Nakon drugog svjetskog rata vaši četnici (nakon što su vam Srbiju oslobodili Rusi i Bugari) preobučeni u partizane uđoše kao pripadnici 45. srpske divizije u Zagreb i desetkovaše civilno stanovništvo Zagreba te se naseliše u hrvatske stanove, dok su Hrvati zatrpavani u 128 masovnih grobnica u Zagrebu i okolici, a tako je bilo i na čitavom prostoru Hrvatske. U Istri nije bilo niti jednog Srbina, no nakon što su veliki antifašisti pobili sve civile Talijane i Hrvate narodnjake te ih potrpali u fojbe, krenula je još jedna od mnogih masovnih seoba Srba u Lijepu Našu i danas svjedočimo bezbožnom četništvu u Istri, nasuprot svake Hrvatske, a mi sve to vidimo, pamtimo i notiramo Vučiću.
Glineni Vučić i njegove četničke nacističke horde nastavljaju tradiciju samoponižavajućeg kmečanja pokrenutog prije par godina, pa se tako u ono vrijeme mladi četnik, sljedbenik vojvode Šešelja i kasnije Miloševićev ministar informiranja Vučić pita:
“I da kažete da su ljudi otišli `trbuhom za kruhom`, da ih je tako otišlo 100.000. Gde je nestalo 400.000 ljudi? Kako ćete to da objasnite, kako se to dogodilo? Teško je to objasniti i to je teška rana Srba sa kojom moraju da žive.”
Pa evo, Šešeljev hevoju, ja ću ti objasniti kad već sam i “sa sve svojom telektualnom elitom vadikala” nikako ne možeš doćuknuti gdje i zašto nestadošte Srbi.
Prvo, za rane Srba se brinem isto onoliko koliko i vi za rane Hrvata – jel to fer i pošteno?
Vratimo se malo unatrag, skraćeni pregled: okupacijom Hrvatske prema planu o Velikoj Srbiji, a na poziv tadašnjeg srpskog gubernatora Pribićevića i par tada modernih poganaca Hrvata, 1918., u tadašnju Državu SHS vaš prestolonaslednik poslao je vojne horde koje su odmah krenule s divljim i ubitačnim terorom prema hrvatskomu narodu. Istovremeno ste počeli masovno naseljavanje zemlje Hrvata i preuzimanje vlasti na svim razinama, čega se ni danas nismo oslobodili, al’ hoćemo kad-tad. Čitavo vrijeme krvavih dvadeset i nešto godina nekažnjeno ste ubijali i nekažnjeno potpuno isključivali iz političkog života sve predstavnike Hrvata osim Pribićevićevih dojajnika. Déjà vu! A kada ste Hrvate pustili u Narodnu skupštinu odmah ste ih preventivno pobili, po poznatoj tradiciji srpskog junaštva i osjećaja za pravdu. Tijekom te prve okupacije pobili ste ili deportirali u Srbiju desetke tisuća Hrvata. Brojke idu do 70 000. Istovremeno ste, kako već rekoh, masovno kao okupatori naseljavali Lijepu Našu. Sam Pribićević, u kasnijoj fazi kad je shvatio kakvo je Srbija neljudsko zlo, očitovao se o vašim zvjerstvima riječima da su tisuće Hrvata pobijene bez ikakvog suda i razloga i da nikom ni vlas zbog tih krvavih zločina nije pala s glave. Ali mi, vjeruj mi, pamtimo vaše zločine Vučiću!
A onda je došao Drugi svjetski rat i opet prema planu započeli ste masovne pokolje Hrvata po Hercegovini, Bjelovaru, Lici… I sve to prije pojave prvih ustaša. I tako ste genocidom očistili prostore koje su vam zacrtali prethodnici. Istovremeno ste u Srbiji pobili gotovo sve nesrpsko stanovništvo. Pogledaj samo službene brojke na stranicama vaših logora poput Sajmišta, Topovskih Šupa, Velikog Bečkerka, 6 beogradskih logora, Dulag, Milišićeva ciglana, Paraćin, Svilara, Ledine, Garevac… Jasenovac je za vaše logore mala Floramye. Pogledaj popis stanovništva Vojvodine i vidjet ćeš da ste pobili i protjerali preko 400 000 katolika. Kako ćeš ti to nama objasniti Vučiću? Proguglaj malo i o Zemunu koji je 1921. imao 70% Hrvata, dok ih je 2011. živo ostalo još samo 0,84%. Kako ćeš ti nama objasniti Vučiću gdje su ti desetci tisuća Hrvata?
