Velike promjene zahtijevaju velike žrtve velikog broja ljudi kroz veliki period vremena šireći veliku istinu pokrivenu plaštom velike laži.


Svi pred koje smo iznijeli naš suverenistički pobjednički plan su se složili da bi to bio način zaustaviti porazne rezultate na izborima svake 4 godine i prihvatili da bi takav plan ”trebalo provesti u djelo”, odnosno da bi se drugi ljudi trebali prihvatiti takova posla, a oni će dati blagoslov i moralnu podršku, najvjerojatnije diskretno, bez da se za to trebaju javno izlagati, da im kojim slučajem ne bi naškodilo za ostvarenu ili planiranu karijeru.

Za Projekt Velebit: Dinko Dedić

Ne može se čekati 4 godine i na osnovu par tjedana predizborne kampanje očekivati suverenističku pobjedu na izborima. Pogotovo to ne mogu oni koji nemaju ni infrastrukturu ni sredstva za kampanju koja bi pokrila cijelu Hrvatsku i doprla do ušiju svakog birača.

Glavne stranke ni ne dolaze s velikim promjenama, a razlike među njima su minimalne tako da ih trebaju izmišljati i naglašavati sporednim temama.

Uhljebi koji će se prikrpiti jednoj ili drugoj strani ne trebaju ništa — njima je nedostatak vlastitih stavova prednost.

Oni koji zastupaju hrvatski suverenizam po prirodi svog opredjeljenja moraju nastupati s programom temeljitih promjena. S takvim programom treba doprijeti do svakog Hrvata, predstaviti ga i uvjeriti ga da te promjene predstavljaju spas i za narod kao cjelinu i za njega kao pojedinca.

Dok vladajućima u korist ide što manji izlazak na izbore, nosioci suverenističke politike poraženi još na prijelomu stoljeća i nikad oporavljeni, morali bi probuditi nezinteresiranu, razočaranu i apatičnu polovinu hrvatskoga naroda koja se kroz 20 godina uvjerila da će njihov trud, što god poduzeli, biti poništen i obezvrijeđen odlukama iz podruma duboke države. Neki su čak svoj depresivni moralni poraz doveli do patoloških granica pa vjeruju u konspirativnu moć mračnih sila koje upravljaju cjelim sustavom i nitko i ništa im ne može stati u kraj.

Potreban je dakle provesti težak, dugoročan i zahtijevan proces nacionalnog preporoda, buđenje zaspale kolektivne nacionalne svijesti radi čega preko pola hrvatskoga naroda ne izlazi na izbore. To je posao za koji ni 4 godine svakodnevne aktivnosti nisu dovoljne.

Treba ići daleko u povijest hrvatskoga naroda da bi se u izgubljenim ratovima moglo naći izgubljenu bitku. Jedina razlika između tih vremena i ovoga današnjega, za pobornike hrvatskoga suverenizama je da smo sada, nakon mnogih stoljeća, upoznali kako je to biti gubitnik u vlastoj državi, stvorenoj dobivenim bitkama poput onih poznatih pod imenima Bljeska i Oluje, kojima je suverenizam bio glavnom pokretačkom snagom, da bi 25-tu obljetnicu pobjede, u ime pomirenja dobra i zla, posvetili  “zločinu obrane od tuđe agresije”…

S takvim pristupom problematici koja se, ni manje ni više, odnosi na opstanak ovog naroda i ove države, došli smo iz Projekta Velebita s prijedlogom da se mimo stranačkog procesa uspostavi, učvrsti i omasovi nadstranačka organizacija koja raspolaže s brojem stručnjaka i znanstvenika koji će pokriti sve aspekte nacionalnog života i koji će 4 godine prije bilo kakvog izbornog testa svoga utjecaja, lomiti mozak provodeći većini Hrvata prihvatljiv program nacionalnog spasa, i s daleko većim brojem aktivista, trkača koji će o osobnom trošku poderati mnogo pari cipela pokrivajući Hrvatsku, šireći taj suverenistički program i sve to uz osobne žrtve bez ikakve naknade osim moralne satisfakcije.

Ništa u tom programu nema što već nije utkano u ovaj narod koji tako uspješno vojne pobjede pretvara u političke poraze. Treba ići daleko u povijest hrvatskoga naroda da bi se u izgubljenim ratovima moglo naći izgubljenu bitku. Jedina razlika između tih vremena i ovoga današnjega, za pobornike hrvatskoga suverenizama je da smo sada, nakon mnogih stoljeća, upoznali kako je to biti gubitnik u vlastoj državi, stvorenoj dobivenim bitkama poput onih poznatih pod imenima Bljeska i Oluje, kojima je suverenizam bio glavnom pokretačkom snagom, da bi 25-tu obljetnicu pobjede, u ime pomirenja dobra i zla, posvetili  “zločinu obrane od tuđe agresije” i nakon toga gazili po neiskopanim masovnim grobnicna natrpanim kostima svojih mučenika, kako bi stigli do mjesta na kojemu je poginulo 6 nevinih osoba čije su ubojice još uvijek nepoznati, ali samo površinski s ciljem pijeteta prema žrtvama, a u stvari s planom politizacije i kriminalizcije rata koji će tako sve manje izgledati kao domovinski a sve više kao potvrda već ranije insinuiranog zločinačkog pothvata.

Svi pred koje smo iznijeli naš suverenistički pobjednički plan su se složili da bi to bio način zaustaviti porazne rezultate na izborima svake 4 godine i prihvatili da bi takav plan ”trebalo provesti u djelo”, odnosno da bi se drugi ljudi trebali prihvatiti takova posla, a oni će dati blagoslov i moralnu podršku, najvjerojatnije diskretno, bez da se za to trebaju javno izlagati, da im kojim slučajem ne bi naškodilo za ostvarenu ili planiranu karijeru.

Velike promjene zahtijevaju velike žrtve velikog broja ljudi kroz veliki period vremena šireći veliku istinu pokrivenu plaštom velike laži.

Alternativno, sretno svima za četiri godine na idućim izborima, i na onima poslije njih i onima nakon tih i onima ….

Komentari