“Hoćemo li mi ostati jedina nacija na svijetu, na koju mora pasti prokletstvo jer se odriče svojih žrtava u sva tri velika rata 20-og stoljeća, jer tuđe komemorira a svoje zaboravlja, osvajače amnestira a branitelje osuđuje.
Jesmo li mi slobodan narod ili smo još uvijek robovi? Krajnje je vrijeme da odlučimo!”
Na današnji dan pred točno 100 godina, 11. 11. 1918. u 11. sati proglašeno je primirije kojim je završio Prvi svjetski rat.
Ova fotografija pokazuje mrtve austro-ugarske vojnike nakon jedne bitke. Među njima je poginulo nekoliko stotina tisuća Hrvata, koje nitko nije prebrojao, koji se kroz dvije Jugoslavije nisu ni spominjali, kao da nikada nisu ni postojali i koje nova hrvatska država, nastavljajući srpsku tradiciju, također ne spominje.
Predsjednik Ivo Josipović je izjavio da nisu vrijedni spomena, jer su se borili na krivoj strani.
U isto vrijeme Francuska i Njemačka zajedno komemoriraju žrtve Prvog svjetskog rata a francuski predsjednik i njemačka kancelarka zajedno polažu zajednički vijenac za sve žrtve u ratu kojemu je danas i službeno prihvaćeno da nije imao krivih i pravih, nego svi podjednako snose krivicu.
Od svih, najmanje su krivi Hrvati koji su bili svojom pripadnošću Austro-Ugarskoj Monarhiji uvučeni u rat.
Preko televizijskih kanala diljem svijeta evociraju se uspomene na te događaje pred 100 godina i komemoriraju žrtve njihovih pradjedova. Sjedim ispred televizora i dok to gledam mislim na svoje pretke koji su svoje kosti ostavili u Srbiji, na Galiciji i na Soči i pitam se koliko Hrvata danas misli na hrvatske žrtve toga i svih drugih ratova, uključujući i Domovinski rat.
Austalske volonterke su utrošile 180 tisuća sati i naštrikale 60 000 makova na uspomenu australskim žrtvama toga rata.
Gledao sam najavu ovoga nadnevka na Hrvatskoj televiziji, u kojoj hrvatske žrtve nisu niti jednom riječju spomenute. Ostvarili smo državu a opet se pitam, nisu li hrvatske vlasti prihvatile velikosrpsku teoriju da smo narod sramotne prošlosti koju nije vrijedno spominjati i crne budućnosti koju nije moguće izbjeći.
Na uspomenu i u težnji da se ovakav odnos prema svojoj prošlosti i prema svojoj budućnosti promijeni, Projekt Velebit je za ovu godišnjicu preko Podcasta Velebit priredio dvostanu emisiju posvećenu Hrvatima u Prvom svjetskom ratu, njegovim žrtvama i njegovim posljedicama:
Hrvati u Prvom svjetskom ratu – uzroci i posljedice 100 godina kasnije
Odnos prema mrtvima kao temelj ljudske civlizacije
Pitanje hrvatskoga službenog i općeg odnosa prema žrtvama Velikog rata, u kombinaciji s druga dva rata prošloga stoljeća, s Drugim svjetskim ratom i s Domovinskim ratom, dobiva vitalni značaj u smislu našeg nacionalnog morala, živeći u vlastitoj državi koju smo konačno ostvarili.
Temeljna karakteristika ljudske civilizacije je štovanje mrtvih. Da bi se utvrdilo može li se jedna ljudska skupina iz prethistorijskih vremena proglasiti za civliziaciju ili ne, antropolozi iskapaju grobove. Ako utvrde da su dotični pokapali svoje mrtve s određenim vjerskim i ritualnim obredom, tu skupinu se proglašava civilizacijom. To se utvrđuje tako da se gleda, nalazi li se u jednoj grobnici jedna osoba ili cijela hrpa ljudi, vidi li se po položaju kostiju da je ta osoba s pažnjom položena u grob ili je samo bačena u jamu i nalaze li se u grobu neki predmeti koji bi pokazali da je osoba pokopana ceremonijalno, što onda implicira život te skupine po nekim vrijednostima, vjerovanju u zagrobni život, po čemu se onda odliučuje, radi li se o civilizaciji ili ne.
