Titovi partizani su na Križnom putu od Slovenije do Makedonije poubijali stotine tisuća vojnika i civila. Nije li i to bio klasični genocid? Naravno, ali naše političke elite to ne zanima. Oni svoje “intelektualne” potencijale troše na Srebrenicu i Ratka Mladića, ali pedantno paze da se ne spominje to mračno doba naše tragične povijesti. Uglavnom, svaki pokušaj razgovora o toj temi završava ofucanom parolom “tko nas bre zavadi…”. Stvarno, oni koji puze teško da mogu pasti.
Lijep je osjećaj kad te ljudi vole. Kamo god idem kažu mi: “Samo si nam ti još falio”. Čudan neki svijet! Svi su puni love, vrijeme je super, a oni kukaju…
Pred par dana bio sam na raspravi u Šibeniku gdje DORH traži bezuvjetne kazne zatvora za 16 članova Torcide koji su se “pokefali” u kninskom kafiću sa zvezdinim navijačima. Naravno, zvezdaši su (kao i uvijek) žrtve. Tukli su se jedni, ali tukli su se i drugi. Optuženi su ipak samo torcidaši! Old story hrvatske pravosudne politike. Takvih nelogičnih i asimetričnih primjera u Hrvatskoj ima na pretek.
Recimo, šest srpskih žrtava u Gruborima izjednačeno je sa 6650 hrvatskih civilnih žrtava u Domovinskom ratu. Kažu: “Knin je predugo bio rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće”. Pazite, Knin! Nekadašnja prijestolnica kralja Zvonimira, sve do 1522. dok ga nisu osvojili Osmanlije… Razgovarajući nakon rasprave u Šibeniku s optuženim “nacionalistima” osjetio sam pesimizam. Po njima su najveći problem oni Hrvati koji pušu u orjunaško-četnički rog.
Recimo, sjećam se izjave Zvonka Kusića: “Dolazak Miloševića u Knin skida stigmu da su Srbi protiv hrvatske države”. Koja “naivnost”. Akademska i politička. Ili možda nije naivnost? Jedan optuženi mi je kazao kako se ne bi začudio da se dogodine na mimohodu pojavi postrojba i Mile Martića… Konačno, to bi bilo dobro za “suživot”. Još malo pa je 18. studeni – Dan obrane Vukovara. Hoće li političari paliti svijeće i poginulim četnicima u Vukovaru?
Vraćam se iz Šibenika u maglom okovanu “metropolu”. Neka magle. Kod nas je stalno neka magla, politička, korupcijska, ekonomska, pa zašto ne bi bila i meteorološka. U Uniju je stigla zima. Nijemci vade iz podruma drva i ugljen te pale peći. Adio zelena revolucijo! Kod nas je još lijepo vrijeme. Možda zahvaljujući mudroj politici naše Vlade i premijera Plenkovića. Jedino ga muče te stalno puzajuće afere njegovih stranačkih moćnika.
Sjetih se mudre misli Nenada Porgesa: “Tko puzi, nemre pasti”.
Dosta kontroverze u “demokratskoj” javnosti izazivaju stavovi Zorana Milanovića o jednoj pastoralnoj domaćoj temi. Genocidu. Je li u Srebrenici nad 8300 muslimana izvršen genocid ili je to samo ratni zločin. Mada je Milanović jasno rekao kako postoje razni stupnjevi genocida. To je doduše njegova umotvorina jer i međunarodno i domaće pravo poznaju samo genocid, ne i neku gradaciju genocida. Genocid je uvijek mračna tema za žrtve. A za žive? U RH još uvijek ima živih koji se dobro sjećaju “genocidnih” vremena.
U svibnju 1945. hrvatska vojska, ustaše i domobrani su se po pravilima ratnog prava predali u Austriji Britancima. Grof Tolstoj, engleski povjesničar ruskog porijekla, detaljno je pred 30-tak godina pisao o genocidu nad Hrvatima nakon te predaje Englezima u Austriji. Hrvatska vojska, ustaše i domobrani i oni koji su se s njima povlačili prema zapadu nemilosrdno su ubijani, bez suda i presuda. Titovi partizani su na Križnom putu od Slovenije do Makedonije poubijali stotine tisuća vojnika i civila. Nije li i to bio klasični genocid? Naravno, ali naše političke elite to ne zanima. Oni svoje “intelektualne” potencijale troše na Srebrenicu i Ratka Mladića, ali pedantno paze da se ne spominje to mračno doba naše tragične povijesti. Uglavnom, svaki pokušaj razgovora o toj temi završava ofucanom parolom “tko nas bre zavadi…”. Stvarno, oni koji puze teško da mogu pasti.
