Velike stranke nemaju velik izbor poznatijih imena, pa će u Hrvatski sabor izravno sa ceste. Neki nešto poznatiji povukli su se, uvrijeđeni što ih se stavlja iza anonimusa, neki šute i gutaju, povrijeđeni, a neki su i ozlijeđeni ali ipak idu dalje, kao Hajduković iz istospolne frakcije SDP-a, koja vjerojatno nije tako beznačajna. Retard koalicija s SDP-om u centru samo je u tomu iznevjerila svoju komunističku baštinu, zanemarila da su u komunizmu proganjali istospolce i bacali ih u zatvore. U svemu drugom je na pozicijama druga Tita…
Ako ste imali nesreću naći se na autocesti u nedjelju predvečer kada je završavao produljeni blagdanski vikend, u nesnosnoj prometnoj gužvi u pravcu potresenog Zagreba, niste mogli povjerovati da je samo tridesetak dana prije vladala krunska osama i pustoš. Ma kao da pošasti nikada nije ni bilo. Jedino što podsjeća na te dane veliki su panoi na autocesti s upozorenjem: Držite razmak. Koliko sam shvatio, odnosi se na automobile, a čim ljudi izađu iz njih na odmorištima razmaka nema, čuju se uz hrvatski i neki strani jezici, na sreću nisam čuo švedski. Velika akcija spašavanja vojnika Turizma ponešto je riskantan pothvat, ali vidjet ćemo rezultate.
Završava napokon i školska godina, za koju se jedino može reći da je nije bilo. Posebna je i po tome što su u školu išli i roditelji, online, pa štošta naučili jer se svijet unekoliko promijenio od vremena kada su i oni bili školarci. Svijet online iliti hrvatski “on lajn”. Sve je online. Pitam ja, a informatički sam nepismen ili polupismen, postavljam jednostavno pitanje: ako vodim svoga psa na lajni, je li tada i moj pas on lajn? No dobro, to samo usput. Državne mature nisu bile online, maturanti se uživo zabavljali pitanjima iz hrvatskoga jezika i književnosti gdje je, čini se, najvažnije znati kako se zvala neka babetina iz Krležina “Filipa”, što kod mladih izaziva veliku želju za čitanjem, literaturom općenito. Na sljedećoj maturi ključno bi pitanje moglo biti u kojoj je ulici u Zagrebu živio Ivan Slamnig. Eto, ja znam. U Čakovečkoj. Blizu njega i Milivoj Slaviček, a neko vrijeme i ja.
U nedjelju smo išli na plac po hranu, ali stigli samo do “Tri jablana” u blizini trešnjevačke tržnice. Eto, to je literatura. Dobro, Slamniga se spominjalo u maturama kao ludista, ali poeziju toga velikog pjesnika maturanti nikada nisu čitali (i ne će). Ako na nekoj od sljedećih matura bude pitanje o Slamnigu, očekujem da se od zrelih đaka traži odgovor na pitanje: Kako se zvala šankerica kod “Tri jablana” krajem šezdesetih godina 20. stoljeća.
Na pozicijama druga Tita
Uglavnom, paluba je očišćena od učenika i korone kako bi se nacija mogla posvetiti parlamentarnim izborima. Najzabavnije je bilo skladanje stranačkih i koalicijskih lista: skakanje i uskakivanje, preskakivanje, podzemne bitke za bolja mjesta na listama, gdje se vidjelo da ni takozvane velike stranke nemaju velik izbor poznatijih imena, pa će u Hrvatski sabor izravno sa ceste. Neki nešto poznatiji povukli su se, uvrijeđeni što ih se stavlja iza anonimusa, neki šute i gutaju, povrijeđeni, a neki su i ozlijeđeni ali ipak idu dalje, kao Hajduković iz istospolne frakcije SDP-a, koja vjerojatno nije tako beznačajna. Retard koalicija s SDP-om u centru samo je u tomu iznevjerila svoju komunističku baštinu, zanemarila da su u komunizmu proganjali istospolce i bacali ih u zatvore.