Nakon drugog svjetskog rata vaši četnici (nakon što su vam Srbiju oslobodili Rusi i Bugari) preobučeni u partizane uđoše kao pripadnici 45. srpske divizije u Zagreb i desetkovaše civilno stanovništvo Zagreba te se naseliše u hrvatske stanove, dok su Hrvati zatrpavani u 128 masovnih grobnica u Zagrebu i okolici, a tako je bilo i na čitavom prostoru Hrvatske. U Istri nije bilo niti jednog Srbina, no nakon što su veliki antifašisti pobili sve civile Talijane i Hrvate narodnjake te ih potrpali u fojbe, krenula je još jedna od mnogih masovnih seoba Srba u Lijepu Našu i danas svjedočimo bezbožnom četništvu u Istri, nasuprot svake Hrvatske, a mi sve to vidimo, pamtimo i notiramo Vučiću. Isto tako kako ste masovno naseljavali Istru naseljavali ste čitavu Hrvatsku i vladali Hrvatskom na svim razinama, pa su tako od 44 direktora u željezari Sisak 43 bila Srbina, a jedan Makedonac. Hrvati u svojoj zemlji nisu imali pravo biti direktori. U Petrokemiji Kutina od 38 direktora svi do jednog bijahu Srbi, dok Hrvati bijahu samo roblje. Tako je bilo po svim poduzećima. Sjećam se da su u MOL Lički Osik Basarići bili od prvog iznad radnika do direktora, eugenika na full. Inače taj eugenički nacističko rasistički impuls ostao je do dana današnjeg, tomu svjedoči izjava Pribićevićevog nasljednika koji se ne libi reći da Srbima po prirodnom pravu priapadaju funkcije u svim upravnim odborima svih velikih poduzeća i državne uprave. Vaše prirodno pravo se, naravno, temelji na krvnim zrncima, prema teoriji krvi i tla, nasuprot svijetu civiliziranih ljudi.
Zanimljivo je primjetiti da za razliku od Pribićevića koji je prošao put od jugoslavenskog unitariste do žestokog protivnika velikosrpske zločinačke politike, jer je shvatio da je jugoslavenski unitarizam samo plašt za stvarni velikosrpski genocidni projekt, njegov nasljednik ima obrnuti put. Nije toliko ni problem što vi ne shvaćate da je takav nacističko-fašistički mentalni sklop strašan zločin jer jedan narod, Srbe, tretira kao vladara, a drugi, hrvatski, kao robove. Veći je problem što se ta himlerovska nacistička agenda danas revno provodi i u svim javnim medijima i svim javnim poduzećima svjedočimo nacističku diskriminaciju Hrvata koji teško dolaze na funkcije, a ako i dođu mogu naprijed samo ako govore ekavicom i revno brutalno ocrnjuju Hrvate i Hrvatsku na svakom koraku.
Slika govori više nego tisuću riječi, a ova govori o nacističko fašističkom tretmanu Hrvata tijekom druge okupacije. Zar je stvarno Hrvatska malobrojnija od Crne Gore primjerice? Ili vi nas nikako ne vidite osim kao roblje?
Krajem osamdesetih 87% svih promaknuća u JNA odnosilo se na srpske i crnogorske kadrove, a mi pamtimo i notiramo Vučiću.
Krajem osamdesetih vi ste, Srbija, doslovno pajserom opljačkali državni proračun Jugoslavije za čini mi se 4 milijarde maraka. Donijeli ste Ustav Srbije kojim ste poništili Ustav Jugoslavije i doslovno u njega stavili da je po svim pitanjima u kojima se kosite iznad Ustava Jugoslavije. Istovremeno ste anektirali – okupirali, dvije pokrajine, ali ste zadržali njihovo pravo glasa da biste mogli kao nesveto trojstvo preglasavati sve ostale. I tako ste sami srušili Jugoslaviju. Al’ neka ste, mašala i fala.
Oluja pravde
Ne kajete se niti jedan jedini prokleti trenutak zbog svega što je prethodilo Bljesku i Oluji. Niti jednom rječju ili gestom ne pokazujete da vam je bar minimalno žao zbog zvjerstava koje počiniste naoružani do zuba nad nevinim i nenaoružanim hrvatskim narodom. Ništa!
I onda dolazimo do devedesetih.
