Drugovi marksisti, evo malo “dijalektičkog” razmišljanja jednog ognjištara. Devedeset i prve naši su dragovoljci i branitelji otišli u rat, između ostaloga, i zbog ljubavi prema vlastitom narodu i domovini. To ne bi trebalo biti sporno ni “kulturnim marksistima” kako im tepa Borislav Ristić u subotnjem Večernjaku. Kad je počelo klanje Hrvata na Ovčari, ubijanje u Škabrnji, rušenje Dubrovnika, paljenje i rušenje katoličkih crkava, raketiranje Banskih dvora itd. naši branitelji su se, kao pravi patrioti, ljubeći svoj narod borili s lovačkim puškama i tenisicama na nogama protiv onih s crvenom zvijezdom na čelu… Onog trenutka kada su čuli što se događa u Vukovaru, Škabrnji, Iloku, Saborskom… malo su primitivno zamrzili Mladića, Kadijevića, Adžića i srpske agresore i tako su postali odjednom od domoljuba nacionalisti. Po Macronu su izdali svoje domoljublje.

AUTOR: ZVONIMIR HODAK

“Pučka” pravobraniteljica Lora Vidović odjednom se jako istakla k’o debela crna muha u čaši mlijeka. Neoliberalizmom s okusom boljševizma žestoko je napala policiju, Crkvu, Državno odvjetništvo… i to s razlogom jer ona živi, radi i spava u ustaškoj državi. Ustaška zmija, slična onoj Josipovićevoj, popela se Lori na njen progresivni živac. Lora trenutno jaše na “čelu kolone” kao nekad drug Tito. Po njoj se loše piše nacionalistima. Bez obzira što su dobili rat protiv crvene zvijezde. Lora je Macronova Europljanka. Emmanuel je mudro zaključio da “nacionalizam znači izdaju domoljublja” te nas je analogno tome Mirko Galić s puno takta podučio da je “ljubav prema vlastitom narodu patriotizam, a mržnja prema drugom nacionalizam”. Nevjerojatno je kako danas svatko misli da može izmišljati svoju definiciju nekog pojma koja onda mora postati općevažeća.

E sad, drugovi marksisti, evo malo “dijalektičkog” razmišljanja jednog ognjištara. Devedeset i prve naši su dragovoljci i branitelji otišli u rat, između ostaloga, i zbog ljubavi prema vlastitom narodu i domovini. To ne bi trebalo biti sporno ni “kulturnim marksistima” kako im tepa Borislav Ristić u subotnjem Večernjaku. Kad je počelo klanje Hrvata na Ovčari, ubijanje u Škabrnji, rušenje Dubrovnika, paljenje i rušenje katoličkih crkava, raketiranje Banskih dvora itd. naši branitelji su se, kao pravi patrioti, ljubeći svoj narod borili s lovačkim puškama i tenisicama na nogama protiv onih s crvenom zvijezdom na čelu… Onog trenutka kada su čuli što se događa u Vukovaru, Škabrnji, Iloku, Saborskom… malo su primitivno zamrzili Mladića, Kadijevića, Adžića i srpske agresore i tako su postali odjednom od domoljuba nacionalisti. Po Macronu su izdali svoje domoljublje.

Nakon Lorinog “non pasaran” ustašluku u Hrvatskoj propupale su odjednom crvene otrovne gljive. Javio se odmah sociolog Dražen Lalić ”ljevoruki” amaterski povjesničar tipa Hrvoja Klasića pa je onako elegantno, kao slonica u drugom stanju, razvalio “ispravljače povijesti”. Njega žuljaju “društveno štetne pojave”. Dražen kuži sve pomalo. Prije svjetskog prvenstva u Rusiji, na svoj duhoviti i šarmerski način kao, recimo, Nenad Stazić ismijao je repku i ono “malo govno” Modrića. Smatrao je da je repka potpuni promašaj i prije nego li je uopće lopta krenula sa centra. Sada u izuzetno dosadnom člančiću citira u više navrata svoju zakrpu Dejana Jovića. Njega i Jovića ljuti “društveno štetna pojava” jer se “dominantna nacionalna naracija već dulje od četvrt stoljeća gradi oko Domovinskog rata koji je proglašen” nultom točkom, ishodištem suvremene povijesti”. Dražena je krenulo skoro k’o naše u Rusiji pa mudruje: “Mitovi i druga za to vezana tumačenja u tom se diskursu (k’o da čitam Jelenu Lovrić) dominantno shvaćaju kao neupitna…”

