Poučeni Miloševićevim iskustvom, Srbija nije ostvarenje “Srpskog sveta” započela dizanjem na noge tadašnjih 15% Srba u Hrvatskoj i vojnim napadom na Vukovar, nego “vjerskom” pobunom skoro 30% Srba u Crnoj Gori i koristeći Gerasimovu doktrinu asimetričnog i hibridnog rata, napadom na Cetinje.


Stručnjaci tvrde da se nesreća najčešće dogodi kad se podudari nekoliko uvjeta za njeno ostvarenje u isto vrijeme. Tako se danas na globalnom planu razbuktavaju razlike između SAD-a, Velike Britanije i Francuske, vezane uz australsko naoružavanje atomskim podmornicama. Poklapa se to s američkim povlačenjem s afganistanskog bojišta zajedno sa svim svojim saveznicima i s koncentracijom na Australaziju. Podudara se i s gorkom uspomenom povodom dvadesete obljetnice događaja poznatih kao “September 11” a donekle i sa silaskom Angele Merkel s vlasti. Doda li se tome Porfirijeva neutralizacija Hrvatske i svjetska koncentracija na corona pandemiju, možemo slobodno zaključiti da je ovdje priloženi video nastupa Aleksandra Vulina označio prvi konkretni korak na realizaciji plana “Srpski svet”.

Autor: Dinko Dedić

Na svijetu danas postoji sam 6 država koje posjeduju podmornice na atomski pogon. To su na zapadu SAD, UK i Francuska i pored njih Rusija, Kina i Indija.

Australija, čija je koncentracija na ratnu mornaricu samoobjašnjiva, gradila je do sada isključivo podmornice s dizelskim motorima, a 2016. je s Francuskom sklopila ugovor vrijedan 90 milijardi dolara za proizvodnju tzv. “Attack class” diesel podmornica.

Vijest da će Australija raskinuti ogovor s Francuskom, uz velike odštete, i potpisati novi sa SAD-om i Britanijom, iznenadila je kako ostatak svijeta, tako i same Australce. Treba imati na umu da su SAD svoju tehnologinu do sada podijelile jedino s Velikom Britanijom i to 1960. godine.

Međutim, ne samo da se radi o nabavci atomskih podmornica, nego je u tom sklopu formiran i novi vojni savez između SAD-a, Velike Britanije i Australije, nazvan AUKUS (fon. Okus), bez Novog Zelanda, koji se protivi bilo kakvom atomskom prisustvu na svom području, pa je već i obavijestio Australiju da njihove atomske podmornice ne će biti dobrodošle u novozelanske luke.

Paralelno s formiranjem Sjeveroatlanskog vojnog saveza NATO, formiran je 1951. i izvanatlanski savez ANZUS između SAD-a, Novog Zelanda i Australije, i 1954., danas već raspušteni SEATO pact, jugoistočno-azijski savez koji je također uključivao Australiju u Novi Zeland. Znači li formacija novog saveza ujedno i ukidanje postojećega ANZUS saveza, ostaje za vidjeti.

Iako se naglašava da australske atomske podmornice, koje će biti sagrađene u Australiji, uz uvoz američkih nuklearnih reaktora i vjerojatno elektronike, neće biti naoružane atomskim oružjem već Tomahawk raketama dugog dometa s konvencionalnim punjenjem, biti će to prva uporaba atomske energije na tlu Australije, osim reaktora Lucas Heights koji služi u svrhe atomske medicine.

Tako Australija, kao jedan od najvećih izvoznika urana na svijetu, slijedi svoju povijest zabilježenu još od kolonijalnih dana, kada je u Englesku izvozila vunu, a iz engleske uvozila gotove tkanine, ili kao što još i danas u Japan izvozi željeznu rudaču i iz Japana uvozi automobile.

Francuska je ostala ogorčena pa je opozvala svoje ambasadore iz SAD-a i Australije, iako australski prime minister tvrdi da je o tome s francuskim predsjednikom Macronom razgovarao u lipnju ove godine.

Nagađa se koješta, uključujući i mogućnost da je britansko uključenje u taj savez povezano s Brexitom, ali razlozi da se Australija priključuje u “obitelj” država s atomskim podmornicama, nisu niti malo upitni.

