Hannah Arendt, čuvena njemačka filozofkinja, jednom je napisala: “To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laž, već je cilj da u ništa ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju već kapacitet da misli i sudi. S takvim narodom možete raditi što god hoćete”.

Autor: Zvonimir Hodak

Mudrost s fejsa: “Ja više ne radim nove planove nego sušim ove koji su mi pali u vodu”. Turizam, sezona, broj noćenja, zakon o pomorskom dobru… Talijani se navodno “zahvaljuju” nama Hrvatekima što smo zbog visokih cijena “preusmjerili” naše goste u Italiju. To je malo, kao i obično, pretjerano.

Dok kugla sladoleda ne dosegne 10 eura i dalje će “živjeti ovaj narod”, a turistički djelatnici će na moru i nadalje za dva mjeseca zgrnuti dovoljno love da ugodno žive bez rada cijelih preostalih deset. I dok su turistima i medijima “problem” kugle sladoleda, ima i drugih kugla koje su opasnije… Sve je relativno, objasnio je naš genijalni Tin Ujević: “Lakše je ostati budan do šest ujutro nego se probuditi u šest ujutro!” Kad se i probudiš u šest ujutro, a oko tebe fijuču kugle, k’o u Ukrajini, e onda nastaje frka.

U Bolu je opsadno stanje. Tvrde da im je novim Zakonom o pomorskom dobru “ukraden” Zlati rat, ponos i glavni turistički “resurs”. Moj već legendarni prijatelj Boljanin Ufo čudom se čudi: “Pa, kako? Ja sam jučer ‘bija’ na ratu. Sve je tamo”. Mijenja se samo poneka “sitnica”. Lova sa Zlatnog rata ne ostaje u općini. To je to! Sve se okreće na glavu. Tobože moderna vremena.

Pa što ako pričam sam sa sobom. Konačno, odrasli smo zajedno.

Srećom Ličani nisu pretplaćeni na nizozemske novine. Da jesu onda bi doznali da je transrodna Rikkie postala Miss Nizozemske i Holandije. Ali to su nizozemski problemi. Naši su realniji. Jutros sam utipkao u Google: kako preživjeti s hrvatskom mirovinom? Evo, već je popodne, a Google još traži odgovor! Piše jedan penzić: “Ljudi, nemojte se na fejsu hvaliti da ste na moru! Tako sam se ja pohvalio pa su mi provalili u stan i našli me u stanu. Isuse, kako me je bilo sram!”

Sudskim daktilkama i dostavljačima ne pada na pamet da se hvale s ljetovanjem na moru. Njima je dosta obećanja i laganja. Hannah Arendt, čuvena njemačka filozofkinja, jednom je napisala: “To stalno laganje i nema za cilj da narod povjeruje u laž, već je cilj da u ništa ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju već kapacitet da misli i sudi. S takvim narodom možete raditi što god hoćete”.

Tko može može, a tko ne može, ostaje doma sa ženom.

Stigle su i ovoljetne vrućine i sparine pa vas neću više tupiti s njemačkom filozofkinjom. Hajmo radije na viceve o Muji i Hasi.

Vozi Mujo bicikl i sretne Hasu. “Odkud ti biciklo” zanima Hasu. “Od susjede!” reče Mujo. “Kako to?” znatiželjno će Haso. “Dobro, čut ćeš. Idem ja šumom i sretnem komšinicu kako vozi bicikl. Odjednom se skine, baci haljinu na jednu stranu, bicikl na drugu stranu, pa mi reče: Uzmi Mujo što ti srce želi! A ja ti, brate, uzmem bicikl!” “Pa dobro si napravio”, reče Haso, “Ma što će ti haljina!”

Zašto turističke destinacije gore samo u Hrvatskoj


Ovih se dana dogodio tragičan požar kod Šibenika. Svako ljeto požari se nižu duž hrvatske obale. Gore šume, raslinje, ugrožene su kuće ljudi, a uglavnom se rijetko kada nađe krivac.
Dragutin Junković se pita: “Zanimljivo, čovjek se zapita zašto gore samo hrvatske turističke destinacije, a ne one u Sloveniji, Crnoj Gori, Albaniji, Italiji….?” Ja znam odgovor, ali vam ga baš neću reći. Pogodite sami!