Ono što stvarno žulja i Loru, i Dražena, i Zorana i čitavu ljevičarsku falangu je navodni revizionizam suvremene hrvatske povijesti. Sada su, kartaški rečeno, napokon došli na štih jer je HNS od Plenkovića bez i pola muke dobio u ruke dragocjeni daljinski – obrazovanje – kojim će Divjak, Obuljen, Jokić i ekipa moći buduće generacije vratiti na pravi put. Bit će to put Sutjeske, Neretve, Save Kovačevića, Maršala sa srednjom bravarskom, AVNOJ-a koji je stvorio modernu Hrvatsku, mita o 700 000 žrtava u Jasenovcu od kojih su neki i danas živi.

Lalić, Jović, Vidovićka, Tomić, Jergović, Bajruši, Stazić, Šerbedžija, Lovrićka, Mandić, Puhovski, Pavičić, Bajruši, Boris Vlašić… godinama su robovali izmišljenom mitu o 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Taj mit su srušili nacionalisti koji su usput “izdali” domovinu. Za tu tvrdnju je Lora odmah dobila plamenu podršku Zorana Vitasa u njegovoj čuvenoj i proslavljenoj rubrici u Gerovčevom Obzoru. Doduše rubrika nema imena, ali Lorina strjelica je prema gore, a Glasnovićeva prema dole. Zoran je tronut do suza progresivnom idejom novinara koji su onako, intelektualno superiorno, ignorirali Glasnovićevu konferenciju za tisak. Vitas je na taj način konkludentno i posthumno potvrdio davnu tvrdnju genijalnog Lava Trockog da su “novinari intelektualni proleteri”. Uglavnom, da ne razvlačim, koristeći se kripto komunističkim izričajima o “ispravljačima povijesti”, “društveno štetnim događajima”, ”rastućem bujanju fašizma, nacizma i ustašluka” itd., ono što stvarno žulja i Loru, i Dražena, i Zorana i čitavu ljevičarsku falangu je navodni revizionizam suvremene hrvatske povijesti. Sada su, kartaški rečeno, napokon došli na štih jer je HNS od Plenkovića bez i pola muke dobio u ruke dragocjeni daljinski – obrazovanje – kojim će Divjak, Obuljen, Jokić i ekipa moći buduće generacije vratiti na pravi put. Bit će to put Sutjeske, Neretve, Save Kovačevića, Maršala sa srednjom bravarskom, AVNOJ-a koji je stvorio modernu Hrvatsku, mita o 700 000 žrtava u Jasenovcu od kojih su neki i danas živi. Stoga, kad podvučemo zajednički nazivnik dobivamo po stoti put uvijek jedan te isti rezultat: konačna i definitivna revizija moderne hrvatske povijesti dovršena je 5. kolovoza ljeta Gospodnjeg 1995.g. Svi ovi nepodobni pokušaji kriptokomunističke revizije moderne hrvatske povijesti predstavljaju tek zadnji trzaj jugoslavenskog kljuseta koje više izaziva sažaljenje, a ne neki strah od novog bratstva i jedinstva. Bijesni su i stalno riču jer su negdje duboko u sebi ipak svjesni da će omjer onih koji su stvorili ovu državu i koji ju istinski vole i žele još najmanje pedesetak godina ostati 70% prema 30% onih koji ju ne mogu smisliti. Najsporniji dio nedavne hrvatske povijesti za njih je upravo tko nas je početkom devedesetih napao, okupirao, palio i ubijao. Je li to bio HOS i povampirene ustaše ili stvarne i virtualne bradonje sa crvenom zvijezdom ili kokardom na čelu? Tko je ikada čuo da se u Domovinskom ratu u bitku išlo sa partizanskim pjesmama ili petokrakom na čelu?