U svemu drugom je na pozicijama druga Tita i ako nedajbože uspije na izborima, bit će to veći lom nego kada se Partija 2000. godine vratila na vlast pa razjurila sve hrvatske kadrove, provela detuđmanizaciju, dekroatizaciju i slične vragolije. Velim ako uspije, a i to se može dogoditi, zašto ne? Pa živimo u Hrvatskoj. Čudesno lijepoj zemlji s čudesnim biračima od kojih se mogu očekivati svakakva čuda. I što će se zbiti ako retardi uspiju. Učinit će sve kao što je rečeno, ljudi će zblenuto gledati jer ništa ne pamte, a onda krenuti takav val odjednom opet hrvatski svjesnih jurišnika da se retardi ne će dugo održati na vlasti. Zazivat će prevareni ljudi hrvatske stranke, pa čak i poluhrvatske, te ih dovesti na vlast, a one Pupovca. I jovo nanovo.
Nepoznanice u Plenkovićevoj predizbornoj jednadžbi
Ako mislite da razmišljam zbrčkano, varate se. Ovo je samo ponešto ludističko predviđanje, više stilom nego sadržajem. U Plenkovićevoj izbornoj jednadžbi ima više nepoznanica, a samo je jedna znanica, postizborna koalicija s Pupovcem za kojega valjda misli da je dobitna kombinacija. No, i s ostalim manjinama. Recimo s Furiom Radinom, koji ide u deveti mandat (?) i tako se udomaćio u Hrvatskom saboru da iz njega nikada i ne izlazi, valjda ondje i stanuje u nekom krilu, ali nije ustanovljeno gdje, kao fantom u Pariškoj operi. Kad dođe vrijeme predaje lista, on se odjednom odnekud pojavi i sam sa sobom predaje listu na kojoj je sam sa sobom.
E, vidite, dok se Hrvati muče i svađaju oko mjesta na listi, Radin je toga pošteđen kao i ostali slični kojima je mjesto zajamčeno. Blizak je s IDS-om, a kako i ne bi kada je IDS smislio novu narodnost, istrijansku, a ta navodno nije ni hrvatska ni talijanska, što Talijanima paše. Glavno je da ima što manje Hrvata i što više dvojezičnih natpisa, gdje treba i gdje ne treba. Slično radi Vučić u Vojvodini, izmislio je (za izbore a i inače) Bunjevce kao posebnu narodnost koja bira njega, nasuprot Bunjevcima koji su Hrvati a treba ih biti što manje.
Prijestolnica jugoslavenske kulture
Ni u Rijeci, prijestolnici političke jugoslavenske kulture, isto tako nije baš dobro deklarirati se Hrvatom. Riječka vladajuća oligarhija malo je živnula vidjevši Orbanovu kartu velike Mađarske i sve nešto misli bi li i to bilo neko rješenje, makar pričuvno, da ostane još kojih sedamdeset godina na vlasti. Samo da ne dođe neka hrvatska vlast, nedajbože, bolja je i mađarska. Na more, Mađari! Koje more? Pa mađarsko more. Ima tu i gospodarske logike: milenijska glupost koju je načinila Hrvatska prodajom (predajom) Mađarima INA-u (drugima Plivu i itd.) mogla bi se nekako ispraviti kupnjom Ine od Mađara, ali za to nema novca.
Što navodna seljačka stranka ima sa seljacima? Osim možda Beljakova ispada o komunističkom nemaru 1945. A tko su bili ti domobrani, hajde da samo njih spomenem, tko su bili ti ubijeni domobrani i njihove pobijene obitelji, nego pretežito seljaci regrutirani u vojsku? Znači, šef Hrvatske seljačke strane neizravno pita zašto nije postrijeljano i poklano više seljaka.
Naravno da nema. Ali postoji Rijeka za koju su Mađari životno zainteresirani pa bi u nekoj povoljnoj konstelaciji moglo doći do omanje trgovine: mi Mađarima Rijeku, a Mađari nama vrate Inu. Ustani bane! Jest da naginjem humoru, ali život je nepredvidljiv, posebno u Hrvatskoj koja sve rasprodaje kao na Hreljiću, pa zašto ne bi i Rijeku koja teče ipak više prema Beogradu nego prema Pešti, ali zadovoljit će se svakim gradom koji se ne zove Zagreb, ionako potresan grad.