U Antici su za vrijeme velikih epidemija darovali svoje vladare bogovima! Ja tu ne nudim ideju, samo kažem.
Sutrašnje zasjedanje Sabora trebalo bi započeti minutom šutnje za sve stradale u Jazovki! Tko je ubio 814 ljudi u Jazovki? Gledam karikaturu dvojice naših političara. Kaže jedan: “Druga zemlja po korupciji smo mi! Bili bi prvi da nas nisu podmitili da izgubimo!”.
Kad su u prometu važili dinari, štedjelo se u markama, a kad je došla kuna, štedjelo se u eurima. Sad kad dođe euro, štedjet će se u grijanju i hrani!
Željko Komšić, “stara hrvatina” iz Bosne, isukao je svoj “blajvajz” i napisao pismo tajniku NATO-a: “Hrvatska je dio udruženog zločinačkog pothvata”. Očekuje se još jedno u nizu gostovanja našeg Želje kod Aleksandra Stankovića u NU 2 i, naravno, maksimalna tolerancija prema “uglednom” BiH političaru. Ipak je lik jedan od tri predsjednika susjedne države. Zna li itko zašto na takav izbor gostiju nema nikakve reakcije onih koji su za to plaćeni? U pravu su oni koji dobacuju: “Tko šiša Komšića. Politički seljak”. Nama su najopasniji ovi sa fakultetom, a bez srednje škole!
Sretnem neki dan prijatelja iz Ministarstava vanjskih poslova. Tuži mi se: “Nas iz Ministarstva se stalno napada, a ništa nismo napravili”. “Znam, da niste. Zato vas i napadaju!”, velim ja.
Znate li kako u Crnoj Gori zovu vanbračno dijete? Dijete neznanog junaka.
Ponovno se na našoj političkoj sceni po stoti puta aktualiziralo pitanje izbornog zakonodavstva. Kao kod nas po postojećem zakonu o izborima svaki glas birača nema istu težinu u svim dijelovima Hrvatske. Vidi čuda? U zadnjih desetak godina odoše nam skoro milijun ljudi u inozemstvo, Covid-19 je “potamanio” u zadnje tri godine nekoliko desetaka tisuća ljudi, demografska slika nam je katastrofalna, a sad su se “mudri” političari zblenuli kako to da nekadašnja podjela izbornih jedinica više nije reprezentativna. Muči ih samo kako provesti promjenu, a da se ništa ne promijeni u zastupljenosti najvećih stranaka u raspodjeli moći. Mene pak muči jedna druga “ustavnopravna” zagonetka. Po zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj nas ima nešto manje od četiri milijuna. U dijaspori nas je još oko četiri milijuna. Kako onda manjine kod nas mogu u Saboru imati osam zastupnika, a dijaspora samo tri? To je tzv. “pitanje bez odgovora”, ali nadam se ne vječno.
Na Macelju gužva. Svi auti stoje, a nitko ne zna zašto. Jednom čovjeku netko kuca na prozor auta. Ovaj otvara prozor i pita: “Što se događa?”, “Ma, teroristi oteli našu vladu i ministre, pa traže 15.000.000 eura ili će ih politi benzinom i zapaliti. Zato sad skupljamo” odgovori prvi. ”I koliko je ljudi dalo?” upita putnik iz auta. “Pa tako, litru- dvije..!”
Jedna stara ofucana predrasuda i dalje vlada našom civilizacijom. Tzv. desničari su u pravilu slabo obrazovani, panjevi, kockastih glava, klerikalni, dočim ljevičari imaju jajolike glave, obrazovani su (po Marxu i Engelsu), moderni, preziru vjernike te vjeruju u “dijalektički materijalizam” i predaju povijest na svim filozofskim fakultetima na kugli zemaljskoj i (naravno) u Hrvatskoj. Malo zbrkana definicija, ali otprilike točna. Uzmite kao ogledni primjer predsjedničke izbore u četvrtoj najmnogoljudnijoj zemlji u svijetu – Brazilu. Pobijedio je destilirani ljevičar Luiz Inacio Lula Silva. Doduše, jedva za ušicu igle. Bravo za našeg Lulu i hvala Bogu da je mrski desničar Jair Bolsonara popušio “Lulu”.