Je li se oglasila Lora Vidović kad je u Večernjem od 20. studenog o. g. pročitala da danas u Lijevoj njihovoj 570 tisuća umirovljenika živi sa 1.360 kn mjesečno? Kako će se oglasiti kad su to tek tamo neki pučani, možda čak i ustaše. Oni za koje ona brine su osigurani. Pitam nadalje je li progresivna Lora čula za Vukovarku Ružicu Barbarić koja je bila zatočena nakon pada grada u Veleprometu? Četiri dana vodili su je od kuće do kuće u stožer četnika i arkanovaca i masovno silovali. Ponekada njih 14 do 15. Ružica je bezbroj puta poželjela da je ubiju. Međutim, to se naše vrle pravo-braniteljice puka nije osobito dojmilo pa na tu i slične priče silovanih žena uopće nije reagirala.

Malo ću parafrazirati Ericha Fromma: “Hrvati žive u zabludi da znaju što žele, a u stvari žele ono što se od njih očekuje da žele”.

Kako bi danas izgledao spomenik Anki Taritaš Mrak u opusu Kuzme Kovačića? Branitelji se u lijevim medijima cinkaju kao nametnici na proračunu RH. Je li se ikada lijeva medijska falanga odvažila javno obznaniti tko su glavni nametnici državnog proračuna? Što je s mirovinama boraca NOB-a koji (osim Manolića) vjerojatno svi žive 150 godina? Što je s mirovinama bivših pripadnika JNA koja nas je htjela uništiti? Na društvenim je mrežama počela je kolati preslika radne knjižice jednog bivšeg četnika i pripadnika milicije SAO Krajine kojem je bio u Hrvatskoj naknadno upisan radni staž služenja u MUP-u Krajine Vukovar od 17. listopada 1991.g. do 29. srpnja 1997.g. Naime, Vlada RH je bila donijela je Zakon o konvalidaciji 1997.g. Što više, navodno po novom Medvedovom Zakonu o braniteljima gore spomenuti četnik može zatražiti i status “dragovoljca”!? Ako se sjećate, upravo je zbog ove šizofrene situacije, Most svojim amandmanom na čl.21. tražio da se utvrdi tko nema prava iz novog zakona. Je li amandman prošao? Kraj Pupovca…ha, ha…

Je li se oglasila Lora Vidović kad je u Večernjem od 20. studenog o. g. pročitala da danas u Lijevoj njihovoj 570 tisuća umirovljenika živi sa 1.360 kn mjesečno? Kako će se oglasiti kad su to tek tamo neki pučani, možda čak i ustaše. Oni za koje ona brine su osigurani. Pitam nadalje je li progresivna Lora čula za Vukovarku Ružicu Barbarić koja je bila zatočena nakon pada grada u Veleprometu? Četiri dana vodili su je od kuće do kuće u stožer četnika i arkanovaca i masovno silovali. Ponekada njih 14 do 15. Ružica je bezbroj puta poželjela da je ubiju. Međutim, to se naše vrle pravo-braniteljice puka nije osobito dojmilo pa na tu i slične priče silovanih žena uopće nije reagirala. Nisu reagirali ni naši lijevi mediji koji su inače osobito ”senzibilizirani” na Istambulsku konvenciju. Međutim, kad čuju za masovna silovanja žena tijekom Domovinskog rata i okupacije Hrvatske od strane Srba i četnika, e tada ih to ne ”senzibilizira” jer im ne djeluje ”belosvetski” kao ”Istambulska” i njene žrtve.

