Glavni urednik Jutarnjeg Goran Ogurlić nastoji novinarski ”podboltati” i logički pojasniti pedofilsku aferu u kojoj se njegov list našao ni kriv, ni dužan. D. F. je tzv. ”vanjski suradnik” Jutarnjeg, trenutno stanovnik Remetinca i čeka rasplet afere u kojoj se našao. Svi mediji o tome šute. Dnevnici kao i tjednici, striktno se držeći ZKP-a i presumpcije nevinosti do pravomoćne presude suda..
Da je, recimo, netko ‘vanjski suradnik’ bilo kojeg desnog medija, bi li i onda ‘dostojanstvo žrtve’ bilo važnije od znatiželje? Malo morgen!

Autor: Zvonimir Hodak

Čitam komentar u subotnjem Jutarnjem u kojem glavni urednik Goran Ogurlić nastoji novinarski ”podboltati” i logički pojasniti pedofilsku aferu u kojoj se njegov list našao ni kriv, ni dužan. D. F. je tzv. ”vanjski suradnik” Jutarnjeg, trenutno stanovnik Remetinca i čeka rasplet afere u kojoj se našao. Svi mediji o tome šute. Dnevnici kao i tjednici, striktno se držeći ZKP-a i presumpcije nevinosti do pravomoćne presude suda, ni čmrk o ovoj aferi. Da je, recimo, netko ‘vanjski suradnik’ bilo kojeg desnog medija, bi li i onda ‘dostojanstvo žrtve’ bilo važnije od znatiželje? Malo morgen!

Ali, ne šute portali. Fejs gori, epilog se ne nazire… Siguran sam da znate kakvo je ogromno ”povjerenje” običnog puka u brzinu i kvalitetu rada našeg pravosuđa. Zato Ogi u subotnjem Jutarnjem senzibilno i decentnim stilom objašnjava puku da je ”dostojanstvo žrtve važnije od znatiželje”. Dobro, načelno se slažem s intencijom članka, bez obzira je li D. F. zaposlenik Jutarnjeg, ili vanjski suradnik. Što više, čl. 28 Ustava izričito upućuje da je kriv samo onaj tko je kažnjen pravomoćnom presudom u kaznenom postupku. Međutim, zanimljivo je kako, nakon nebrojenih afera u kojima su se naši mediji naslađivali ”krivnjom” aktera i prije negoli je završio čak i prvostupanjski sudski postupak, sada odjednom poštuju ”dostojanstvo” žrtve.

Medije obično ne boli glava za Ustav, oni danas, iz komercijalnih razloga, prvenstveno žele zadovoljiti znatiželju javnosti koja je često i lagano žedna nečije krvi kako bi na trenutak zaboravila vlastite brige i grijehe. Ili kao što je rekla Josipa Rimac – ”krvi ću im se napiti”…

Međutim, želim još malo elaborirati Ogijevu tezu kakve pravne i logičke veze ima ime i prezime novinara osumnjičenog za pedofiliju s dostojanstvom žrtve. Možda ima s hipokrizijom. Da je, recimo, netko ”vanjski suradnik” Hrvatskog tjednika, 7dnevno, ili bilo kojeg desnog medija, pa da mu se dogodi ”peh” s 13-togodišnjom djevojčicom, bi li i onda ”dostojanstvo žrtve” bilo važnije od znatiželje? Malo morgen!

Odmah bi liberalne ”dvocijevke” dežurale pred kućom osumnjičenog kako bi što prije objavili ”vruću vijest”. Duhaček bi vjerojatno čučao na grani, a Roby bi sigurno u uvodniku lamentirao ”da prosto ne može da veruje kako se takvog što moglo dogoditi…”. Kako u svakom zlu ima i nekog dobra, možda je na kraju i za žrtvu i za osumnjičenika dobro što je osumnjičenik ”vanjski suradnik” lijevog Jutarnjeg, a ne nekog desničarskog medija. A usmena je predaja u Lijepoj našoj razvijena do savršenstva pa tako svi znaju sve, osim, naravno, Štefove žene.