“Informer”, famozni portal naših komšija kojeg često citiraju naši ljevičari, napokon je otkrio “istorijsku” istinu. Prava meta atentata u Dallasu bio je predsjednik Vučić. Kennedy je naišao slučajno. Zvuči kao loša zaje***cija. Međutim, kad čitamo kako je čitava dubrovačka književnost identična srpskoj onda tu nema zajebancije…

Lav Tolstoj, poznat po tome da se nikako nije mogao odlučiti između rata i mira, jednom je rekao: “Pametan čovjek ne samo da ne govori gluposti nego ih i ne sluša”. Možda bih samo nadodao – niti ih ne čita…

Ovih se dana dogodio tragičan požar kod Šibenika. Svako ljeto požari se nižu duž hrvatske obale. Gore šume, raslinje, ugrožene su kuće ljudi, a uglavnom se rijetko kada nađe krivac. Najčešće se izvijesti kako je bila riječ o “ljudskoj nepažnji”, tek vrlo rijetko i da je neki od požara bio podmetnut. Krivca se baš nikada javno ne spomene. Daj Bože, da ga se bar kazni. Dragutin Junković se pita: “Zanimljivo, čovjek se zapita zašto gore samo hrvatske turističke destinacije, a ne one u Sloveniji, Crnoj Gori, Albaniji, Italiji….?” Ja znam odgovor, ali vam ga baš neću reći. Pogodite sami!

Nova su vremena. Bolja? Ni slučajno! Prepisujem jednu davnu izjavu Tomice Marčinka: “Kad sam se rodio, bilo je zabranjeno biti gej. Nakon toga je bilo dozvoljeno, ali u tajnosti. Onda je prihvaćeno i u javnosti. Danas je to ponos! Nadam se da ću umrijeti prije nego postane obavezno”.

Davorin Karačić, kao da je čitao Marčinka, piše: “Nemojte se čuditi da za nekoliko godina mediji počnu prenositi tezu kako je homoseksualizam indikator boljih svojstava ljudi, inteligencije, radinosti, kreativnosti, talenta, odnosno da je homoseksualizam završni stadij u razvoju čovjeka s najboljim osobinama. Samo nastavak onog što je počelo s Nietzscheom, a što je prihvatio Hitler i došao do svog nadčovjeka… I danas se to polako pretvara u običan pederluk… to su sad parade ponosa. Ponosa na što?”

U mojoj su se Lici nekada roditelji mladoženje molili da mlada bude nevina. Danas mole Boga da je žensko!

U stvari, vraćamo se klasici. Sve je samo pitanje tko što voli, pa neka izvoli. Emocionalna anarhija! Tako Nijemac, koji ima ženu i ljubavnicu, uredno voli svoju ženu.

Francuz koji ima svoju ženu i ljubavnicu, voli svoju ljubavnicu. Talijan koji ima ženu i ljubavnicu, voli svoju mamu… mama mia! Englez koji ima ženu i ljubavnicu, voli susjeda.

A Hrvat koji ima ženu i ljubavnicu, voli piti…. osobito ako je iz Hrvatskog Zagorja!

Filipoviću ne mogu oprostiti…


Desna ili lijeva struja u HDZ-u (svejedno, jer jedna uvijek pritišće zbog svojih grupnih interesa) ne mogu smisliti Filipovića jer je mlad, zgodan, pametan, stručan, samoprijegorno radi, ne krade i nije sklon “mafijašima u našim redovima”. Zato je i trn u oku. Nije njihov. A oni imaju oštro oko…

Opet je fokus napada oporbe i medija na ministru Davoru Filipoviću. Ljevičarska kanonada sručila se na njega prvi puta još dok je bio kandidat za gradonačelnika Zagreba, a potom i kad je postao ministar gospodarstva. Od kud sad taj? Zamislite Hrvat iz Bosne! Ua!!! Koje su mu reference, radno i stranačko iskustvo? Malo sam guglao i zinuo. Filipović je američki đak. Igrao je aktivno košarku, diplomirao s 26 godina, a potom doktorirao i postao profesor na Ekonomskom faksu u Zagrebu. Usporedite sve reference drugih ministara, oporbenih političara, a o medijskim proleterima da i ne govorim, i vidjet će se da Filipović odskače od svih njih za koplje po znanju, sposobnostima i iskustvu.