Svoju su dvoličnost bezbroj puta iskazali, ali sjetimo se samo jednog od tih slučajeva: slučaja Vice Vukojevića. Njega su hrvatski jugonostalgičari godinama optuživali za “silovanje” mlade muslimanke, a koja je patetično, onako partizanski, zavapila “molila sam ih da me ubiju”. Nakon godina mrcvarenja po sudovima i od strane tužiteljstva Švedske, BiH i Hrvatske napokon se utvrdilo kako “mlada muslimanka” uopće nikada nije ni bila silovana. Zašto? Zato jer nikada nije ni postojala. Izmislile su ju BiH službe. Kad smo dobili očitovanje o toj medijskoj prijevari, kao odvjetnik Vice Vukojevića, predložio sam mu da pojedinačno tuži svakog novinara i političara kao što je na pr. Vesna Pusić. Nažalost, odustao je jer mu se sve zajedno zgadilo.

Čitam na fejsu: Montesquieu: “Sretnih li naroda koji imaju dosadnu povijest”. Kraj naših Lora Vidovića, Bajrušija, Vlašića, Tomića, Pofuka… nikada dosade. Dok jednog dana ne dosade nama svima.

Čitam kolumnu Tomislava Bandova: “Većina zagovornika ilegalnih migranata su ljevičari, a zajednički neprijatelj im je – kršćanstvo”. Ne smeta ljevičare što migranti mrze recimo LGBT zajednice, a Istambulska konvencija im je odvratna. Ljevičarima i migrantima je zajednički cilj i zajednički neprijatelj isti: Crkva i kršćanstvo. Ne mogu ih pokolebati ni cijeli niz zemalja koje su odbacile UN-ov sporazum o izbjeglicama kao što su Poljska, Austrija, Češka, Mađarska, Bugarska, Estonija, Izrael, Švicarska, Australija i SAD. Taj će se niz država sigurno još znatnije proširiti. ”Globalni kompakt” sve više sliči na ”globalnu pušionu” u Marakešu koji je i inače pun tradicionalnih lokala za pušenje istočnjačkih duhana i opijuma. Hrvateki su tradicionalno skloni pušenju, pa to čine i ovaj puta.

Vukovar 18. studenoga o.g. Ante Tomić kaže: “U Vukovar se slilo tisuće budala, fanatika, varalica i lažnih graditelja. Pretvaraju se ožalošćenima, ali oni su tamo došli zbog skroz drugog razloga”. Tipična, pokvarena ljevičarska musaka. Po JNA podoficiru i Ružica Barbarić pretvara se da je ožalošćena. Možda je i ona varalica. Poznaje on JNA jer je njen podoficir. Oni ne siluju. Partizani su kroz četiri godine rata strijeljali svoje homiće. Hrabri, konzekventni Antiša ne boji se fašista. Naš antifa podsjeća me pomalo na Ivana Denisovića iz romana Aleksandra Solženjicina. Roman “Jedan dan Ivana Denisovića” uzbudljiva je i dramatična priča o jednom danu Ivana Denisovića Šuhova. Šuhov svaku večer liježe u krevet zadovoljan jer mu se taj dan nije ništa loše dogodilo. Sretan je što ga nitko nije taj dan zalio kiblom punom govana, nitko mu nije pokušao skinutu šapku s glave pa nije morao juriti drugovima da prokaže narodne neprijatelje. Kazat će netko pa kakva je uzročna veza između običnih briga Ivana Denisovića da preživi jedan od tri tisuće šest stotina i pedeset tri dana u gulagu i Ante Tomića koji iz sunčanog hrvatskog Splita vrijeđa Ružicu Barbarić i sve one koji su silovan i prebijani u srpskim logorima od strane njegove JNA? E, pa ova: kako se Ivan Denisović Šuhov osjećao tri tisuće i šest stotina pedeset i tri dana u sibirskom gulagu tako se sada osjeća i Ante Tomić u toplom hrvatskom gradu Splitu. Go, go Ante… ne boj se nove kante! Ali morat ćeš živjeti i umrijeti u Hrvatskoj koliko god te ona asocirala na klerofašistički gulag. U svakom slučaju Ante Tomić se kao tvrdi ateist ne da krstiti argumentima.

