U emisiji Upitnik Radio televizije Srbije, nazvanu “Srbija i region: Istočno od raja” na temu srpskog položaja u odnosu na susjedne države, bivše republike u sastavu Jugoslavije, gostovali su Milorad Pupovac hrvatski Saborski zastupnik, Vuk Drašković, predsjednik Srpskog pokreta obnove i srpski povjesničar dr. Predrag Marković.

Za uho mi mi je odmah zapela jedna zajednička karateristika RTS-a i HTV-a, a to je da se večernji pozdrav koji sadrži srpsku imenicu srednjeg roda “veče” i hrvatsku ženskog roda “večer”, izgovaraju jednako “Dobro veče”. Iako će se neki izgovarati da se u hrvatskom slučaju to radi tek o progutanom zadnjim glasovima iz obje riječi, “a” iz prve i “r” iz druge, ja znam što čujem i na to se referiram.

Ali, to je najmanje važno zapažanje iz ove emisije, jer ima puno značajnijih.

Unatoč Pupovčevih brojnih funkcija, bilo stranačkih, bilo onih kojih se dokopao svojim saborskim zastupništvom, poput one predsjednika saborskog Odbora za ljudska prava, njegova glavna funkcija u Hrvatskoj i izvan nje, uloga hrvatskoga zastupnika u Hrvatskomu saboru, je uloga koja njega definira, nastupao on u Srbiji kao Srbin ili u Hrvatskoj kao Srbin, tim više što je tu ulogu izmogao ostvariti zahvaljući jednom dekretu o manjinama, a ne redovnim i za sve jednakim pravom birati i biti biran. Naprosto, onaj tko u Hrvatskom saboru odlučuje sudbinom Hrvatske i svih Hrvata, ne može nego biti hrvatskim zastupnikom, pa makar on u stvarnosti zastupao srspke interese protiv hrvatskih i ne osjećao se Hrvatom ni u kom smislu.

Taj teret, koliko god paradoksalan izgledao, da on, gdje god nastupao, htio-nehtio, nastupa kao predstavnik hrvatskoga naroda i hrvatske vladajuće koalicije, iako se deklarativno ne osjeća njegovim sastavnim dijelom, Pupovcu očito ne predstavlja teret, pa su tri Srbina vodila raspravu o interesima Republike Srbije u odnosu na druge države, uključujući i Hrvatsku, baš kao što bi to radio da je narodni zastupnik u beogradskoj Narodnoj skupšiti a ne Hrvatskom saboru u Zagrebu.

Bilo da se govori o srpskom odnosu prema Kosovi, samostalnoj državi koju Hrvatska takvom priznaje, bilo da se govori o srpskoj verziji problema s Republikom Hrvatskom i Hrvatima, Pupovac je iznosio stavove u ime Hrvatskog sabora i Hrvatske vlade, s kojom je u službenoj koaliciji, jer je nemoguće jednoj osobi polomiti se tako da prema potrebi, poduzima metamorfnu transformaciju i pretvara se čas u hrvatskoga predstavnika a čas u srpskoga.

Kako je to sve izgledalo, gdje mu na dušu ide i ono što je rekao i ono što su drugi rekli a on šutnjom odobrio, baš kao i u Bačkoj Palanci, vrijedi pogledati u video prilogu sa “zvaničnog” YouTube kanala RTS Upitnik.

I na kraju, želim skrenuti pozornost na tri momenta iz nastupa svakoga od sugovornika:

Vuka Draškovića gdje je ustvrdio da Europska unija treba biti zamjena za Jugoslaviju;

Predraga Markovića, koji je izjavio, čak ako i ignoriramo podatak da su se u Hrvatskoj pobunili Srbi i Srbija sa srpskom vojskom i četnicima napala Hrvatsku, da su Hrvati u tom “građanskom” ratu poubijali više Srba nego Srbi Hrvata, odnosno da su počinili veće zločine nad Srbima, nego Srbi nad Hrvatima, i to u emisiji koja je počela osvrtom na Vukovar;

i Milorada Pupovca koji je u jednom trenutku rekao da “Hrvatska (ponekad) zna dominirati hrvatskom politikom”.  Doduše, to ponekad sam ubacio ja jer je rečenica i bez toga zvučala kao da je rekao “ponekad”, kao napr. kada netko kaže “Zna i on reći nešto pametno”. Kako istinito, samo ponekad.

Uostalom, pogledajte i prosudite.

Foto: Screenshot

Prethodni članakPredstavljena knjiga Hrvoja Hitreca
“Samo sreća, ništa drugo”
Sljedeći članakPodcast Velebit – Izgubljene se bitke moraju analizirati
Hrvatski državotvorni i suverenistički djelatnik od 1971. godine Urednik emigrantskog "Hrvatskog tjednika" 1980-1990. Pročelnik za promičbu HDP-a od osnutka do 1991. Inicijator Projekta Velebit 2016. i urednik portala projektvelebit.com.