Beljak
Moje priglupo pitanje je jednostavno: ako sve prodajemo, ako su stranci počeli kupovati i poljoprivrednu i drugu (šumsku možda) zemlju i prije nego je dogovoreno (!) da tuđinci mogu kupovati tek nakon 2023. navodno (srbijanski kralj mesa je već tu), zašto ne bi mogli kupovati i gradove koji se također nalaze na nekom zemljištu i zemljištima? Uz to, ubrzat će se izgradnja nizinske pruge Rijeka – Karlovac-Zagreb-Pešta, s mađarskim vlakovima i kondukterima kojima je prkosio još mladi Stjepan Radić, pa će i opet, recimo mladi Beljak. Ha. To me je podsjetilo da je HSS u Retard koaliciji, ali me muči i pitanje kakav je to današnji sastav HSS-a. Je li pun puniša ili su ljudi ondje samo izgubljeni, isprani? Samo usputna opaska, i usputno pitanje što navodna seljačka stranka ima sa seljacima? Osim možda Beljakova ispada o komunističkom nemaru 1945. A tko su bili ti domobrani, hajde da samo njih spomenem, tko su bili ti ubijeni domobrani i njihove pobijene obitelji, nego pretežito seljaci regrutirani u vojsku? Znači, šef Hrvatske seljačke strane neizravno pita zašto nije postrijeljano i poklano više seljaka.
S istoka Slavonije valja se prema Zagrebu Domovinski pokret koji u nazivu ima dvije ključne, možda i relativno dobitne riječi: domovinski i pokret. Zadnji put smo pokret doživjeli svršetkom osamdesetih i početkom devedesetih prošloga stoljeća, uspješan iznad svih očekivanja, i zato riječ pokret izaziva nostalgiju i snažne emocije, a kada se još pridruži i pridjev domovinski, onda je to u nacionalnom smislu pun pogodak. Ne treba čovjek biti vatreni ljubitelj škorista, ali treba biti realan i razumjeti da se prvi put nakon duopola i istospola pojavila relevantna treća opcija..
Kad sam već krenuo zemljopisno od Istre i Rijeke prema jugoistoku, kakvo je stanje u Dalmaciji a u svezi s izborima za Hrvatski sabor? Lutajući prošlih dana dalmatinskim krajolicima i gradovima (pozdrav i hrvatskoj družini na Braču), razumio sam da je plavo more malo pocrvenjelo i da je u plavim utvrdama crvena kolona dolazila do gradskih trgova, što me je rastužilo. I zato ne samo HDZ nego i druge hrvatske stranke moraju ondje činiti i učiniti više da ne bude otpuhane s prvom jačom burom, a ima li još vremena do 5. srpnja?
Relevantna treća opcija
S istoka Slavonije valja se prema Zagrebu Domovinski pokret koji u nazivu ima dvije ključne, možda i relativno dobitne riječi: domovinski i pokret. Zadnji put smo pokret doživjeli svršetkom osamdesetih i početkom devedesetih prošloga stoljeća, uspješan iznad svih očekivanja, i zato riječ pokret izaziva nostalgiju i snažne emocije, a kada se još pridruži i pridjev domovinski, onda je to u nacionalnom smislu pun pogodak. Ne treba čovjek biti vatreni ljubitelj škorista, ali treba biti realan i razumjeti da se prvi put nakon duopola i istospola pojavila relevantna treća opcija koja, za razliku od dosadašnjih, očito ima iza sebe zainteresirani kapital i financijske kapitalce, zasad u drugom planu, a u politici bez velikoga novca ništa ne možete učiniti, znam ja po sebi. To je snaga, ali ujedno i slabost Domovinskog pokreta, jer pravu pozadinu ne znamo.
Da zaključim: izbori i izborni rezultati bit će šareni kao livada u proljeće, pa tko god dođe na vlast naći će se u gnijezdu stršljena i teško doživjeti kraj mandata. Već se govori o manjinskoj Vladi. Zašto ne? Pa i zadnje četiri godine imali smo manjinsku Vladu. Malo HDZ-a, malo HNS-a, malo manjinaca i puno SDSS-a, sve po malo, i eto male, hoću reći manjinske Vlade u kojoj četiri godine preživljavaju samo ministri koji nisu iz HDZ-a. I što možemo? Moliti se. Sačuvaj nas Bože od rata, kuge, gladi, korone i Bere. Inače će se u Hrvatskoj u drugom valu pojaviti ne korona nego ona bolest beri-beri koja je harala Afrikom, čini mi se, iz koje su se domorodci jedva spasili na engleskim lađama i zbrisali na pamučna polja u Ameriku, što su mladi bijeli Amerikanci i mladi bijeli Europljani tek sada shvatili pa ruše kipove svojih predaka kolonizatora. Kasno. A što misle kojim novcem su utemeljena elitna sveučilišta na kojima studiraju? A i nadalje će.