Naime, dva Zagorca pecaju i piju gemište. Štef se obrati Joži: ”Mislim da se bum razvel od žene jer već dva meseca ni progovorila ni reči z menom”. Joža popije gemišt i tihim glasom, povjerljivo izusti: ”Štjef, daj se malo promisli, taku je ženu teško najti”.

O konjima, Dragi Pilselu i Joži Brozu


Gledao sam nedavno na TV-u reportažu o plemenitim konjima lipicanerima. Ukradeni su iz Lipika u kolovozu 1991. godine i preko Bosne prebačeni u Srbiju. Tek 2007. godine komšije su nam vratile 62 grla, i to u jadnom stanju. Umjesto sjajnih i gizdavih konja vraćene su nam rage, rebra im se vide koliko su neuhranjeni. Nitko ne zna je li itko od službenih tijela barem pokušao blago upozoriti komšije na štetu. Gotovo sigurno su naša službena tijela zaključila kako se zbog konja ne isplati kvariti odnose s braćom Slavenima.

Konji su kako god okreneš samo konji, a da je tome zaista tako govori i post legendarnog Drageca Pilsela od 16. rujna na Fejsu: ”Čini se da idiotluk predsjednika RH nastavlja rasti. Ovako sad Zoki kaže: Vođa bosanskih Srba Milorad Dodik stiže u Zagreb kao predstavnik srpskog naroda, a ne kao član kolektivnog predsjedništva BiH… Može li pojedinac predstavljati narod? Može samo u glavi tuđmanoida Milanovića”.  Ima, naravno, izuzetaka. A Dragec, Carlos, Zvonimir, Jovo Pilsel, zna da je taj izuzetak bio njegov ljubimac Joža Broz. On je pojedinac koji je predstavljao čitav narod i sve narodnosti, a nije bio tuđmanoid.

Tito “vratio” Istru i Dalmaciju pa Hrvatska dobila oblik kifle


Korisnici Quora se čude izgledu i obliku Republike Hrvatske. Pavelić je još 12. studenog 1920.g  navodno ”prodao” Istru, otoke i Dalmaciju Italiji. Onda je to sve još jednom ”prodao” 18. svibnja 1941. g. Rimskim ugovorima. I tako su orijunaši i Jugoslaveni osmislili svoju verziju povijesti nastanka ”čudne kifle”.  O tragičnoj otimačini hrvatske zemlje nakon 8. svibnja 1945. g. naši ”istoričari” šute k’o zaliveni.

Nedavno je jedan od korisnika društvene mreže QUORA postavio zanimljivo pitanje: ”Zašto Hrvatska ima tako čudan oblik?”. Odgovori su bili osebujni i različiti. ”Bogata i dramatična povijest”…

Treba pogledati kartu Banovine Hrvatske iz 1939. g. i NDH iz 1943. g. da se vidi kako je Hrvatska tada bila velika. Naime, i 1939. i 1943. g. zemljopisno je Hrvatska bila veća od današnje RH. I onda se u odnosu na Hrvatsku dogodilo ”osmo svjetsko čudo”. Čudo se sastoji u činjenici da je Tito 1945. g. navodno ”vratio” Istru i Dalmaciju Hrvatskoj pa je Hrvatska dobila ovaj oblik ”kifle” na čuđenje onih koji ne znaju za Srijem, Zemun, Boku Kotorsku, Neum….

Toliko je godina prošlo od Domovinskog rata, a neki dijelovi i ovako okljaštrenog hrvatskog teritorija još su pod okupacijom. Npr: na hrvatskoj Sv. Geri još se uvijek nalazi slovenska vojska, u Međimurju, na Dunavu i oko Prevlake imamo nedefiniranu granicu. Savudrijska vala većim je dijelom slovenska, tako da su oni proširili svoje gospodarske interese i pravo na hrvatsko more sve do 45′ geografske širine. Na lijevoj obali Dunava 11,5 tisuća hektara hrvatske zemlje nalazi se pod srpskom okupacijom. Potom, tragični slučaj Prevlake, gdje je 15. prosinca 2002. g. kopneni dio poluotoka vraćen pod hrvatsku upravu, ali ne i pripadajuće more. Morska granica stvar je budućih pregovora s Crnom Gorom, a nakon najnovijih događaja, možda i sa Srbijom.