Odnos prema svojim mrtvima, civilizacijski je temelj od njena postanka.
Hrvatska, ignoriranjem svojih mrtvih koji su živote položili u tim ratovima, s postojanjem jama u koja su pobacana tijela poginulih, a čiji ostaci do danas nisu iskopani i onda ponovo pokopani po temeljima naše uljudbe i naše vjere, dovodi u pitanje naš odnos prema sebi kao civiliziranom narodu.
Zamolio sam Marka Juriča, domaćina spomenute emisije na Podcastu Velebit, u kojoj je nastupio povjesničar dr. sc. Željko Holjevac, da pročita kratki snop mojih prigodnih misli, koji je završio rječima:
“Hoćemo li mi ostati jedina nacija na svijetu, na koju mora pasti prokletstvo jer se odriče svojih žrtava u sva tri velika rata 20-og stoljeća, jer tuđe komemorira a svoje zaboravlja, osvajače amnestira a branitelje osuđuje.
Jesmo li mi slobodan narod ili smo još uvijek robovi? Krajnje je vrijeme da odlučimo!”
Nismo mi Hrvati ostvarili državu stvarno, već ex komunisti, i zbog toga smo na repu EU s tendencijom na još gore.
Covjecanstvo je jedna beznadežna nakupina degenerika, to se najbolje vidi po ovoj lakrdiji/šaradi u Parizu na kojoj se danas obilježava kraj prvog svjetskog rata. Što se promijenilo od onda? Je li covjecanstvo postalo miroljubivije i konstruktivnije? Apsolutno nije!!! Covjecanstvo nikad nije bilo pod vecom kontrolom najzlocinskijih manijaka (masona – bilderberga) nego što je to danas. Rezultat cemo uskoro vidjeti (i vec ga vidimo), a opisao ga je Orwell u svojoj 1984. Evo rezultata :
THE DEATH OF EUROPE – part 1 : https://www.youtube.com/watch?v=7CF9WezDATI
THE DEATH OF EUROPE – part 2 : https://www.youtube.com/watch?v=rMjqRTiYcNs
A ovako je zapocelo posljednje poglavlje ove price koja se zove “1984. je zapocela 9/11 2001”. :
Don’t you know how to knock down three buildings with two airplanes :
9/11 – IGNORANCE IS STRENGTH – part 1 : https://www.youtube.com/watch?v=UHePvEIo4vA
9/11 – IGNORANCE IS STRENGTH – part 1 : https://www.youtube.com/watch?v=boa_gowSdRI&t=288s
Sto se tice hrvatskog naroda : Ja jesam za to da se ljudi bore za svoja prava i da zbacuju tirane s vlasti demokratskim sredstvima (referendumom), a kad im se demokracija (od tih istih tirana) ukine da se izade na ulice i na taj nacin prisili tirana da side s vlasti. Zašto je to izostalo u RH? Zato što je hrvatski narod u dubokoj anesteziji odnosno dubokoj komi iz koje se tako lako ne budi. To je apsolutna sramota za hrvatski narod, apsolutna. To je sve što mogu reci tj. sve što mogu uciniti je hladno (bez imalo nervoze) konstatirati cinjenicno stanje stvari. Kad kažem “bez imalo nervoze” to znaci slijedece : jebe mi se za taj i takav narod koji tako olako kapitulira pred jednim hohštaplerom. To ocito nije onaj isti narod koji je goloruk pobijedio trecu vojnu silu Evrope devedesetih. Buduci da to nije taj isti narod, osnosno buduci da su masonske metode (kroz duže vrijeme konstantno primjenjivane od strane udbo-komunista) demoraliziranja (u kombinaciji sa konstantnom pljackom i konstantnom postupnom predajom (prodajom) suvereniteta u ruke stranih centara moci) na kraju polucile konacni cilj (uspavljivanje hipnotizirane mase), cime je pripremljen teren za završni udarac (ukidanje demokracije kradom prikupljenih glasova za referendum), onda mozemo samo hladno (bez imalo nervoze) konstatirati : “Pokoj vjecni daruj joj gospodine!” Da je završni udarac izveden u kontekstu odgovarajuce topovske pripreme vidi se iz izostanka adekvatne reakcije citavog naroda na cinjenicu da je tom narodu brutalno oduzet referendumski alat kao najviši oblik iskazivanja volje jednog naroda koji se zato i naziva “direktna demokracija!”