Kažu mudri ljudi da poslije j… nema kajanja, no vi se kao tipični bezdušni masovni ubojica ne kajete zbog vlastitih zločina nego samo zato što ste uhvaćeni, suđeni i presuđeni. Naričete nad svojom sudbinom apsolutno ne shvaćajući što ste radili i koliko je to neljudski, ne osjećate druge i ne priznajete ljudskost žrtvi vašeg zla. Pogledaj u sebe Vučiću i potraži osjećaj za žrtvu zaklanog hrvatskog djeteta… Ništa… zar ne? Da, to si ti.
Ne kajete se niti jedan jedini prokleti trenutak zbog svega što je prethodilo Bljesku i Oluji. Niti jednom rječju ili gestom ne pokazujete da vam je bar minimalno žao zbog zvjerstava koje počiniste naoružani do zuba nad nevinim i nenaoružanim hrvatskim narodom. Ništa! Isti je slučaj i s Bosancima i Albancima, ni njih ne osjećate jelda? Kao da niste ljudi (jeste li?) i kao da povijest počinje 1995. Olujom ili američkim bombardiranjem malo kasnije. Ali Vučiću, sjećamo se mi, svi narodi, jako dobro što je prethodilo Oluji i bombardiranju.
Počevši od Jogurt revolucije pošli ste širiti veliku Srbiju prijeteći masovnim demonstracijama po republikama, no nitko nije budala koliko vi mislite da je budala i ta velikosrpska opančić revolucija zaustavljena je s gnušanjem na svim granicama. A onda ste u Hrvatskoj proveli zločinačku i terorističku Balvan revoluciju. Rušeći drveće po cestama sačekivali ste putnike naoružani automatskim puškama, pljačkali ste i ubijali te iste putnike koji nisu mogli vjerovati da u dvadesetom stoljeću u Europi postoji takav zvjerski narod koji ubija i pljačka ljude koji putuju na more, na posao, k obitelji, u bolnicu. I sam si, Vučiću, u Glini držao govore o Glini koja nikad više neće biti Hrvatska, dok su tvoji sunarodnjaci ubijali sestre Fabac (10 i 14 godina starosti), Gojka Pavlovića, Srbina koji vas je pokušao spriječiti i malog Davora Dvornekovića (4), a sve to nedaleko od tvog ukazanja i velikosrpskih govora punih nacističke mržnje koji su također razlog bijega Srba od Božje pravde. Prisjetimo se i slučaja masakra 5 žena Hrvatica 28.7.1991., u Dvoru na Uni, koje ste izvukli s terapija u domu zdravlja, pobili i mrtve pobacali u kanale pokraj ceste. Ali o ovom stravičnom zločinu nitko od novinarske bijede koja sebe zove istraživački novinari u Hrvatskoj, ne smije ni zucnuti. Jadnici bez mrve časti, ljudskosti i karaktera spominju samo onaj drugi zločin koji je prema prvim izvještajima unproforaca počinila armija BiH.
Citirat ću izjave poraženih i pokazati koliko svijesti i obraza ne/imaju:
“Hrvatska 24 godine slavi pobjedu, a u Srbiji su komemoracije i molebani – rekla je i citirala izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je Oluja najveće etničko čišćenje nakon Drugog svjetskog rata.” (Mira Nikolić, veleposlanica Srbije)
A nije etničko čišćenje kad ste genocidom potpuno uništili hrvatski narod u okupiranim krajevima, tisuće pobili, stotine tisuća protjerali. I nisu Hrvati imali priliku ostati ili se naknadno vratiti dok Oluja nije ispravila srpsko etničko čišćenje stotina tisuća. Ali su zato svi Srbi mogli ostati, a naknadno se i vratiti svojim kućama koje su obnovljene hrvatskim novcem. Tko je obnovio hrvatske kuće spaljene od strane vazda i svugdje ugroženih Srba? I srpski generali pitaju se u svojim knjigama “Jesmo li ih baš sve morali pobiti i protjerati, možda bi bilo drukčije da nismo?” Dobro jutro Kolumbo!
550 000 izbjeglih ispred koljački nastrojenih ugroženih Srba zbrinula je Hrvatska do Oluje.
150 000 civila izbjeglo je ispred Vučićevih ugroženih Srba z Hrvatske u inozemstvo.
250 000 Hrvata izbjegli su iz Posavine bježeći pred ugroženim Srbima iz Bosne. Nikad se nisu vratili i njih nema niti u jednoj jednadžbi.
1.500.000 Albanaca protjerano je do kraja 1999. s Kosova, bježeći pred ugroženim koljački nastrojenim Srbima. Oni koji nisu izbjegli završili su u kamionima na dnu rijeka i u masovnim grobnicama poput one na Batajnici kod Beograda u kojoj je pronađeno nešto manje od 1000 civila, od kojih su stotine žena i djece.
