Egipatski monarh Faruk je nakon svoje abdikcije rekao “Svijet je zahvatio proces revolucije. Uskoro će na svijetu ostati samo pet kraljeva – kraj u Engleskoj, kralj u piku, kralj u hercu, kralj u kari i kralj u trefu”.
Danas, godinu dana nakon smrti kraljice Elizabete, Charles se suočava s turbulentnim vremenima ispred sebe. Republikanski sentimenti u Australiji rastu, a isto tako i u Kanadi, da Škotsku ni ne spominjem.
Egipatski monarh Faruk je nakon svoje abdikcije rekao “Svijet je zahvatio proces revolucije. Uskoro će na svijetu ostati samo pet kraljeva – kraj u Engleskoj, kralj u piku, kralj u hercu, kralj u kari i kralj u trefu”.
Opet gledajući na srpske snove, oni bi najradije da ostane samo car u Moskvi i njegov kraljevski namjesnik u Beogradu. Istovremeno, dok Srbija ulaže velike napore da posrbi sve iz hrvatske povijest pa i hrvatske kraljeve, od Tomislava do Snačića, a trenutno je u borbi s bosanskim muslimanima za “pokroviteljstvo” nad Tvrtkom Kotromanićem, za svog “legitimnonog” prijestolonasljednika iz dinastije krvave prošlosti Krađorđevića nema naročitog apetita, jer se on valjda slabo snalazi na “jeziku koji ceo svet razume”. A i što će im: za uvesti apsolutizam ne treba im kralja dok imaju Vučića.
Monarsi su u većini država na svijetu svedeni na simboličnu razinu autoriteta bez vlast dok Hrvatima tu ulogu ispunjava predsjednik države Milanović u kojemu su se utjelovile sve kvalitete od filozofske mudrosti do dvorske ludosti.
Gledajući kako se Hrvati odnose prema sebi kroz vremena (gramatička), uključujući i nezainteresiranost za Tvrtkovo razapinjanje između naroda starih i “novokomponovanih” inih, naša je borba za ostvarenje nacionalnog suvereniteta, unatoč mnogih žrtava dobrano ishlapila i sve više izgleda kao da se radilo o borbi za svrgavanje prošlog i ustoličenje, još jednom, novog gospodara, koji proces je maltene ostvaren pod parolom “Ni Beč ni Pešta ni Beograd, nego svi zajedno pod Buxellesom”. Izgleda to pomalo kao ostvarenje svih snova za sve u Europi, od germanskog “Drang Nach Osten” i “Drang Nach Westen” do južnoslavenskog uključenjem Srbije, pa i panslavenskog u intermare formatu s izuzećem Rusije. Jedino se Huni još malo koprcaju pod novim Atilom, sada ne samo na granicama Zapada, već praktično progutani i već u ždrijelu novog Rimskog carstva ili ti četvrtog i najvećeg Reicha.
Španjolska je restaurirala monarhiju i nema nikakvih izgleda za novi građanski rat u kojemu bi se kalila nova generacja “španskih boraca” iz Hrvatske.
Po nekoj logici, kad se o Hrvatskoj radi, najbolja garancija da ne trebaš ginuti u obranu vlastitog suvereniteta je ako ga se odrekneš, a ugroze se pojavljuju i pojavom talijanskih fašističkih plakata u Rijeci, mađarskim buncanjem da je gubitkom iste te Rijeke osuđena na uvoz nafte iz Rusije i srpskim nastojanjem, svojatanjem Dubrovnika podići kulturni ustanak na nekulturan način.
Sve te ugroze “nestaju” predajom suvereniteta Bruxellesu, a srpskim “prisajedinjenjem” Europskoj uniji nestati će i granice koje su do sada sada činile barijeru između srpskih mitoloških tenedencija i teritorijalne stvarnosti. Dok europski san o svim Europljanima u jednoj državi potječe od De Gaullea s polovine prošlog stoljeća, njegovu će realizaciju Srbija vidjeti kao platformu njihova mnogo starijeg sna o svim Srbima u jednoj državi, sličnu onoj kakavu je vidjela uspostavom dviju Jugoslavija u prošlom stoljeću.
Trivija: Je li itko od vas primjetio da jedino kralj u hercu nema brkova; pitanje je zašto ih nema?