Analizom doci ces do necega vrlo pogubno da nasa politicka scena i realnodt zivota nema veze s realnoscu niti je prirodna mi ne zivimo u Hrv.mi zivimo u zemlji koja je koglomerat komunizma bez socijalizma drzavu vode razne obavjestajne sluzbe koje su hijerahijski poredane ali vrh drzi netko ili neki koji imaju znak jugoslavije..oni nikad nisu otisli s scene,mi zivimo a iznad nas je balon s crvenom zvijezdom taj balon ne dopusta nikakav izlaz van njega a filtiraani ulaz..taj filter ne dopusta nista protiv komunizma njegovog bitka,sve može ali nesto sto bi rusilo ideju komunizma ne može proci!!!Jos je i gore kad se ne može tocno imenovati grupa ..da li je to Mesic Manolic Ostojic Goldstein svi skupa drugi netko..narod nema pristup nicemu a izbori su predstava
Zascto se Hrvati NE SMIJU siechati svojih poginulih u ratovima u tkojima se se borili za SVOJE?
Zato scto su vech cielo stolieche xrtve lyudoxdera, krvolocsnih poturica, Srba-Srbijanaca tkoji su na prievaru podmechuchi LAXI (kao i uviek, a i danas!) i uz pomoch Slobodnih zidara “demokratski” zavladali nad KRALYEVINOM Hrvatskom, gubitnicom PSR!
Ti lyudoxderi danas imaju ne samo stecsno, nego i NASLIEDNO pravo NEKAXNYENO klati i ubijati Hrvate, silovati Hrvatice, plyacskati Hrvatsku i osvajati hrvatske zemlye! Posliednyi DOKAZ za to je Tudjmanova ABOLICIJA tih lyudoxdera.
Dakle, Hrvati se moraju priviknuti na svoju novu drxavu i postati sviestni VLASTNIKI drxave!
Drugim riecsima, moraju shvatiti kako visce NE MORAJU, csak ni “DEMOKRATSKI”, kao u SCUGOSLOVIJAMA izabirati lyudoxdere i hrvatske izrode u ogrankima SKJ velezlocsinca Tita poput KRADEZE-a, ČEDEPE-a, Žikinoga zida, MORYUNA-e i ostaloga partijskoga smecha poput HNS-a, HSS-a, GLAS-a te italianascko fascisticskoga IDS-a.
Zapravo, to se dosada nije dogodilo pa Hrvati ni danas nisu GOSPODARI svoje drxave, nego “DEMOKRATSKI” vlada SKJ, tj. lyudoxderi i hrvatski izrodi velezlocsinca Tita i zato xive u istomu strahu za svoje xivote kao i posliednyih 100 lieta osim u doba NDH!
Mislim, svojih poginulih i mrtvih che mo se mochi JAVNO siechati tek kada izaberemo HRVATE za svoje vodje i kada samovolynu VLAST zamienimo DRXAVNOM UPRAVOM tkoja provodi ono scto joj mi, vlastniki drxave dopustimo ili naredimo s pomochu veleglasovaya (tzv. referendija), kada ukinemo MOCH pojedinaca.