Kako to da Filipović nije odmah skužio muljanje s prodajnom cijenom plina? Trebao je reagirati i prije negoli je saznao da se plin prodaje po jedan cent na plinskom tržištu. Zašto bi bili za plinsku aferu odgovorni samo Barbarić i Vujnovac kad u paketu može otići i mrski nam Filipović?! A što su za to vrijeme radili kontrolni mehanizmi u državi? Gdje je tu odgovornost HEP-a, HERA-e, Plinacra, HROTE-a… I dok oporbeni političari mrze sve ministre iz Plenkovićeve vlade i samo bi ih rušili u nadi da će tako pasti i njihov ogorčeni neprijatelj Plenković, desna ili lijeva struja u HDZ-u (svejedno, jer jedna uvijek pritišće zbog svojih grupnih interesa) ne mogu smisliti Filipovića jer je mlad, zgodan, pametan, stručan, samoprijegorno radi, ne krade i nije sklon “mafijašima u našim redovima”. Zato je i trn u oku. Nije njihov. A oni imaju oštro oko…

Jedan stari HDZ-ovac je jednom priznao: “Nikada o HDZ-u ne možeš misliti ono što on može o tebi”.

HOS-ovce su prestigli partizani koji su se  borili za Jugoslaviju


Hrvatski paradoks: Gladomor u Ukrajini, Srebrenica u BiH, turski genocid u Armeniji i drugi zločini diljem svijeta osuđivani su i isticani kao primjer mladima koji dolaze. Međutim, kad oni “rigidni” samo spomenu evidentni genocid koji je od 8. svibnja 1945. pa nadalje bio počinjen nad poraženim i razoružanim Hrvatima, odmah skaču na noge lagane naši etablirani lijevi lažovi.

Dana 25. lipnja 1991. osnovan je HOS. Tri i pol ratne godine bio sam njihov odvjetnik i branio HOS-ovce i HSP-ovce po sudovima diljem Hrvatske. Bili su to tvrdi, hrabri i tvrdoglavi borci za Hrvatsku. Danas su ih “prestigli” partizani koji su se borili za Jugoslaviju i koji su, što je još gore, u Domovinskom ratu napadali HOS. Nikada se sve istine neće obistiniti….

Kažu znalci kako je Hrvatskoj, u slalomu prema EU, bilo postavljano sve više i više vrata, a Srbija će, kako se čini, u EU ući spustom. Opet su nam spustili…

Dosta dugo, u stvari predugo, traje šutnja o jednom tipično hrvatskom paradoksu. Sve naše hrvatske političke elite imale su prema genocidu i ratnim zločinima dva stava. Gladomor u Ukrajini, Srebrenica u BiH, turski genocid u Armeniji i drugi zločini diljem svijeta osuđivani su i isticani kao primjer mladima koji dolaze. Međutim, kad oni “rigidni” samo spomenu evidentni genocid koji je od 8. svibnja 1945. pa nadalje bio počinjen nad poraženim i razoružanim Hrvatima, odmah su noge lagano na kočnici. Tada odmah skaču na noge lagane naši etablirani lijevi lažovi.

To je bila lako razumljiva osveta za Jasenovac, Šaranovu jamu, Jadovno, Bubalovu jamu… Međutim, sva ta mistična klanja povezuje jedan zanimljiv zajednički nazivnik: nedovoljan broj kosti žrtava. U Jasenovcu je navodno ubijeno 700 tisuća Srba, Židova, Roma i drugih nacionalnosti, ali nema ni približno toliko iskopanih kostura. U Jadovnu je navodno bilo ubijeno 40 tisuća žrtava, ali nije pronađen ni jedan kostur. Nekada davno, te je kosture navodno vidio major Kostić, ali nakon njegove smrti nestale su i njegove kosti. Međutim, naša elita partizanskih povjesničara ima na sve to odgovor. Navodno su kosturi “smljeveni” u Hitlerovim mašinama za mrvljenje kostiju, kako je to navodno objasnio pok. Slavek Goldstein.

Za sad nema komentara na popis ubijenih Hrvata nakon 1945.


Kako bi pjevao Bajaga: “Kad vam dođe vojska srpska da vas smrska…”. Genocida nad Hrvatima ima u povijesti dovoljno, pa i previše. Na žalost, i sada kad napokon imamo vlastitu državu, među našim povjesničarima (čast izuzecima) još uvijek nema hrabrosti sva ta silna masovna ubojstva Hrvata koja su se tijekom povijesti događala nazvati javno pravim imenom.

