Europski sud za ljudska prava je dao pravo državama da mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija. Presuda traži i očitovanje stranaka koje se izravno ili neizravno smatraju ili jesu sljednici bivše komunističke partije. Ova presuda ima i te kako važno značenje za Hrvatsku, jer aktualizira pitanje odgovornosti prije svega Socijaldemokratske partije kao slijednice bivšeg SKJ, ali i same vodeće političke stranke Hrvatske demokratske zajednice kao sljednice SKH, koju većinski kontroliraju bivši komunisti i njihova djeca.

Autor: Vjekoslav Krsnik

Nedavna presuda Europskog suda za ljudska prava kojom je na slučaju iz Rumunjske potvrđeno da države mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija imala je u Hrvatskoj slab odjek. To je razumljivo jer ne samo da se SDP kao slijednica Saveza komunista Hrvatske odnosno Jugoslavije nego i vodeća politička stranka HDZ u koji je početkom 90-tih prošlog stoljeća nahrupilo 95.000 bivših članova Saveza komunista, svojim praktičkim ideološkim djelovanjem teško oslobađaju svojeg jugokomunističkog naslijeđa.

U ovom slučaju radilo se o tužbi organizacijskog i registracijskog odbora Rumunjske komunističke partije protiv Rumunjske. Naime, Županijski sud u Bukureštu 12. svibnja 2014. odbio je zahtjev da se stranaka poznata kao “Rumunjska politička partija” (PCR) upiše u popis političkih stranaka. Europski sud za ljudska prava je odbacio tužbu “Rumunjske političke partije” kao neosnovanu, te je u presudi, što je osobito važno, dao pravo državama da mogu raspustiti stranke koje se ne distanciraju od bivših komunističkih partija. Presuda traži i očitovanje stranaka koje se izravno ili neizravno smatraju ili jesu sljednici bivše komunističke partije.

Ova presuda ima i te kako važno značenje za Hrvatsku, jer aktualizira pitanje odgovornosti prije svega Socijaldemokratske partije (SDP) kao slijednice bivšeg Saveza komunista Hrvatske /Jugoslavije, ali i same vodeće političke stranke Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) koju većinski kontroliraju bivši komunisti ili njihova djeca. Kao svježi primjer da ideološki duh bivšeg SKH/SKJ još uvijek živi u SDP-u i HDZ-u može poslužiti s jedne strane izbor novog predsjednika zagrebačkog ogranka SDP-a Viktora Gotovca koji se ni manje ni više nego kao sveučilišni profesor zalaže za vraćanje imena Trga maršala Tita u Zagrebu. S druge strane HDZ kao stranka koja je pretežiti dio 30-godišnje državnosti Republike Hrvatske na vlasti nije ni pokušala sprovesti brojne rezolucije Europskog parlamenta i Vijeća Europe o osudi komunizma kao totalitarnog režima. U povodu ove presude Europskog suda za ljudska prava s pravom je bivši član HSP-a Pero Kovačević podsjetio da je Hrvatska zadnja zemlja koja je donijela Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. do 1990. godine. Hrvatski sabor donio je tu Deklaraciju 30. lipnja 2006. godine, na prijedlog nekolicine tadašnjih zastupnika Kluba HSP-a, dakle ne na prijedlog bilo koje Vlade HDZ-a ili SDP-a. Štoviše te vlade a osobito SDP su uporno i sustavno ignorirale stajališta Europske unije izražena kroz nekoliko rezolucija Vijeća Europe i Europskog parlamenta o osudi komunizma kao totalitarnog režima.

U Rezoluciji o “važnosti sjećanja za budućnost Europe” izglasanoj 2019. izražava se zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi”. U Hrvatskoj nije u pitanju samo ime Trga maršala Tita u Zagrebu, nego i sam spomenik komunističkom diktatoru u Komrovcu, oko kojeg se svake godine okupljaju štovatelji totalitarnog komunističkog režima.

To je  najizrazitije došlo do izražaja kad je Milanovićeva SDP-ova vlada uz podršku tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, treba li kazati, sina istaknutog komunističkog dužnosnika, posebnim zakonom “lex Perković” pokušala spriječiti izručenje Njemačkoj dva bivša komunistička agenta optužena za ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića.

Svakako se treba sjetiti skandaloznog istupa saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića kad je u Saboru izjavio kako 1945. godine nije dobro obavljen posao, a da zbog toga nije bilo nikakve reakcije SDP-a a kamoli da je izbačen iz stranke, nego tek kad nije platio članarinu. SDP, ali i HDZ,  jednostavno ignoriraju sve što dolazi iz predstavničkih tijela Europske unije pa tako i posljednju rezoluciju o “Važnosti sjećanja za budućnost Europe” izglasanu 2019. godine.  U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”, a također  poziva “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”. Također izražava zabrinutost jer “u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi”. U Hrvatskoj nije u pitanju samo ime Trga maršala Tita u Zagrebu, nego i sam spomenik komunističkom diktatoru oko kojeg se svake godine okupljaju štovatelji totalitarnog komunističkog režima. Ne treba zaboraviti da je sadašnji prdsjednik svojedobno izjavio da je Tito veći državnik od predsjednika Tuđmana pod čijim vodstvom je stvorena uza sve slabosti moderna demokratska država Hrvatska.

Analizirajući Programska načela sadašnjeg SDP-a u njima nema ni riječi o distanciranju od prethodnog Saveza komunista Hrvatske /Jugoslavije, niti se pozivaju na istinske hrvatske ljevičare poput Augusta Cesarca ili Ante Cilige, pa čak ni na istaknutog hrvatskog partizanskog komunista Andriju Hebranga kojeg je upravo Titov totalitarni komunistički režim smaknuo. Naravno ušminkani SDP ne zagovara nasilje, ali se svojim političkim djelovanjem ili još više namjernim propustom zbog podržavanja bivšeg totalitarnog komunističkog režima pod krinkom tzv. antifašizma na određeni način može svrstati u članak 6. Ustava koji kaže da su protuustavne političke stranke koje svojim programom … “smjeraju podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojsnost Republike Hrvatske”. Naravno da bi se bilo što pokrenulo u tom smjeru potrebna je politička volja odnosno spremnost vladajuće stranke da se pokrene takva inicijativa. To je međutim u postojećim okolnostima iluzorno očekivati kad SDP predstavlja sljednicu SKJ, a HDZ sljednicu SKH.

Komentari