Sam je lovio krokodile na rijeci Scardon, na zapadnoj strani poluotoka Cape York 1963. godine, kada mu je u nevremenu potopljen čamac i sve što je imao sa sobom. Bio je novopridošlica u Australiju i engleskim je slabo vladao. Jedanaest dana je lutao kroz močvare i šume mangrova, preživljavajući na onome što je mogao uhvatiti golim rukama. Kada je stigao u Coen, policajac mu je napravio potvrdu na kojoj je pisalo da je on čovjek koji je preživio brodolom i da mu se može vjerovati. Louie je nastavio hodati još 18 dana dok nije stigao u Cairns.
Posljednji veliki pustolov Sjevernog Queenslanda Louie Komšić pronađen je mrtav u njegovu čamcu u zaljevu Princess Charlotte Bay, sjeverno od Cooktowna.
Pokopan je u Cairnsu 6. listopada 2017.
Louie Komšić je bio interniran u talijanskom logoru za izbjeglice nakon što je 1959. preživio bijeg preko granice. Tamo je donio odluku da će na drugom kraju svijeta postati lovac na krokodile.
Pobjegao je iz komunističke Jugoslavije i bježeći preko granice straža je za njim pucala. U talijanskom logoru je gledao film o zemljama koje su primale useljenike. Bivšeg stolara i vojnog obveznika, osjećaj za avanturu je doveo u Australiju, gdje je na tropskom sjeveru sjekao šećernu trstiku i radio u mehaničarskoj radionici, prije nego što je postao lovac na krokodile.
Osamdesetdvogodišnji ribar, kopač zlata, vlasnik Roadhouse-a (gostionica uz cestu daleko od naseljenog područja), farmer, lovac na krokodile i bushman (australski termin za osobu koja život provodi u divljni, daleko od naseljenih područja), bio je sam na svom čamcu kada je dobio srčani udar i preminuo.
Komentari su dolazili u skladu njegovim imidžem:
“Tko god je znao Louia, vjerovao je da on nikad neće umrijeti.”
“Bio je tvrd, mišićav i jak kao bik.”
“On je mogao što god je htio i preživjeti bilo gdje.”
Komšić je nekoliko puta dokazao da on može preživjeti pod bilo kakavim oklonostima, kada je morsko nevrijeme uništilo njegov čamac i ostavilo ga zaglavljenog u divljini poluotoka Cape York.
Sam je lovio krokodile na rijeci Scardon, na zapadnoj strani poluotoka Cape York 1963. godine, kada mu je u nevremenu potopljen čamac i sve što je imao sa sobom.
Bio je novopridošlica u Australiju i engleskim je slabo vladao.
Jedanaest dana je lutao kroz močvare i šume mangrova, preživljavajući na onome što je mogao uhvatiti golim rukama.
Kada je stigao u Coen, lokalni policajac mu je napravio potvrdu na kojoj je pisalo da je on čovjek koji je preživio brodolom i da mu se može vjerovati.
Louie je nastavio hodati još 18 dana. Kada bi stigao do koje farme, a te su u Sjevernom Queenslandu razbacane na velike udaljenosti jedna od druge, farmeri su mu davali hranu za male poslove koje bi za njih obavljao.
Konačno je stigao na istočnu obalu i grad Cairns.
Vlasnik hotela Pacific International u Cairnsu ga je financijski pomogao i Louie je započeo karijeru lovca na krokodile.
Jednom je rekao: “Trudio sam se upoznati ljude, divljinu i životinje. Pijem s bushmanima, potučem se njima i mi se slažemo”.
Krokodile je lovio sam sa svojim čamcem, a u čamcu nije imao ništa drugo osim vreće za spavanje, puške i soli za krokodilsku kožu.
Jednom je ranio 5 metara dugog korkodila, koji se počeo prevrtati. Udario je u njegov čamac. U vodu je odletila puška na jednu stranu a Louie na drugu.
“Plivao sam do obale, hodao do mjesta gdje sam logorovao i zgrabio drugu pušku. Kada sam se vratio, krokodil je ležao na obali i gledao u mene. Ustrijelio sam ga.”, rekao je Louie.
Tražio je zlato oko rijeke Palmer River i postao je godine 1974. vlasnik stočne farme Marina Plains.
On i njegova žena Luba, s kojom je bio oženjem 56 godina, u Njemačkoj rođena ukrajinska izbjeglica, preuzeli su i obnovili Palmer River Goldfields Roadhouse. Kupili su gostionicu od Toma Edwardsa 1978. Pretvorili su ju u instituciju, koja je po svojim vlasnicima, Louie-u i Lubi postala famozna.
Louie bi pio s grupama putujućih ribara, ostavio ih sve pijane ležati pod stolom preko noći, a on bi se rano u jutro ustao bistar, popravljao motore i provjeravao ako je sve u prefektnom stanju.
Ribare koji su dolazili i puno pili, Luba je hranila legendarnim hamburgerima Palmer River barra burgers, napravljenim od ribe barramundi, koju je Louie lovio u zaljevu Princes Charlotte Bay. Smatralo se smrtnim grijehom provesti se pokraj gostionice na staroj neasfaltiranoj cesti južno od Cooktowna, a ne zaustaviti se i ne pozdraviti se sa Louiem i Lubom.
Najčešće, “posjeta na minutu samo da se pozdrave”, pretvarala se u feštu koja je trajala po dva dana.
Louie je stvarno bio originalni Crocodile Dundee (lovac na krokodile).
Jedne godine je ubio 36 velikih korkodila.
Mogao je što je god zamislio, preživjeti bilo gdje.
Jednom je ubio gropera (riba s velikim ustima) od 250 kg, koji je progutao njegova psa.
Čak i kad mu je bio 82 godine, on je vjerovao da ga starost nije niti malo usporila.
Nakon smrti, negova žena Luba je rekla za Townsville Bulletin: “Louie sebe nikad nije vidio kao starca. On je jednostavo radio ono što je uvjek radio. Kada je krenuo na svoj posljednji put, savjetovali smo mu da ne ide, a on je odgovorio, ako umre na svom čamcu, umrijeti će radeći ono što je volio. Želja mu se ispunila.”
Bio je plemenit i darežljiv, posebno prema onima kojima je sreća krenula nizbrdo. Njegove avanture opisane su u knjigama, novinama i prikazane u dokumentarnim filmovima.
Umro je kako je i živio.
Nakon smrti je iza sebe ostavio ženu Lubu i djecu Annu, Stewarta i Kim.