Djelovanje srbočetnika Milorada Pupovca je u demokratskoj Hrvatskoj legalno moguće, ali je i te kako upitno kako takav subverzivni srbočetnički političar može biti koalicijski partner Andreju Plenkoviću koji i sam svojim izbjegavanjem sintagme “velikosrpska agresija”, htio ne htio sudjeluje u subverzivnoj djelatnosti koju sustavno provodi srbočetnik Milorad Pupovac.
Ovogodišnja 30. obljetnica herojstva vukovarskih branitelja koji su svojom neustrašivom hrabrošću i žrtvom u obrani grada obranili i samu Hrvatsku bila je dostojanstvena s Kolonom sjećanja s više desetaka tisuća sudionika iz cijele Hrvatske, BiH i inozemstva. I ovom prilikom vođa velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj, saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, doduše nije kao prošle godine izveo provokativni performans bacanjem vijenca u Dunav “za sve žrtve” čime je izjednačio agresora i branitelje, ali od svoje uporne velikosrpske politike nije odustao pa je to bacanje vijenca u Dunav izveo dva dana prije 18. studenoga.
Prije nego se osvrnemo na njegove izjave tom prilikom potrebno je objasniti zašto Milorad Pupovac opravdano nosi epitet “srbočetnik”. Postavlja se temeljno pitanje ima li, ako je uopće ima, kakva je to čast zastupnika Milorada Pupovca. Obnaša li on svoju zastupničku dužnost “savjesno i odgovorno” i drži li se u svom radu Ustava i zakona, poštujući pravni poredak ove države Hrvatske koju nikad izrijekom ne spominje, nego je to za njega tek “ova zemlja”. Obnaša li Milorad Pupovac “savjesno i odgovorno” svoju zastupničku dužnost:
- ako je na početku velikosrpske fašističke agresije lansirao laž o pokrštavanju 11.000 srpske djece;
- ako je umiješan u grozan zločin za koji još nitko nije odgovarao, nad hrvatskim humanitarcem dr. Josipom Šreterom;
- ako uporno pod okriljem stranke koju je osnovao osuđeni ratni zločinac Goran Hadžić zastupa velikosrpsku, dakle četničku politiku manjeg dijela Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj;
- ako uporno prikazuje vojnoredarstvenu operaciju Oluju kao etničko čišćenje, iako su njegovi Srbi otišli iz tzv. Krajine po naredbi njihovih vlasti, a ne prilikom napada Hrvatske vojske;
- ako tvrdi da je za njegove Srbe u Hrvatskoj glavni grad Beograd;
- ako čestim odlascima u Beograd na konzultacije s četničkim predsjednikom Srbije radi na podrivanju integriteta i stabilnosti Republike Hrvatske;
- ako sudjeluje na četničkim dernecima u Republici Srbiji gdje se demokratsku Hrvatsku uspoređuje s Nezavisnom Državom Hrvatskom i Hitlerovom Njemačkom;
- ako njegovo glasilo “Novosti” iz broja u broj riga mržnju na sve što je hrvatsko, i na državu i na narod;
- ako u svojim istupima nastoji obrambeni Domovinski rat proglasiti “građanskim ratom”;
- ako svojim djelovanjem na čelu velikosrpske pete kolone ozbiljno podriva ustavni poredak Republike Hrvatske u kojoj je upitni predstavnik Srpske nacionalne manjine, jer pretežni dio hrvatskih Srba prihvaća Hrvatsku kao svoju domovinu.
Zbog svega toga bez ustezanja saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac s punim pravom zaslužuje epitet “srbočetnik” jer je to njegova politička platforma. U svemu tome ima, uz druge prijave protiv njega, elemenata krivičnog djela, ali je Milorad Pupovac zaštićen u DORH-u, pa nastavlja svoje protustavno i protuzakonito djelovanje protiv države Hrvatske. Za takvu politiku Milorada Pupovca odgovoran je premijer Andrej Plenković koji je s njim stvorio ne srpsko-hrvatsku nego velikosrpsko-hrvatsku vladajuću koaliciju.
Takav Milorad Pupovac dva dana prije Kolone sjećanje u Vukovaru besramno nudi svoje velikosrpske ideje za budućnost Vukovara ali i Hrvatske. “Svi bi trebali živjeti budućnost svoje djece, a ne prošlost svojih očeva… Pitanje nestalih i odgovornih za zločine zajednička je tema u kojoj bi dio odgovornosti trebao ponijeti i Zagreb i Beograd”. Uprošćeno rečeno za Milorada Pupovca i njegovu srbočetničku ekipu, Hrvatska nije bila žrtva velikosrpske agresije u kojoj su Hrvatska i hrvatski narod pretpjeli velike žrtve, pa zato on pledira za veliki zaborav u stilu “ko nas bre zavadi”, iako je i po presudi Međunarodnog suda pravde Hrvatska bila žrtva agresije države Srbije.
U istom stilu u pitanju nestalih odgovornost za zločine bi trebali ponijeti i Zagreb i Beograd, što je još jedan pokušaj da se velikosrpska agresija JNA i paravojnih srpskih snaga svede na građanski rat. Bez imalo stida, jer očito da ga po svojem djelovanju i postupcima Milorad Pupovac nema, on izjavljuje: “Moj san je da ovaj grad ne bude podijeljen ni u sjećanju ni u komemoriranju. Ovo što radim ima za cilj i da ta podjela prestane. Moj je san da Vukovar ne bude podijeljen”. Ako itko radi na podjelama u Vukovaru, onda je to upravo Milorad Pupovac i njegovo Srpsko narodno vijeće koji ustrajavaju na zasebnim dječjim vrtićima za djecu srpske nacionalne manjine, pa i za posebne udžbenike za đake u osnovnim i srednjim školama. S takvim podjelama došlo se do toga da postoje hrvatski i srpski kafići u gradu Vukovaru, da spomenemo samo najočigledniji primjer. To je upravo djelo sustavne politike Milorada Pupovca koja kulminira zahtjevom da tzv. Zajedničko vijeće općina (ZVO) s većinom srpske narodne manjine dobije pravni status, što bi bio prvi korak u federalizaciji Hrvatske koju je za Vlade Jadranke Kosor Vlaisavljević spriječila ni manje ni više ne HDZ nego Vesna Pusić. Ovdje treba pripomenuti da je taj koncept suprotan preporukama Vijeća Europe koje se odnose na status nacionalnih manjina, jer taj koncept počiva na integraciji a ne separaciji nacionalnih manjina u državama članicama Europske unije.
I na kraju, djelovanje srbočetnika Milorada Pupovca je u demokratskoj Hrvatskoj legalno moguće, ali je i te kako upitno kako takav subverzivni srbočetnički političar može biti koalicijski partner Andreju Plenkoviću koji i sam svojim izbjegavanjem sintagme “velikosrpska agresija”, htio ne htio sudjeluje u subverzivnoj djelatnosti koju sustavno provodi srbočetnik Milorad Pupovac.