I još se korisnici Quora čude izgledu i obliku Republike Hrvatske. Pavelić je još 12. studenog 1920.g  navodno ”prodao” Istru, otoke i Dalmaciju Italiji. Onda je to sve još jednom ”prodao” 18. svibnja 1941. g. Rimskim ugovorima. I tako su orijunaši i Jugoslaveni osmislili svoju verziju povijesti nastanka ”čudne kifle”.  O tragičnoj otimačini hrvatske zemlje nakon 8. svibnja 1945. g. naši ”istoričari” šute k’o zaliveni. Povijest naših politika i političara je povijest izdaja. To ”čerečenje” je stalo tek dolaskom Tuđmana na čelo mlade hrvatske države. Nama ostaje da riješimo preostale ”apetite” susjeda i očuvamo hrvatske granice da se ne bi buduće generacije čudile nad izgledom Hrvatske kao korisnici Quora.

Još je Džingis-kan (1162-1227. g) rekao: ”Vojska magaraca koju vodi lav bolja je od vojske lavova koju vodi magarac”. Tuđman je sigurno bio lav, a ostalima su uloge još nepodijeljene.

Zlobnici tvrde da su pederi osmo svjetsko čudo. Ne razmnožavaju se, a ima ih sve više. Slično je s Hrvatskom i njenim izgledom.

“Nema tu ali”, rekla je Sandra Benčić


Što je drugovi i drugarice s referendumom ”U ime obitelji”? Omjer je bio, ako se dobro sjećam, 70 posto prema 30 posto. Rezultat tog “klerofašističkog”  referenduma ušao je u i Ustav RH. Što ako i onih 70 posto izjavi kako i kod njih nema ”ali”?

”Povorka ponosa” krenula je u Zagrebu 19. put za redom. Sandra Benčić iz platforme ”Možemo!” je oko toga rezolutna: ”Za nas nema ali. Podržavamo jednakost i pravo svake obitelji da se tako nazove”. Tronut ovakvom odlučnošću mladih LGBTIQ-ovaca, sjetih se jednog malog problema. Što je drugovi i drugarice s referendumom ”U ime obitelji”? Omjer je bio, ako se dobro sjećam, 70 posto prema 30 posto. Rezultat tog ”klerofašističkog” referenduma ušao je u i Ustav RH. Što ako i onih 70 posto izjavi kako i kod njih nema ”ali”? LGBTIQ-ovci, iako nisu više zanimljivi ni sami sebi, traže ponovnu promjenu Ustava: ”Izjednačite u svim pravima sve obitelji”. Ma, nemojte! Znači opet referendum i ponovno vjerojatno isti rezultat. Tom društvu je očito stalo više do samoreklame negoli što uvažavaju mišljenje većine javnosti.

Pojavio se i novi slogan ”Sloboda unutar i izvan četiri zida”… Unutar četiri zida je potpuno nebitno što tko radi, a već i pomalo dosadno. Koga briga. Da bi dokazali svoj aktivizam kreću s tužbama protiv katoličkih udruga kao što je to Vigilare jer su, zamislite, pokrenuli kampanju protiv njemačkog filma ”Janina dugina obitelj”. Štoviše, pozivaju se i na peticiju koju je potpisalo više od 13.000 ljudi. Ne bi pao na tur da neki naš sud usvoji takvu tužbu. Pa nećete vi nas diskriminirati raznim peticijama! Nema tu ”ali”, kao što je rekla Sandra. Teško je danas biti normalan, mislim heteroseksualan i u klasičnom braku te u obitelji s vlastitom djecom. Sve je manje onih s kojima bih se želio uspoređivati. Homoseksualci su već izborili sva moguća prava. Sad iza njih marširaju pedofili. Ne izvodite iz toga prebrzo zaključke da vas ne zaključaju…

Dosta davno prestao je izlaziti list ”Hrvatski politički zatvorenik” zbog skromne tiraže, ali se pokreće novi list ”Hrvatski osumnjičenik” s tiražom oko milijun primjeraka.

