Narod pod demokršćanskom vlašću, Srednja Europa, populus leđima okrenut prošlosti i pogleda uperena u budućnost, ravno među noge ove kurvetine sa slike.
Fotografija je o ženi s obje noge polomljene, osumljičenoj za ubojstvo, što je objavila državna agencija HINA, a prenio sav “desni” i “lijevi” tisak, gdje bi se očekivala fotografija žene s nogama u gipsu ili nešto prigodno, a ne ovo, što je samo primjer za temu o općem hrvatskom žutilu, bilo da se radi o tome što se hrvatskom čitateljstvu nudi ili o tome što čitateljstvo traži.
“Pročitajte što je Plenković prišapnuo Kolindi na uho”, “Pogledajte je li ova dama imala gaćice kada joj je jak vjetar zadignuo haljinu”, “Saznajte što je Vaso mislio ali nikada nije rekao”.
Je li to program kurikularne reforme za opću populaciju europskih Hrvata, ili je pak balkanizacija europske Hrvatske? Radi li se o jednostavnoj ponudi i potražnji taloga sa dna civilizacijske bačve ili o priučavanju obespravljenih da nauče koji bi trebali biti prioriteti onih koji nemaju prava.
Narod pod demokršćanskom vlašću, Srednja Europa, populus leđima okrenut prošlosti i pogleda uperena u budućnost, ravno među noge ove kurvetine sa slike.
Po društvenim mrežama “humanisti” se pozivaju na Tita, “liberali” na Oktobarsku revoluciju, “ustaše” prijete “čist račun – duga devetka”, “branitelji” Stepinca “j…u majku” svima koji dirnu Crkvu u Hrvata, “partizani” žale za svakom nevinom žrtvom. Spikerica u Dnevniku HTR-a pod srpskom zastavom preko cjelog zida izvještava o izborima “na Kosovu i Metohiji”. Ministar podnosi finacijski izvještaj i sve dobitke navodi u kunama a sve gubitke u eurima, pa su nam dobici u milijardama a gubici u milijunima, u zemlji prekrasnih rijeka kojima plivaju abortusi i najljepšeg mora na svijetu, čiji tvrdoglavi i krivo usmjereni vjetar dubrovačku luku natrpa s 5 tona otpada.
Totalitarna NDH iz vremena kada je svijetom cvala demokracija, kada je britanski parlament odlučivao kojeg datuma će biti iskrcavanje na Normandiji a američki narod referendumom izglasao da će na Hirošimu biti bačena atomska bomba.
“Demokrati” se odriču totalitarnih režima poistovječujući Titovu Jugoslaviju koja je diktaturom bila u poslijeratno vrijeme od ’45te do ’91ve i nesretnu NDH, u ratu nastalu i u ratu nestalu, u vrijeme kada je svijetom “cvala” demokracija, kada je britanski parlament odlučivao kojeg datuma će biti iskrcavanje na Normandiji a američki narod referendumom izglasao da će na Hirošimu biti bačena atomska bomba. U raspravo u totalitarizmu u Hrvata treba svakako uključiti podatak da su za Tomislava Hrvati živjeli u danas nezamislivoj diktaturi i da takva Hrvatska nikada ne bi bila prihvaćena u EU.
U Hrvatskoj se vodi paralelana i usklađena borba za demografski spas i pravo na pobačaj.
Od manjeg dijela manjinskoga naroda izbrani saborski zastupnik cjeloga naroda na svoju ruku i bez državne akreditacije redovno odlazi u (ne)prijateljsku susjednu državu i samostalno vodi pregovore s čelnicima te države koji smrknuta pogleda upiru prst prema Hrvatskoj, što je prvi nekažnjivi primjer takve prakse u povijesti međunarodnih odnosa.
Heroji Domovinskog rata srpskog podrijetla životare na dnu egzistencije jer su im “sunarodni” pripadnici i simpatizeri agresorskih snaga pri (na) vlasti u Hrvatskoj, ozakonili takav život.
Na jednog Srbina u Hrvatskoj netko baci koru od limuna i kompletan državni aprat, zgražajući se skače na noge, a u Beogradu istuku jednog Hrvata i nigdje osim na njegovoj Facebook stranici, ne možete saznati ni da se dogodilo.
Bette Midler u pjesmi “Froma a distance” pjeva kako iz daleka sve izgleda ljepše. U ovoj “priči iz daljine” sve izgleda mnogo gore. S obzirom da 80% čitalačke publike Projekta Velebit prebiva u Hrvatskoj, imam u naslovnoj fotografiji razgoličeni recept kako povećati tiražu. U Melbourneu je popularno počiniti samoubojstvo bacajući se u more s visokog mosta “Westgate bridge”. Po toj logici, rekao bi da to rade kako bi pred Svevišnjega došli čisti.
“Pušio sam marihuanu i žvakao konoplju, plesao, romansirao, tukao se, pucao na mjesec i vozio velike kamione, bio na tri svjetska sajma, gledao opasnosti u oči i vidio koze kako se pare na sajmištu, ali nikada nisam vidio sranje kakvo se ovdje odigrava”.
Ako iz daleka sve izgleda gore nego iz bliza u stvarnosti, javite mi, ali mi nemojte javljati da prestanem “sa balkona svoje bogate kuće dijeliti lekcije hrvatskomu narodu”, jer to ste mi već rekli i upamtio sam.
Ima jedna u Americi popularna i često citirana “izjava” za ovakve prilike, koja u ublaženom i devulganiziranom prijevodu glasi: “Pušio sam marihuanu i žvakao konoplju, plesao, romansirao, tukao se, pucao na mjesec i vozio velike kamione, bio na tri svjetska sajma, gledao opasnosti u oči i vidio koze kako se pare na sajmištu, ali nikada nisam vidio sranje kakvo se ovdje odigrava”.
Ipak, ima jedna pozitivna stvar koja može uljepšati ovaj dar-mar: prati zbivanja u Hrvatskoj i upoznati ćeš mnoge nove pojave koje se nigdje i nikada ranije nisu dogodile.
I na kraju jedan vrlo važan podatak (meni). Kazaljka na australskom satu je pomaknuta za jedan sat u smjeru kretanja kazaljke na satu, pa su priče iz daljine postale priče iz još veće daljine.
Kod pomicanja kazaljki se zapravo radi o tome da država ide na ruku humanistima iz svijeta industrije, zabrinutog radi smanjenja produktivnosti tokom zimskih mjeseci, kada sunce izlazi kasnije radi inklanacije zemljine rotacione osi za 23.5 stupnja. Ne znam kako se ovaj astronomski fenomen objašnjava teorijom ravne zemlje, ali primjećujem da tu teoriju pripisuju Miroslavu Škori s ciljem “kristalizacije” njegova predsjedničkog programa.