Preko 2 milijuna izbjeglih ispred ugroženih Srba nije prema Vučiću i njegovim amabasadoricama vrijedno spomena, jer velikosrbin kao surovi i nečovječni nekrst ne priznaje status čovjeka nikomu osim Srbinu. Otuda i ove izjave dostojne Goebelsa. Ne vidjeti milijune drugih protjeranih u ime velike Srbije pomračenje je uma nedostojno ljudskog bića. Logički proizlazi da oni koji druge ljude gledaju kao nižu vrstu nisu ljudi već nešto drugo, neljudi.
Možemo sa sigurnošću zaključiti da je Porfiriju kršćanstvo samo zaklon, a nikako život, jer on muku drugih ne vidi i ne želi vidjeti. Jednoga dana kada ga Božji stražar ispred crvenih i nebo plavih vrata, koja vode na različita mjesta, upita, “Jesi možda vidio i žrtvu drugih?”, on će vrlo vjerojatno upitati “Kojih drugih? Vidio sam samo nas, nisam primjetio nikakve druge niti njihove muke.”, na to će ga Božji stražar blago uputiti prema crvenim vratima plačući za još jednom zauvijek izgubljenom dušom.
“Uvijek kad se sjećamo nevino postradalih Srba, stavimo prst na čelo i zapitajmo se što mi možemo ili smo mogli učiniti. Možemo sve promijeniti, jedino ne možemo promijeniti činjenicu da smo ljudi, a to je najbitnije…” (Mitropolit pjevač četničkih pjesama Porfirije)
Za promjenu vrlo uvijena izjava koja može značiti svašta. Pravit ćemo se da ne shvaćamo što je htio reći onim “zapitajmo se što mi možemo ili smo mogli učiniti…” Za početak jedno je sigurno, Porfirije se ne sjeća nevino postradalih Hrvata kojih je dvostruko veći broj ubijenih, a i dvostruko veći broj protjeranih, a koji su, za razliku od Srba što svojevoljno i organizirano odoše, brutalno protjerani s okupiranih područja iz svoje države.
Možemo sa sigurnošću zaključiti da je Porfiriju kršćanstvo samo zaklon, a nikako život, jer on muku drugih ne vidi i ne želi vidjeti. Jednoga dana kada ga Božji stražar ispred crvenih i nebo plavih vrata, koja vode na različita mjesta, upita, “Jesi možda vidio i žrtvu drugih?”, on će vrlo vjerojatno upitati “Kojih drugih? Vidio sam samo nas, nisam primjetio nikakve druge niti njihove muke.”, na to će ga Božji stražar blago uputiti prema crvenim vratima plačući za još jednom zauvijek izgubljenom dušom. Možemo zaključiti da Porfirije ne vidi kako je “čovjek” širi, odnosno najširi pojam, a tek onda dolaze niže odrednice poput nacionalnosti, rase… Porfirije kaže da oni ne mogu promijeniti činjenicu da su ljudi, ali što znači “biti čovjek”? Laže li čovjek ako je stvarno čovjek? Laže li Dobrica Ćosić Srbin, ili lažu svi Srbi kako reče Ćosić? Laže li kršćanin? Ubija li čovjek sve narode oko sebe? Diže li čovjek bune poput one u Srbu u kojima sprovodi apsolutni genocid nad nesrbima? Otima li čovjek tuđe i proglašava svojim, poput hrvatske zemlje koju nakon pokolja prisvojiše, primjerice u Brotnju, Boričevcu, Širokoj Kuli, Aljmašu, Dalju, Kninu, Vukovaru…? Može li čovjek blagosloviti rušenje preko 1500 katoličkih, dakle kršćanskih, crkvi i sakralnih objekata, a vi ste blagoslivljali ubojice i palitelje kršćanskih crkava? Proglašava li čovjek svecem ubojice poput popa Mace koji je masovno ubijao macom, i to ponajviše Srbe koji mu nisu bili dovoljno Srbi, a ostale sa osobitom radošću jednog pravoslavnog sveca? Proglašava li čovjek svecem tiranina koji je svog vlastitog brata razapeo i masakrirao? Proglašava li čovjek svecem nacistu (Nikolaj Velimirović) koji se radovao Hitleru tvrdeći da je (Hitler) došao na ideju sv. Save, a židovima da treba stati petom na vrat. Može li čovjek smatrati sv. Savu svecem ako je isti rodonačelnik najužasnijeg i najubilačkijeg nacizma, kako vidimo drugi pravoslavni svetac tvrdi da sv. Sava baš to jest? Tko je tu lud, a komu noge i tragovi nečovještvom smrde? Svakom umnom i razumnom biću, kršćaninu, potpuno su jasni odgovori na sva ova pitanja. Pitam se samo hoće li Porfirije staviti prst na čelo i zapitati se koji ga Danteov krug radosno i ponosno čeka?
