Naime, ako je netko neprijatelj/mrzitelj autohtonih Srba u Hrvatskoj, onda je on, logički govoreći, neprijatelj Hrvatske, kao takve. Koga sve, dakle, pametnjakovići iz SNV-ovih Novosti, smatraju neprijateljima Hrvatske?
♦♦♦
Nevjerojatno je to, gospodo i drugovi (hrvatski i u Hrvatskoj, a i u RH) da je takvo što uopće moguće javno objaviti. Ali, eto, dogodilo se: jedna skupinica braće i sestara hrvatskih Srba to rade, a rade baš u ime hrvatskih Srba (oni manjinski, u ime većine unutar etničke manjine, ako vam to nije teško razumjeti), čak se tako i potpisuju, kao većina, odnosno, čak kao kompaktna cjelina.
Događa se već stanovitu količinu godina zaredom: pod naslovom, takvim ili sličnim:
“SNV Bulletin br. 10., Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016.”
Znači, broj 10.!
Znači, trebalo bi ih analizirati svih deset, zar ne?
Hm, drugi put, pardon, zaustavimo se samo na prvih 50 stranica ovoga broja!
Kaže tamo u uvodnom disclaimeru broja 10. da su za:
“sadržaj i stajališta izražena u tekstu ovog Biltena isključiva odgovornost projektnih partnera i ne mogu se smatrati službenim stavom Europske unije i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge”,
Međutim, također tamo piše da:
“ovaj projekt financira Europska unija”, te da:
“ovaj projekt sufinancira Ured za udruge VRH (Vlada RH).
Drugim riječima, “sadržaj i stajališta” JESU odgovornost “projektnih partnera”, ali istodobno NISU “službena stajališta” narečenih “projektnih partnera”. Kako je to mudro rečeno: “projektni partneri” (Ured za udruge Vlade RH i imaginarna EU) ODGOVARAJU ta sadržaj koji istodobno nije njihov SLUŽBENI stav?!
Kažu pritom, e da ništa ne bi ostalo nejasno:
“Bilten koji je pred vama donosi pregled slučajeva etnički motiviranog nasilja, revizije i negiranja povijesnih događaja te pregled slučajeva prijetnji i govorā mržnje usmjerenih protiv Srba u Hrvatskoj u prethodnoj godini. Riječ je o podacima koje su po prijavama pojedinaca i informacijama objavljenim u medijima prikupili SNV i Klub zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru”.
Međutim, načelno govoreći, ako je netko neprijatelj/mrzitelj autohtonih Srba u Hrvatskoj (onih, naime, koji ne smatraju neku relativno ne/daleku balkansku zemlju – Srbiju – maticom zemljom, kao što je ne bi nikako trebali smatrati), onda je on, logički govoreći, neprijatelj Hrvatske, kao takve.
Čista logika, zar ne?
Vjerujući da se SNV (Srpsko nacionalno vijeće) – dometnimo ovdje i genitiv “Hrvatske”, elem, SNVH – moguće je, makar površno analizirati do str. 50. od mogućih 150, te kazati:
zaboga, koga su Milena Jurišić, Tamara Opačić, Saša Milošević, Bojan Munjin i Milorad Pupovac (sve) proglasili vrhunaravnim/gromoglasnim ustašama i/ili filofašistima, da ne govorimo o tome gdje se “oni” (ustaše, filofašisti) uopće mogu pojaviti javnom rječju, ako ih uopće ima?
Znade li netko igdje u Hrvatskoj za takav prostor okupljanja Hell’s Angelsa ili za neko takvo (javno, registrirano, službeo, poznato) mjesto/glasilo/podrum/cisternu/ciglanu/tvornicu/paromlin?
Koga su do str. 50. u Bulletinu br. 10, u svojevrstnom indexu prohibitorum, apostrofirali gore spomenuti analitički genijalci?