Vinko Buretić Prvi svjetsli rat (Veliki rat) još niti danas svjetska javnost ne vidi u pravom svjetlu. Zato jer svijetom vladaju moćni. Oni su ti koji opisuju i objašnjavaju povijest. Činjenica je da smo mi Hrvati kao poseban narod bili u sastavu Austro-Ugarske i zajedno s njome – “obrali bostan”. Naime, AU monarhija je bila zajedno s Njemačkim carstvom ono što je tada činilo najrazvijenije područje na svijetu, svakako uz Englesku i Francusku. To su bile četiri prva zemlje svijeta. Središnja Europa je imala sjajnu prespektivu za postupno širenje svoha utjegaja prema istoku i jugoistoku. Sve to bez rata i fašizma ili nacizma. Tada je AU bila organizirana nešto kao što danas nastoji biti Europska unija. AU je bila preteča EU. Nekima, čitaj Englezima i Francuzima to nine odgovaralo. Pa su uz pomoć Srbije izazvale taj Veliki rat čiji se završetak slavi kao pobjedu demokracije. Italija se uz nagradu slovenskih i hrvatskih područja, u ratu priključila Antanti tj. Engleskoj i Francuskoj. Rusija je krahirala i postala plijen komunista. To Antanti nije ništa smetalo. Hrvati su pak potpali pod srpsku okupaciju. Oktobarska revolucija i boljševici su svijetu pokaxzalai kako se postupa s “narodnim neprijateljima”: izumili su konc. logore kao radne logore i kao logore za istrebljenje neprijatelja. Natupajući fašisti i nacisti nakon toga su u SSSR-u imali gotov model postupanja sa svojim neprijateljima. Opet se srednja Europa (Njemačka, Austrija) podigla i postala opasnost za “zapadne demokracije”. I kad je stvar prevršila mjeru povele su rat protiv srednje Europe, a blesavi Hitler kad nije znao što bi sa svojom vojskom, valjda u nadi da će uz sebe pridobiti Amerikance i Engleze napao je i boljševički SSSR. Pa su se Bog i Vrag zajedno uključili u uništenje Sila osovine. Italija je o običaju skliznula nakon par godina rata, a mi Hrvati koji smo nakratko imali svoju NDH, ponovno smo “obrali bostan”. Ovaj put je i taj bostan bio nikakav. Otrovan otrovom zavisti koji je svojstven komunistima. Pa taj komunistički otrov još i danas osjećamo u svom hrvatskom narodnom tijelu. Eto, to je skica za pisanje povijesti 20. stoljeća. Ili barem za razumijevanje te povijesti.
Mi Hrvati nismo nikakva SKUPINA NARODA ili NACIJA kao Amerikanci,
Australijanci, Francuzi, Scpanyolci itd., nego smo jedinstven NAROD,
hrvatski narod!
O Pavelichu:
Onaj naraštaj hrvatskih školovanih krugovah, tkojemu pripada Poglavnik, živiel je u posebnim prilikama. On je bil odgojen tako, da je sudbonosnoga lieta 1918. mogla biti onako proigrana mogućnost ostvarenja hrvatske neovisnosti. Što više, tada je sukrivnjom visokoškolovanih Hrvatah proveden jedan od najsramotnijih činah u našoj tisućlietnjoj poviesti. Hrvatska je po prvi put u svojoj poviesti izgubila obilježja svoje stoliećima nepriekinute i uz težke napore i krvave žrtve očuvane državnosti.
Sve ono što se je 1918. oko njega događalo još jače ga je uvierilo o izpravnosti Starčevićevoga nauka i zato on ideal hrvatske državnosti stavlja iznad svih drugih obzirah, iznad slavenstva i demokratizma, tkoji su obziri kadkada prievladali kod Radića, a pogotovo u vezi s njegovim veličanstvenim snom o seljačkoj državi, za ljubav je tkoje u onomu tipičnomu hrvatskomu naletu velikodušja i povierenja u dobrotu i plemenitost drugih ljudih i narodah kadkada bil sprieman zaboraviti na hrvatsku državnost i narodnu osebujnost.
Comments are closed.