Dakle, što je Oluja?
Da ste imali imalo razuma mogli ste s nama kao stvarnim sunarodnjacima izgrađivati Hrvatsku i biti svoji na svome, gedžovani bi vam zavidjeli kao što su uvijek zavidjeli, a ne da vas oni kojima nikad niste pripadali silom skreću od Beograda prema Kosovu u vama najtežem trenutku, otimaju vam ono bijede što ste ponijeli, tuku vas, siluju, oralno se na vama zadovoljavaju i vežu vas u pseće kućice nakon što ste izgubili rat koji nikad niste imali šanse dobiti.
Oluja je posljedica, Božja kazna, Pravda, utjeha nevinim žrtvama, svjetlost u tami, zalog miru i ljudskosti! Oluja je univerzalna pravda!
Doista, proteći će vode i vode dok se strasti smire i oni koji svojim zlodjelima dozvaše Oluju shvate koliko su se od Boga odmetnuli, do te mjere da se i On morao uključiti i uništiti zlo. Kad Bog nekoga želi uništiti onda mu oduzme razum, a kako vidimo neprijatelji Boga i čovjeka potpuno su na kraju izgubili razum i sve ono što su zlim djelima gradili stotinama godina raspalo im se u nekoliko dana u Hrvatskoj i nešto više dana na Kosovu.
Odgovor na Vučićevo pitanje “Gde je nestalo 400 000 Srba?” je svakom tko nije retardiran “jasan ko pasulj”. Pokrenuli ste rat u kojem ste počinili potpuni genocid nad domicilnim narodom i kao takvi odlučili ste sami otići jer se niste mogli suočiti s istinom o sebi, vi to doslovno definirate kao “Nikad više s Hrvatima, suživot je nemoguć”, pa onda kolji i pali Hrvate dok su nenaoružani, a kad se Hrvati naoružaju da bi se spasili svaki put ista “retardisana dinaridska pesma – Bežiiiii, dolaze ustaše, kuku lele”. Pritom, kad biste imali imalo samopoštovanja i samosvijesti, bar biste pokušali shvatiti tko vas je i za čiji račun digao na koljački ustanak u kojem ste počinili genocid i tko vas je čitavo vrijeme vježbao bježaniji ne bi li vašom patnjom popravio krvnu sliku na Kosovu. Činjenica je također, da ste imali imalo razuma mogli ste s nama kao stvarnim sunarodnjacima izgrađivati Hrvatsku i biti svoji na svome, gedžovani bi vam zavidjeli kao što su uvijek zavidjeli, a ne da vas oni kojima nikad niste pripadali silom skreću od Beograda prema Kosovu u vama najtežem trenutku, otimaju vam ono bijede što ste ponijeli, tuku vas, siluju, oralno se na vama zadovoljavaju i vežu vas u pseće kućice nakon što ste izgubili rat koji nikad niste imali šanse dobiti. Najjadnije je da vi nesretnici nas Hrvate mrzite, a ne one koji su vas digli za svoj račun priredivši nam svima neshvatljivi užas i na kraju prodali vas za mit o srpskom Kosovu pa naposlijetku i silovali. Al’ eto, vi se volite pa će te im oprostiti izdaju, vezanje u pseće kućice i prisilno oralno zadovoljavanje arkanovaca i Vučićevih radikala.
Što se nas tiče zapamtite jedno – Mi slavimo Oluju i slavit ćemo dok je svijeta i vijeka, isto kao što vi Srbi slavite Kosovsku bitku. Nešto manje slavite Oluju, no siguran sam da će se to s vremenom promijeniti jer vi baš volite slaviti izgubljene bitke, pa će mo zajedno slušati Thompsona za jedno petsto godina. Mi smo pobijedili pa imamo što slaviti, da smo izgubili bilo bi glupo slaviti, ali šta’š – sto ljudi sto ćudi. – Ili kako reče europejac i mirotvorac Vučić: “Sto muslimana za jednog Srbina”.
Sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja svima koji slave! Ostali neka stave prst na čelo i zapitaju se koja je cijena ignoriranja postojanja drugih? A vi nas i dalje jednako uporno ignorirate, do novog kruga istrage.