Bandić, Milan
Beljo, Ante
Brkić, Miljan
Bujanec, Velimir
Crnoja, Mijo
Culej (Clej?), Stevo
Čelan, Joško
Dedić, Dinko
Dujmić, Ivan
Dujmović, Tihomir
Đapić, Ante
Čirko, Frano
Dedaković, Mile Jastreb
Dolić, Tvrtko
Esih, Bruna
Farkaš, Branimir
Fuček, Vladimir
Gerovac, Goran
Glasnović, Željko
Glogoški, Đuro
Grabar Kitarović, Kolinda
Grmoja, Nikola
Hasanbegović, Zlatko
Herman, Ana
Hitrec, Hrvoje
Hodak, Zvomir
Ivkošić, Milan
Jurčević, Josip
Jurič, Marko
Kartelo, Krešimir
Karamarko, Tomislav
Keleminac, Dražen
Klemm, Josip
Kovačić, Siniša
Kovačević, Anto
Kovačević, Pero
Krsnik, Vjekoslav
Ljubas, Michael
Ljubić, Marko
Mamić, Zdravko
Marić, Tatjana
Markić, Željka
Marijačić, Ivica
Marušić, Matko
Matković, Blanka
Merčep, Tomislav
Miklenić, Ivan
Mravak, Marko
Munitić, Mate
Norac, Mirko
Orepić, Vlaho
Olujić, Željko
Orešković, Tihomir
Pandža, Ivan
Pavković, Mladen
Pauletić, Robert
Perković, Marko Thompson
Petrov, Božo
Pilić, Stipo
Plenković, Andrej
Podrug, Luka
Prcela, Luka
Prkačin, Ante
Razum, Stjepan
Sedlar, Jakov
Slaviček, Mario Maks
Skejo, Marko
Stjepandić, Dražen
Strenja Linić, Ines
Šojat Kuči, Ivana
Šustar, Predag
Tepeš, Ivan
Tomac, Zdravko
Traljić, Boris
Turudić, Ivan
Vidović Krišto, Karolina
Vrbatović, Zoran
Vukić, Igor itd.
Puno je to imena.
Ne ulazeći u “strukturu inteligencije” ili u “političku ne/korektnost” javnih istupa bilo koje od spomenutih osoba, ali imajući na umu da svaka od tih osoba ima neprijeporno pravo na javni izričaj, kao što to imaju i članovi SNVH-a, budući da naprosto vjerujemo kako živimo u demokraciji, ponovimo: ako je netko neprijatelj/mrzitelj autohtonih Srba u Hrvatskoj, onda je on, logički govoreći, neprijatelj Hrvatske kao takve, kona;no, neprijatelj države RH.
Strašno je, nepojmljivo je, dakle, da nekome padne na um da su spomenute osobe neprijatelji (manjinskih) Srba u Hrvatskoj, ergo, da su to neprijatelji Hrvatske kao takve?!
U tzv. Bulletinu SNV-a nabrojeni su i neki web-portali (10-20 njih), pa potom mainstream-mediji, državna televizija, neke komercijalne televizije, drugi neki mediji, a na preostalih stotinu stranica koje nam je “dosadilo” analizirati, e pa tamo je nabrojeno namanje još toliko “mrziteljskih imena prema Srbima”.
Dnevno.hr,
Direktno.hr,
Hkv.hr
Maxportal.hr
Narod.hr,
Sloboda.hr,
Braniteljski-forum.com,
Dragovoljac.com
Hop.hr
Hazud.hr,
Tjedno.hr,
Ustaski-pokret.com,
Dalmatinskiportal.hr,
Pravaski-hrvatski-glasnik-hr,
Krugovaldomovina.info,
Kamenjar.com,
Hu-benedikt.hr,
Likaplus.hr,
Likaclub.eu
Udbina-news.com.
Hrvatskoobrambenostivo.com
TV Z1
Vinkovačka televizija
Osječka televizija
TV Jadran
Karlovačka televizija TV 4rijeke
HRT
Hrvatski tjednik (Zadar)
Hrvatsko slovo
Večernji list…
Itd…
Kad bismo nastavili analizirati taj nevjerojatni Bulletin SNV-a br. 10, dalje od stranice 50 (a i ovo je učinjeno vrlo površno, ispričavamo se, ali smo se namjerno zaustavili na 50. stranici, ovih preostalih stotinjak stranica, to je tek njihova “razrabotka”….), posebno kad bi se nekome dalo analizirati i uspoređivati prethodna izdanja toga nepojmljiva staljinističkoga letka u nastavcima, daleko bi nas to odvelo: nema to baš neke osobite veze s (demokratskom?) razmjenom činjenica, mišljenja, a niti ideja.
Nije to čak niti srpska manjinska paranoja: to je jugoslavenska bezobraština, to što oni rade u Bulletinu SNV-a, vrlo lako bi se mogla ocijeniti čak – agresivnom!
Potpuno je nejasno, međutim, što misle oni koji ih financiraju, odnosno, kako već piše u disclaimeru:
“Ovaj projekt financira Europska unija”,
te:
“Ovaj projekt sufinancira Ured za udruge VRH (Vlada RH).
Može li Europska Unija i Vlada RH “svojim financijama” zaštititi one koji SNV ad hoc proglašava u najmanju ruku filofašistima, a oni to sigurno nisu?