Sjećam se kad je svojedobno Ivica Račan izjavio u Hrvatskom saboru: “Osuđujemo ratni zločin, ma na kojoj strani!” Na to se s galerije zaorila pjesma antifa: “A na drugoj strani naprijed partizani…!”

Dobra vijest za branitelje, dragovoljce i pripadnike HOS-a. SDP, GLAS i IDS predložit će da “ZDS” bude kazneno djelo. IDS predlaže da se u Kazneni zakon uvrsti kazneno djelo “Propagiranje nacističkog, fašističkog i ustaškog režima”. Vijeće Europe donijelo je Rezoluciju 1481/2006 o potrebi osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Lora Vidović o tome nema pojma. Stvarno, nikad čula!

Bauk komunizma kruži Hrvatskom. Arsen Bauk je nešto načuo. On tobože nikada nije ni čuo o akciji za djecu koja ne čuju, a zvala se “Dajmo da čuju”. Pa onda organizirajmo još jednom akciju “Dajmo da čuju” za Loru Vidović, Arsena Bauka, Davora Bernadića, Anku partizanku, redakcije Jutarnjeg i Večernjeg, za” Otvoreno” HRT-a i za sve one koji glumataju da nisu” čuli” za rezoluciju Vijeća Europe 1481/06. Ako ta akcija slučajno ili ne propadne onda predlažem novu akciju pod nazivom “Dajte im da napokon zašute”.

Osumnjičenik iz SAO Krajine zatražio je od suda za ubojstvo vatrenim oružjem da se brani sa slobode – istim oružjem.

Čitam kolumnu Tomislava Bandova: “Većina zagovornika ilegalnih migranata su ljevičari, a zajednički neprijatelj im je – kršćanstvo”. Ne smeta ljevičare što migranti mrze recimo LGBT zajednice, a Istambulska konvencija im je odvratna. Ljevičarima i migrantima je zajednički cilj i zajednički neprijatelj isti: Crkva i kršćanstvo. Ne mogu ih pokolebati ni cijeli niz zemalja koje su odbacile UN-ov sporazum o izbjeglicama kao što su Poljska, Austrija, Češka, Mađarska, Bugarska, Estonija, Izrael, Švicarska, Australija i SAD. Taj će se niz država sigurno još znatnije proširiti. ”Globalni kompakt” sve više sliči na ”globalnu pušionu” u Marakešu koji je i inače pun tradicionalnih lokala za pušenje istočnjačkih duhana i opijuma. Hrvateki su tradicionalno skloni pušenju, pa to čine i ovaj puta.

Rezultati zadnjih izbora u BIH dobiveni su zbrajanjem i oduzimanjem glasova…

Foto: Hrvatsko ognjište – rogortin.hr

Prethodni članakMate Bašić: Projekt Velebit je široka platforma političko-kulturnih suverenističkih silnica
Sljedeći članakPODCAST VELEBIT – Inicijativa Narod odlučuje
za veću manjinsku zastupljenost u Saboru

1 KOMENTAR

  1. Gospodin Hodak velemajstorski piše, lažovima pokazuje istinu samo je žalosno da ti nikad za istinu nisu čuli i ne znaju što je istina i svaka mu je riječ na mjestu!!! Ja bih samo dodao da je na ovim prostorima najveće zlo komunizam i komunistička zločinaćka djela kako jučer, tako i danas i samo se nadam da će sutra zauvijek nestati s lica zemlje a pogotovo sa lica hrvatske zemlje!!!

Comments are closed.