I tamo se još broje glasovi, k’o kad su bili izbori u SAD-u između Bidena i Trumpa. Brazilska i svjetska ljevica je u ekstazi. Ivana Jakelić iz Večernjaka nije baš u ekstazi, ali je euforična. Citira Barack Obamu koji je Lulu nazvao “najpopularniji političar na zemlji”. Lijevi Obama odmah je popušio lulu mira s Lulom. Međutim, taj ultra lijevi Lulu odležao je godinu i pol dana u zatvoru i to zbog korupcije koja mu je dokazana u prošlom mandatu dok je bio predsjednikom Brazila. I sad samo malo imaginacije. Zamislite da je kojim slučajem desničar Bolsonaro, nakon osamnaest mjeseci ćuze zbog korupcije, izabran po drugi puta za predsjednika Brazila. Koje bi to zgražanje nastalo na lijevom političkom, intelektualnom i medijskom spektru. Pustimo svijet. Bi li tada Ivana Jakelić izbrala Bolsonara za “osobu tjedna” u Večernjaku? Bi, bi! Ma da ne bi.
Bi li Bolsonarovu biografiju pokušala “zašećeriti” znanstvenom fantastikom kako je Bolsonaro (odnosno Lula) “svojim socijalnim programom iz siromaštva izvukao 30 milijuna ljudi…”, a za hvalu izgubio predsjedničke izbore. Bio sam dva puta u Brazilu. Njih iz siromaštva ne mogu izvući ni EU, ni arapski šeici, ni Krešo Beljak, ni Puljak, ni AnkaTaritaš Mrak ni Ivana Kekin… Možda jedino baba Katarine Peović sa svojim pištoljem. Lula je maznuo lovu, odležao godinu i pol i postao osoba tjedna kod Jakelićke. Zahvaljujući tomu što hrvatski ljevičari drže 90 posto medija u svojim šapama mogu, bez obzira što su tek “intelektualni proleteri” kako ih je nazvao Lav Trocki, ljevičariti sve u šesnaest. Gdje je tu imalo srama i crvenila u licu? To je njima nepoznata kategorija. U svakom slučaju, ova lijeva dvoličnost dokaz je da Ivo Sanader treba polako početi razmišljati o povratku. U stilu – vrati se Ivo, sve ti je oprošteno…
Zagrebom se širi osjećaj tjeskobe i straha. Telegram upozorava: “Evo ih opet. Muškarci jutros molili na Trgu bana Jelačića, pozvali sve katoličke muževe da im se pridruže”. Svašta se u ovim ludim vremenima može dogoditi, ali da će se katolici moliti u glavnom gradu katoličke zemlje, e to prosto ne možeš povjerovati.
Mi već imamo afirmiranu “paradu ponosa” da nam paradiraju po glavnom trgu i ulicama. Oni ne uznemiravaju demokratsku javnost. Nju “uznemiravaju” samo muževi koji mole. Nedavno sam dobio poziv na predstavljanje knjige Ante Starčevića “Ideali slobode i prava”. Koja sloboda, koje pravo kad nam katolička manjina od 86 posto vjernika remeti naše liberalističke i jugo-ideale.
No ne izazivaju sve vijesti u Hrvatskoj tjeskobu i strah. Ima i sjajnih. Recimo, sve nas je tronula vijest da je počelo snimanje nove verzije filma “Boj na Kosovu”. Sto tisuća statista, dvije tisuće konja, milioni eura i komentar Alena Sinanovića: “Ima da snimaju dok ne pobjede!”.
ZET je u kampanji protiv džeparenja u tramvajima pa je navodno oblijepio tramvaje parolama: “Od džepara se obranite vlastitim rukama. Držite ih u džepovima”.
Dr. Jure Zovko, profesor na Zadarskom sveučilištu, na simpoziju “Tiranija i sloboda” koji je organizirao Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, u uvodnom je izlaganju istakao kako radije živi na “trulom zapadu” sa svojim “noćima vještica”, pederima i lezbama nego na “zdravom istoku” gdje nema individualnih sloboda. Kome se ne sviđa “truli zapad” ima alternativu otići u Rusiju, Kinu, Iran, Saudijsku Arabiju itd. Potpisujem. Još bolje, neka odu u Sjevernu Koreju gdje postoji samo veliki vođa i oduševljeni narod koji mu mora klicati. Tamo nema razlike između bogatih i siromašnih. Bogat je samo vođa, a siromašni su svi ostali. Sad se prisjećam da je jednom davno Ruža Tomašić javno izjavila kako svi koji ne vole Hrvatsku, neka slobodno odu živjeti tamo gdje im je ljepše i bolje. Tada se na nju, zbog navodne “političke nekorektnosti”, digla cijela ujedinjena ljevica kao da je zazvala vraga. Onda su onako prestrašeni odlučili skrojiti si Hrvatsku po vlastitoj mjeri. I sad imamo što imamo…
Kaže Chuck Norris: “I ja sam jednom bio muškarac zarobljen u ženskom tijelu. Onda sam se rodio”. Chuck je nedavno bio u Beogradu pa je oduševio Srbe kad je navodno preskočio Dunav po dužini!