Godine 280. AD baš je Dioklecijan odlučio da Rimsko Carstvo treba podijeliti, pa je po rijeci Drini povučena granica, a 1,600 godina kasnije su naši pametnjakovići, Hrvati iz Jugoslavenskog odbora, zaključili da oni s mentalitetom bizantskog buzdovana (samo sada s puškama i topovima na raspolaganju), i oni koje je zapadno-rimska civilizacija kastrirala i mentalno onesposobila suprotstavljati se “izumrlom” barbarstvu, pripadaju zajedno. Posljedice su bile beirutske a da ih se ni do danas nismo oslobodili. Kada su prilike postajale nepodnošljive, s vremena na vrijeme smo i mi znali podivljati, a i danas nas za to optužuju baš oni koji su nas na to natjerali.
Čitam podatke o eksploziji 2,750 tona amonijeva nitrata u Beirutu i ne mogu se načuditi. Zato se to valjda to i zove “treći svijet”, a sjećam se da je “treći svijet” bio i kod nas u mojoj mladosti, kada su poljoprivrednici po Hrvatskoj kupovali na desetke vreća umjetnog gnojiva poznatog kao “nitromoncal”, a da nigdje nikakva upozorenja nije bilo, niti je tko od njih znao kolika je razorna moć nitrata.
Nakon mog odlaska i Hrvatske 1972., u Australiji sam po prvi puta u životu morao raditi za kruh, pa sam se snalazio koristeći znanje koje sam stekao školujući se u Jugoslaviji. Iako sam uvijek bio sklon društvenim znanostima, našao sam se u prilici iskoristiti ono što sam naučio iz kemije, pa sam nakon jedne molbe za posao i odgovarajućeg ispita, dobio posao industrijskog kemijskog asistenta u laboratoriju kompanije koja se zvala “Containters Packaging”, a kasnije je prerasla u 5. najveću firmu u Australiji “Amcor Group”.
Radio sam u laboratoriju u kojem je baš u moje vrijeme izumljeno tzv. “kartonsko pakovanje vina”, što se kasnije raširilo po cjelom svijetu.
U proizvodnji boja za tiskanje na različitim polimerima, korišteni su mnogi zapaljivi sastojci poput etilnih i metilnih solvenata (rastvarača) i vrlo eksplozivna nitroceluloza, s kapacitetom kakav je upravo uništio značajan dio Beiruta i prema kojemu su se moji Hrastovčani odnosili kao da se radilo o vrećama brašna a ne o eksplozivu koji im je s lakoćom mogao raznijeti kuću.
Nitroceluloza koju smo koristili dolazila je kamionima u aluminijskim bačvama od 44 galona (166.6 litara). Aluminijski su bili i ključevi s kojima su te bačve otvarane i ništa u tom prostoru nije smjelo biti od željeza koje pri udarcu baca iskre. U prostoriji u kojoj je spreman nitrat voda je konstantno curila sa svih zidova kao da se radi o Bandićevoj fontani a u ugovoru za osiguranje je stajalo da bi eksplozija tih desetak bačvi nitrata sa zemljom sravnila obližnju gradsku vijećnicu koja je bila na udaljenosti od stotinjak metara.
I to je bilo davne 1972. godine, da bi 50 godina kasnije, u 21. stoljeću, kada je internetskom tehnologijom svima pa i onima u trećem svijetu, sve postalo pristupačno, u mediteranskom Beirutu varioci varili na mjestu gdje su skladištene tisuće tona ruskog nitrata.
Australija poput Hrvatske trpi od nedostatka radne snage, doduše ne zato što se Australci iseljavaju, nego što industrija raste brže od prirasta stanovništva, pa su iz Indije dovedeni radnici na obnovu zgrade Victorijskog parlamenta. Kako su indijski električni utikači na njihovim bušilicama i brusilicama bili drugačiji od onih koje se koriste u Australiji, oni su jednostavno poskidali utikače i gole žice zataknuli u električne utičnice, te ih učvrstili šibicama, što je promaklo oku inspektora, dok jednog dana “majstori” nisu odlučili električnim rezačem presjeći jednu metalnu bačvu od 44 galona koja je bila ispražnjena ali je još sadržala dovoljno benzina da prouzroči eksploziju. Tom prilikom je ozlijeđen broj indijskih gostujućih radnika.
Balkanski eksperiment
Na hrvatskoj granici s bosanske strane na ulaz u Europu čeka dobar broj ekonomskih migranata, neki možda baš iz Libanona, koji traže posla na Zapadu. Pitam se gdje je bila pamet Angele Merkel kada je zaključila da bi se jeftina radna snaga iz ruralnih azijskih prostora, iz brončanog doba (bronca ne baca iskru) mogla bez preškolovavanja uklopiti u gladnu njemačku “željeznu” industriju?
Tako to biva kad se bez preobrazbe i preškolovanja spoje dvije različite civilizacije. U jednom nama dobro poznatom balkanskom eksperimentu strpano je u isti koš nekoliko različitih civilizacija, od bizantske do rimsko-zapadne, pa makar su bili susjedi, mještavina se pokazala katastofalnom, kao što se katstofalnim pokazala mješavina ruskog nitrata i “švajs aprata”. Još su Rimljani shvatili da nije moguće održati jedno carstvo s tolikim civilizacijskim razlikama između istoka i zapada, pa su ga podijelili. Godine 280. AD (anno domini) baš je Dioklecijan odlučio da Rimsko Carstvo treba podijeliti, pa je po rijeci Drini povučena granica, a 1,600 godina kasnije su naši pametnjakovići, Hrvati iz Jugoslavenskog odbora, zaključili da oni s mentalitetom bizantskog buzdovana (samo sada s puškama i topovima na raspolaganju), i oni koje je zapadno-rimska civilizacija kastrirala i mentalno onesposobila suprotstavljati se “izumrlom” barbarstvu, pripadaju zajedno. Posljedice su bile beirutske a da ih se ni do danas nismo oslobodili. Kada su prilike postajale nepodnošljive, s vremena na vrijeme smo i mi znali podivljati, a i danas nas za to optužuju baš oni koji su nas na to natjerali. Kao primjer, za razliku od njih koji su svoje vladare redovno “demokratski” smjenjivali skidanjem glave, sve do Zorana Đinđića a ni Vučiću bolja budućnost nije garantirana, mi u svojoj povijesti takve prakse nismo poznavali sve dok nisu svoju praksu primjenili i na našeg vođu Stjepa Radića, bez čega nikada ne bi bilo ni Ustaškog pokreta ni marseilleskog atentata.
Na hrvatskoj granici s bosanske strane na ulaz u Europu čeka dobar broj ekonomskih migranata, neki možda baš iz Libanona, koji traže posla na Zapadu. Pitam se gdje je bila pamet Angele Merkel kada je zaključila da bi se jeftina radna snaga iz ruralnih azijskih prostora, iz brončanog doba (bronca ne baca iskru) mogla bez preškolovavanja uklopiti u gladnu njemačku “željeznu” industriju, pa im sada po njemačkim gradovima tumaraju skupine nezaposlenih “gostiju” oblizujući se kad ugledaju “dobru nogu” neke Njemice?
Iskra je prouzročila eksploziju u Beirutu ali iskre skaču i u mnogim glavama na Zapadu, uključujući i hrvatske.
* “Liban” u naslovu samo radi rime.