Agresivna kineska diplomatska i vojna ekspanzija na tzv. indopacifičkom i australazijskom prostoru i sve veća američka koncentracija na to područje, na štetu razvoja događaja napr. na tzv. Zapadnom Balkanu, specifično u Crnoj Gori, nikako nije mogla zaobići Australiju koja svoju sigurnost bazira na savezu s SAD-om i ne suzdržava se nazvati ga vječitim.

Za razliku od Francuske koja je raskid ugovora s Australijom nazvala razočaravajućim, Kina je prema Australiji nastupila vrlo agresivno s izjavom da će Australci biti prvi koji će na Južnokineksom moru ostaviti svoje živote.

Kad se oči Zapada okrenu prema Kini i Dalekom Istoku


Ovaj nastup Aleksandra Vulina je označio početak realizacije plana “Srpski svet”.

Kakve bi dakle veze australske atomske podmornice mogle imati s projektom poznatim kao “Srpski svet”? Ovaj razvoj događaja daleko od “Zapadnog Balkana” treba dovesti u vezu sa srpskom procjenom da će uz podršku Rusije, kad se oči Zapada okrenu prema Kini i Dalekom Istoku ponovo sazrijeti vrijeme za novi pokušaj ostvarenja plana “Svi Srbi u jednoj državi” preimenovanog u “Srpski svet”. Tenzije na Južnokineskom moru, koje usput nije kinesko nego se samo tako zove i pokriva Filipine sve do Indonezije i Tajndskog zaljeva, rastu već odavno. Velika američka vojna baza kod Darwina u Australiji, postala je ono što je nekad predstavljao Subic Bay na Filipinima, zatvoren 1992. godine. Četiri vojna kompleksa koji se podižu uz cijenu od $750 milijuna dolara i pokrivaju područje oko Darwina u dužini od 580 km, već odavno su jasan indikator u kojem smjeru su okrenute američke vojnopolitičke oči. Zanemarenima se mogu osjetiti čak i rubna istočna područja Europske unije a kamo li neće mala Crna Gora, koju se pod vjerskim plaštem danas nastoji vratiti u zagrljaj “majčice Srbije” i sve ono što koristeći Srbiju, Rusija nastoji ostvariti na europskoj balkanskoj barutani.

Stručnjaci tvrde da se nesreća najčešće dogodi kad se podudari nekoliko uvjeta za njeno ostvarenje u isto vrijeme. Tako se danas na globalnom planu razbuktavaju razlike između SAD-a, Velike Britanije i Francuske, vezane uz australsko naoružavanje atomskim podmornicama. Poklapa se to s američkim povlačenjem s afganistanskog bojišta zajedno sa svim svojim saveznicima. Podudara se i s gorkom uspomenom povodom dvadesete obljetnice događaja poznatih kao “September 11” a donekle i sa silaskom Angele Merkel s vlasti, koja za svoj oproštaj s Balkanom, bira Srbiju i Vučića, i još mu u vrijeme kad se u njegovoj glavi pletu najrazornije misli još od vremena “Karlobaga, Karlovca i Virovitice”, izabire pjevati hvalospjeve, kao da priželjkuje da nakon njena odlaska, sve ode k vragu. Doda li se tome i ostvareni plan Srpske pravoslavne crkve da ustoličenjem i djelovanjem arhiepiskopa Porfirija u Zagrebu neutralizira Hrvatsku, možemo slobodno zaključiti da je ovdje priloženi video nastupa Aleksandra Vulina označio prelazak s plana “Srpski svet” u njegovu realizaciju.

Pritom treba znati da Aleksandar Vulin nije samo pokvareni mitraljez koji s vremena na vrijeme sam od sebe počne puštati nekontrolirane rafale. Vučić je organizirao svoje djelovanje tako da je sebe ostavio u domeni diplomatskih komunikacija a Vulinu dodijelio direktne komunikacije. Birajući sklop već spomenutih uvjeta, u vrijeme kad je cijeli svijet okupiran corona pandemijom, Srbija je odlučila učiniti prvi konkretni korak. Poučeni Miloševićevim iskustvom, Srbija nije ostvarenje “Srpskog sveta” započela dizanjem na noge tadašnjih 15% Srba u Hrvatskoj i vojnim napadom na Vukovar, nego “vjerskom” pobunom skoro 30% Srba u Crnoj Gori i koristeći Gerasimovu doktrinu asimetričnog i hibridnog ratovanja, osvajanjem Cetinja.

Komentari