A na drugoj strani Huda jama i da ne nabrajam sve ostale jame u kojima su pronađeni kosturi ljudi ubijenih od strane partizana nakon Drugog svjetskog rata. Ali u tom slučaju nitko ne priznaje da je učinjen genocid…”Stari partizan” pok. msgr. Mile Bogović, popularni lički biskup, tajno je čuvao popis žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Na popisu su 261.404 ubijena Hrvata. Popis Biskupa, mog prijatelja i klijenta, objavio je Hrvatski tjednik.

Za sada još bez komentara naših “istoričara”, Pupija, Indexa, 6. ličke-medijske… Noge su na kočnici, bez komentara. Krleža je jednom, pišući o solunskim žrtvama Hrvata, opisao grobara koji je znatiželjno zapitao tko su ti ubijeni ljudi. Srpski komandir mu je navodno odgovorio: “Ne pitajte, to su vam Hrvati koji su se odbili pridružiti srpskoj vojsci”.

Kako bi pjevao Bajaga: “Kad vam dođe vojska srpska da vas smrska…”. Genocida nad Hrvatima ima u povijesti dovoljno, pa i previše. Na žalost, i sada kad napokon imamo vlastitu državu, među našim povjesničarima (čast izuzecima) još uvijek nema hrabrosti sva ta silna masovna ubojstva Hrvata koja su se tijekom povijesti događala nazvati javno pravim imenom. Noga im je i dalje na kočnici koja je trajno politički servisirana. Servis-majstori su davno iz JAZU prešli u HAZU… ali vidljivog pomaka nema…

Na pomolu je novi genocid. Na vijest kako se Amerika sprema napasti na Bliskom istoku pametnim raketama “Uradi sam” (koje same pronalaze ciljeve) skladišta oružja za masovno uništenje, u Izraelu je nastala tolika “panika” da su brojni Izraelci potražili azil u Iraku.

Dok se brojni Izraelci nastoje dokopati Iraka, dotle u Lijevoj našoj cvate “demokratia”.

U takvoj demokraciji na marginama je štrajk u “pravosuđu s posebnim potrebama”. Pitanje dana, a možda i godine, su “klečavci”. Bezobrazno, arogantno, izazivački, potpuno protivno učenju Marxa, Engelsa, Kardelja i Mike Špiljka, odrasli muškarci kleče na trgovima i tiho mole. Moram biti iskren pa priznati kako ni meni, kao ni mom fanu biskupuUziniću, to nije nekako najbolje “leglo”.

Oči mi je otvorio Ivan Hrstić u Večernjaku. “Kad vidim tko ih sve i kako napada… taj bijes, ta razina posprdnosti, nepoštovanja, netolerancije, pa i govora mržnje… u suštini nije uperena samo prema onima koji tu mole nego prema svima onima koji bilo gdje javno mole”. Pametnom dosta. Neki dan u Njemačkoj, točnije u Kolnu, na glavnom trgu skupilo se par stotina muslimanskih vjernika. Klečeći, tiho su molili. Mislite li da se tamo pojavila neka ljevičarska ili ateistička kokoš iz Zagreba, derala se, izvodila svoje jeftine egzibicije? Nije! Tamo nitko nije ometao tihu molitvu muslimana. Čak ni ljevičarski novinari gurajući kokoškama TV-kruške u usta da kažu zašto su protiv.

Sreća je to i za naše kokoši i za kokoši općenito. Inače bi Nijemci ostali bez jaja.

Moja puna podrška ljudima koji imaju hrabrost i želju kleknuti i u tišini javno moliti.

Imamo li mi uopće razloga moliti za nešto? Stotine! Prirodne katastrofe, 60 tisuća mrtvih u potresu u Turskoj, poplave, ekstremni klimatski uvjeti … Kod nas imaju razloga moliti daktilografkinje i pravosudno pomoćno osoblje da uspiju sa svojom plaćom izdržati do 15-tog u mjesecu… Svatko može izbrati svoj razlog. I zahvalnost je dobar razlog jer dobre stvari nisu vječne i ne podrazumijeva se da nam se moraju događati. Dakle, razloga je na pretek…. A kokoški i provokatora bit će uvijek.

Jako sam na-boran, a nemam “boračku” nego običnu “pemziju”…

Izvor: direktno.hr
Prethodni članakPodcast Velebit – Velimir Bujanec:
Nema pomirbe s lažnom desnicom
Sljedeći članakOstvaruju se riječi pokojnoga Račana da će sva Hrvatska biti crvena