I tako živimo u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj gdje je ”Festival slobode” desničarski pir, a ”Povorka ponosa” destilirana demokracija. Sve je zamršenije i teže definirati nekada jasne pojmove kao što su demokracija, sloboda, tiranija… Čitam kako u SAD-u našim ljevičarima dragi Demokrati traže da se ukine izborni sustav kojim je Trump došao na vlast. Po tzv. ”elektorskom kolegiju” na vlast su dolazili i republikanci i demokrati. Kad je došao nezgodni Donald, e sad treba promijeniti takav izborni sustav. Takvi su ljevičari. Dok pobjeđuju na izborima, izborni sustav je dobar, a kad na vlast dođe netko koga ideološki ne mogu smisliti, onda treba mijenjati izborni sustav. Sve mi se više čini da će lijeva medijska falanga u Lijevoj njihovoj morati još četiri godine cmizdriti, kmečati i dobivati ideološke ospice zbog Trumpa.

Mesićevi intelektualni janjičari s filozofskih fakseva u lovu na “ustaše”


Kaže naš Stipe: ”Srbi su najveće žrtve rata u Hrvatskoj…”. Njegova legendarna mud(r)ost nagnala je mladu novinarku jednog portala da me nazove za komentar te političke musake. Novinarki sam odgovorio da je umjesto mene za komentar trebala nazvati nekog psihijatra.

Primjer prave, skoro pa idealne demokracije je Hrvatska. Čini vam se da sam podlegao koroni? Ne, primjer je bivši predsjednik Stipe Mesić. On je ovih dana prosuo svima nama svoju analitičku genijalnost. Kaže naš Stipe: ”Srbi su najveće žrtve rata u Hrvatskoj…”. Njegova legendarna mud(r)ost nagnala je mladu novinarku jednog portala da me nazove za komentar te političke musake. Novinarki sam odgovorio da je umjesto mene za komentar trebala nazvati nekog psihijatra. Kako vam se sviđa tvrdnja da su najveće žrtve Drugog svjetskog rata bili nacisti i fašisti? Karavana je davno prošla, ali psi i dalje laju, laju… Sjetite se, takav je čovjek bio iza Tuđmana dva puta predsjednik republike. Mesić, na kraju krajeva, najviše govori o svima nama…

Baš sa Mesićem zapuhali su hladni ljevičarski vjetrovi, pojavili su se intelektualni janjičari s filozofskih fakseva s fake povijesti, počeo je lov na tobožnje ustaše. Zadnja tri ministra unutrašnjih poslova Ostojić, Orepić i Božinović nisu pronašli alate kojima bi otkrili autore svastike na Poljudu, ali izuzetnom brzinom pronalaze one koji sprejevima rišu što misle o Pupovcu, delijama, spomenicima u Borovu selu itd. Još se samo čeka dan kad će biti zabranjeno pametnima javno istupati jer to vrijeđa osjećaje glupih. Sjetite se samo razine razmišljanja Anke Taritaš Mrakkoja misli i izjavljuje da Vlada ”diskriminira djecu te im prisilno nameće katolički vjerski odgoj…”. To je tobože ozbiljna političarka koja misli da se u državi u kojoj se 86 posto izjasnilo da su vjernici, katolici, treba nekog prisiljavati na katolički vjerski odgoj.

Ljevičarima je vjeronauk crvena krpa. To je dobro. Na taj ih način lakše lociramo… Korupcija, mito, enormno bogaćenje normalno je stanje u odnosu na ”težak” problem, treba li vjeronauk biti prvi ili zadnji sat u školi.

Pitaju na Fejsu koja je razlika između grčke i hrvatske tragedije? Za razliku od grčke tragedije, koja je zasnovana na mitu, hrvatska je zasnovana na mitu i korupciji.

Moj prijatelj mi povjerava što mu je u ovoj stresnoj situaciji savjetovao njegov psihić: ”Napiši pismo čovjeku koji te jako nervira i na koga si ljut i spali ga!”. On se nakon toga pita: ”Dobro, a što onda da radim s pismom”…

Upravo pišem pismo Anki Taritaš Mrak, Katarini Peović, Dragecu Pilselu…

Komentari