, a tobože nam dolaze “rijeke istine”. Moš’ mislit’, rekla bi legendarna Tanja Torbarina.
Tu je “rijeku” čuveni Chuck Norris navodno preskočio po dužini! Nije jedino otkriveno je li nizvodno ili uzvodno? Jasenovac je idealan slučaj za demaskiranje naših lažljivaca. Dok je laž o sedam stotina tisuća žrtava bila “službena istina” u Jugi, i dok su se “sudije držale zakona k’o pijani plota”, dotle je naš “neprežaljeni” drug Tito prolazio pokraj Jasenovca k’o “pokraj turskog groblja”. Kako to, drugovi “istoričari”, da “ljubičica bijela” nije ni jednu minutu poklonila tolikim ustaškim “žrtvama”? Jedini mogući odgovor je da je to bilo tako zato jer se radilo o tipičnoj komunističkoj laži za koju je Tito znao. Lažljivcima je laž dobro služila, a služi i danas nekima, pa je zato čista utopija vjerovati da će se jednog dana Jasenovac prekopati i utvrditi prava istina o broju žrtava. Umjesto činjenica oni nam preko HRT-a nude “Bitku na Neretvi”. “Četverored” ne nude. Ako i kad “ljubičicu bijelu” presele iz “kuće cvijeća” iz Beograda u Kumrovec, na ulaz će se čekati u četveroredu! Kao što forenzičari čekaju da ih se pusti raditi u Jasenovac…
Sjetih se jedne nedavno objavljene karikature.
Sin pita oca: “Što su to Bjelorusi?”
“To su ti sine Rusi koji navijaju za Hajduk!”
Pantovčak proklizao
HDZ-ov problem je što Plenković misli kako mora imati Pupija uz sebe u Vladi, ali ne može sastaviti vladu bez Domovinskog pokreta koji pak ne želi u Vladu sa Srbima. To je kvadratura kruga… Hrvatska je debelo odmakla od onih dramatičnih Tuđmanovih vremena. Tada je bila agresija, rat, pa pobjeda. Danas je “novo” doba. Pobijeđeni pokušavaju opet vući konce. Tuđman je za njih bio “krivousti” ratni profiter.
Vratimo se na trenutak u 1519., u doba pape Leona X. koji je nazvao Hrvatsku “štitom i predziđem kršćanstva” iliti “Croacia, fortisimus scudum ante murale christianitatis”. Da su na ovim izborima pobijedili Zoki, Peđa, Možemo & co., papa Leon X. bi “izvisio” kod pape Franje nakon Franjinih konzultacija s Porfirijem. S obzirom na to da sadašnji rimski Papa cijeni mišljenja čikaškog pevača Porfirija, možda bi ga i mi Hrvateki mogli iskoristiti u rješavanju našeg političkog rašomona. Naime, HDZ-ov problem je što Plenković misli kako mora imati Pupija uz sebe u Vladi, ali ne može sastaviti vladu bez Domovinskog pokreta koji pak ne želi u Vladu sa Srbima. To je kvadratura kruga. Možda da Porfirije preko pape Franje urgira kod Domovinaca. Goranka Jureško iz Jutarnjeg je u depri pa piše: “Gadno je to s politikom. Ono što se do jučer činilo kao ‘zapisano u kamenu’ danas može postati opasno klizište na Pantovčaku”. Pantovčak proklizao, mostovi se nakrivili, traži se svjetlo na kraju tunela…
Bojim se samo da, ako se ukaže, to ne bude brzi vlak s upaljenim svjetlima koji “šiba” prema nama…
Svaki puta kada nešto platim karticom, meni skinu sa računa. To me jako ljuti. Da li netko zna kako isključiti tu opciju?
Hrvatska je debelo odmakla od onih dramatičnih Tuđmanovih vremena. Tada je bila agresija, rat, pa pobjeda. Danas je “novo” doba. Pobijeđeni pokušavaju opet vući konce. Tuđman je za njih bio “krivousti” ratni profiter. Sve je prodao strancima, naravno uz proviziju. Sve opet same ljevičarske i jugofilske laži. Koje su to banke, tvornice, naftne kompanije i ostalo koje su tada otišle u ruke stranaca? Međutim, ako te laži ne zaustavimo, po onoj staroj Goebelsovoj maksimi: “laži, laži, uporno ponavljaj istu laž i ona će jednom postati istina”, i kod nas će ljudi, a osobito mladi, jednom stvarno povjerovati u te prijesne laži.
Josip Jurčević javno je istaknuo kandidaturu za novog ministra kulture
Dok ovo pišem na moj zid na fejsu stigla je zgodna poruka: “Kad su bili dinari, štedjelo se u markama. Kad je došla kuna, štedjelo se u eurima. Danas, kad imamo euro, štedi se na grijanju i hrani”. To je valjda evolucija. Sve dok opet ne dođemo natrag do dinara.
Naši ratni reporteri poslani su u Gazu. Nakon jakih detonacija raštrkali su se po okolnim zemljama, pa i dalje. Najdalje je otišao jedan koji je o ratu u Gazi izvještavao s Dugog Rata…